Svaki mandat u svakom pogledu sve više napredujemo. Kada je bivši predsjednik Mesić uzeo prvi od svoja dva mandata, barem pola njega otišlo je u vjetar na prepucavanja kako mu Ustavom omeđiti ovlasti. Novi presjednik Josipović ne mora time lupati glavu, ustavne ovlasti su mu precizno utvrđene, i niti on pokušava tome nešto dodati, niti mu netko želi nešto oduzeti. Ali, kada pomisliš da je to puno bolja situacija od Mesićeve, ispade da je šipak tako - gora je.
Pokazalo se da je Kosor potkapacitirana za velike političke poteze, pa sve više gubi dah na nevažnim ili i bezveznim efemerijama
Novi predsjednik optužen je da je nedavnim govorom u Skupštini Bosne i Hercegovine, o kojem se navodno nije konzultirao sa sukreatorom vanjske politike premijerkom Kosor, prekršio ustavne ovlasti šefa države. Pa je umalo pala odluka da mu se oduzmu - sve. To su bijesno najavljivali u HDZ-u, najavljujući da razmišljaju o pokretanju postupka predsjednikovog opoziva(Hebrang). No, kako vladajuća stranka nema za to dovoljno glasova, pa im se Josipović sa zadovoljstvom stavio na raspolaganje, ali napominjući da ako opoziv propadne očekuje ostavku premijerke - bojni pokliči ubrzo su prestali.Tako su kao dva lička medvjeda odmjerili snage dvoje najmoćnijih ljudi u hrvatskom državnom vrhu u dosad najvećem sukobu otkako kohabitiraju na vlasti. Sukob je pomalo neočekivan, jer se Kosor vrlo blagonaklono odnosila prema Josipoviću dok je ovaj bio u predsjedničkoj kampanji, najvjerojatnije zato što joj taj tihi i zakopčani SDP-ovac nije izgledao kao neka mustra koju bi morala doživljavati kao ozbiljnu konkurenciju. I zbilja, činilo se je da taj pravnik i muzički avangardista, koji se dosad nije gurao u prve političke redove, ničim ne može ugroziti Kosor, koja je s nekoliko poteza, najviše amputacijom svog prethodnika Sanadera, izgledala kao zvijezda u nezadrživom usponu.
Ali, onda se u tom čvrsto zanitanom poretku stvari sve iznenada rasklimalo i promijenilo. Pokazalo se da je Kosor potkapacitirana za velike političke poteze, pa sve više gubi dah na nevažnim ili i bezveznim efemerijama (proganjanje onih koji su navodno objavili registar branitelja, što joj se izjalovilo, ali je zato efikasno obavila progon ženskog dupeta s reklamnog plakata turističke zajednice). A, gle, s melankoličnim profesorom kaznenog i međunarodnog prava dogodilo se upravo suprotno. Čim se smjestio u ružno prostranim dvorima na Pantovčaku i onjušivši zrak zaključio da tu nema čime biti impresioniran, bacio se na posao, i već za tjedan-dva ostavljao dojam da se njime bavi cijelu vječnost.
Doduše, neiskusni Josipović to svoje samopouzdanje gradi kao trokatnicu bez temelja, pa mu se već zalomio sto i jedan gaf, od kojih neki oštro konkuriraju za hrvatsku antologiju političke trapavosti i gluposti (skrivanje greškom pozvanog warlorda Merčepa po ostavama, vešerajima, ili čemu već, predsjedničke rezidencije). Ali, Kosorovoj se svejedno otvorilo tlo pod nogama. Nije mogla vjerovati da taj usporeni čovjek, koji uvijek izgleda pomalo neispavano, već poslije nekoliko tjedana tako živo druguje s Borisom Tadićem kao da su šulkolege, pa ga je, vele, otračala da se više puta susreo s njim nego s njom. A kada je zatim Josipović još priredio i dosad neviđenu predstavu međunacionalnog pomirenja Hrvata i Bošnjaka - na nju se srušilo nebo.
Ta superiorna gesta oduzela je dah i puno većim političkim znalcima, a skromni premijerkin politički vidokrug ugasio se pred time kao pokvareni televizor. Slutila je da je to nešto veliko, toliko veliko da ga pogledom ne može obuhvatiti, i izgledalo joj je najsigurnije pred tim se skloniti tako da se baci u krilo Tuđmana. Ali, dođavola, zar HDZ nije poskrivećki raskinuo s njim, uh, majko mila, kako je ovo komplicirano, lako ti je s onom guzom i registrom, digneš prašinu i miran si barem dok se ona ne slegne. Tako nekako prostrujalo je kroz glavu Kosorove i da ne bi ispalo da se u ovo razumije kao Marica u krivi šturac, odlučila je ići na sigurno.
josipovic_kosor1-190210mehkekcropix__8cb.jpg
Zato se dohvatila Deklaracije o domovinskom ratu, koju je Račanova koalicija donijela iste godine kada je došla na vlast, a u njoj lijepo piše da je devedesetih Hrvatska vodila obrambeni i pravedni rat protv srpske agresije, a ne agresivni prema bilo kome. Fino, sada sam pokrivena sa svih strana, zaključila je Marica, i pričekala što će na to Ivica. Ivica je, međutim, izjavio da ga obrazloženja optužbi iz HDZ-a silno zabavljaju svojom plitkoćom, što ne čudi jer spomenuta Deklaracija Kosorovu više otktriva nego pokriva. U nju je, naime, Račan dao ugraditi sve što Kosorovoj treba osim onog najvažnijeg.
U njoj se nigdje izrijekom ne spominje BiH, iako se to mislilo, jer je Račanu bilo jasno da bi to značilo priznanje kako je Hrvatska vojno bila prisutna u toj zemlji, i zaključio je da mu to najmanje treba. Ali, evo, Kosor je uletjela u tu zamku. Josipovića čereči baš takvom interpretacijom Deklaracije, po kojoj se BiH iz Zagreba vidi kao dio "domovine", što je samo po sebi priznanje da se Hrvatska ondje devedesetih ponašala kao uljez,i to, znamo, naoružan do zuba. Eto, tako je Josipović i bez posebnog truda izašao kao pobjednik iz ovog duela i vrag zna što mu je trebala ona komedija mirenja koja je zatim uslijedila.
Dobro, jasno je da se predsjednik i premijerka ne smiju odnositi jedno prema drugom kao pas i mačka, i da je srušeni komunkacijski most među njima trebalo kad-tad obnoviti. .
Josipović je morao hladno ignorirati taj ultimatum, a pogotovo nije smio pristati - naročito zbog teme spora - da se on održi, kako na kraju bi, u nekoj birtijetini. To ni u najvećoj zlobi ne možeš zamisliti kao radni prostor najviših vrhova vlasti, i gdje su sada dični domoljubi da podvrisnu zbog kaljanja časti i ugleda hrvatske države. Ali, vidiš, šefu države je to jako zabavno, pa odbija reći adresu birtije, jer će nam, veli - ha, ha, ha - možda još zatrebati.
Ako je tako, veseljaci, ne vidim problem, štoviše potičem vas, da tamo i za stalno preselite.
