Posao za sve i obrok za sve

"Motivirali su nas naši sugrađani koji su u potrebi. Oni koji su tijekom ove pandemije izgubili posao, a nisu korisnici nikakvih pomoći. Takvih je sve više", kaže Danijela Kasumović-Maružin o inicijativi Nitko gladan zahvaljujući kojoj je u Puli ovih dana manje gladnih.

Obroci koji se ovih dana zbog pandemijskih mjera dijele ispred restorana, pripremaju se u restoranu Bistro Punkt, jedinstvenom po mnogo toga. Osim što su motor ove humanitarne akcije, restoran je u vlasništvu istoimenog društvenog poduzeća, koje zapošljava osobe s invaliditetom.

"Najčešće ljudi doživljavaju osobe s invaliditetom kao one kojima je isključivo potrebna tuđa pomoć. U našem poduzeću su osobe s invaliditetom pružatelji pomoći. Oni doniraju siromašne, pomažu starijima i nemoćnima, sudjeluju u humanitarnim akcijama, senzibiliziraju lokalnu zajednicu i potiču na uključivanje, svojim radom preveniraju diskriminaciju, siromaštvo i socijalnu isključenost", ističe Kasumović-Maružin, pokretačica humanitarne akcije i osnivačica društvenog poduzeća Punkt i restorana.

Punkt trenutno zapošljava 11 osoba, od čega su gotovo 60 posto osobe s invaliditetom, a još veći postotak, gotovo 70 posto, čine osobe iz kategorije teško zapošljivih. Osim uobičajenog rada u restoranu, sada kada restorani mogu spremati samo hranu za dostavu, oni pripremaju i hranu za potrebite. Akcija koja provode u suradnji s udrugom Institut, financira se putem donacija građana i poslovnih subjekata, a odaziv je "izuzetno dobar".

"Cilj projekta je osigurati topli obrok svima onima kojima je potreban. Vjerujem da zajedničkim snagama možemo učiniti svijet boljim mjestom", kaže Kasumović-Maružin.

A Punkt već sigurno čini Hrvatsku boljim mjestom. Dok su osnivači poduzeća koja zapošljavaju osobe s invaliditetom često gradovi, županije, udruge ili socijalne zadruge, Punkt je osnovala privatna osoba, motivirana svojim učenicima. Kasumović-Maružin je kao defektologinja radila s učenicima koji su se obrazovali za zanimanja u ugostiteljstvu, a bez puno nade u zaposlenje.

"Ja sam netko tko nije poduzetnik, a još manje imam praktičnog iskustva u ugostiteljstvu. Uputila sam se u ovaj projekt bez realne predodžbe o onom što me očekuje. Učila sam. I danas učim. Situacija sa zapošljavanjem je loša. Sada, uslijed ove krize još i gora. Motivirali su me moji učenici i želja da se za njih nađe mjesto u društvu", opisuje.

Osim restorana pokrenuli su i ekološki uzgoj hrane kako bi zaposlili još osoba jer su potrebe velike. Proizvode iz vrta koriste u restoranu.

"U početku je bilo niz teškoća. Hoće li nas ljudi prihvatiti? Hoće li jesti kod nas? Hoćemo li biti na razini zadatka? Hoćemo li opstati i biti financijski održivi? Uspjeli smo. Snašli smo se na otvorenom tržištu rada. Ljudi su nas prepoznali i potiču naš rad. Na tome smo im beskrajno zahvalni", kaže Kasumović-Maružin.

No, epidemija i mjere na snazi pogodile su najteže ugostiteljstvo i Punkt je, kao i ostali restorani, pred velikim izazovom da uspije zadržati sve zaposlene i opstati. Sam pogon ih mjesečno košta 150 000 kuna i tu su prepušteni sami sebi. Nakon lockdowna nisu korisnici nikakvih poticaja.

"Kako restoran nema status zaštitne niti integrativne radionice, ne dobiva subvencije od strane države iako zapošljava preko 50 posto osoba s A Klijenti u pulskom restoranu mogu svaki dan isprobati druge marende ili naručiti neko od vegetarijanskih, mesnih, morskih jela, deserata i podržati 11 zaposlenih Punktainvaliditetom. Na tržištu smo poput svakog drugog poduzeća. Nažalost, zbog nedostatka Zakona o društvenom poduzetništvu, tretira nas se poput bilo koga drugoga iako to objektivno nismo", napominje.

Prije otvaranja poduzeća 2016. dobili su institucionalna sredstva za opremanje objekta koja su im pomogla no bila su nedostatna te je Kasumović-Maružin podigla i kredit na osobno ime s rokom otplate na 10 godina. No, da su uspjeli dobiti status zaštitne radionice država bi im pomagala održavati radna mjesta, financirajući repromaterijal, režijske troškove i slično.

"Iako bi nam to bilo od izuzetne važnosti, taj status nismo dobili. Naime, mi funkcioniramo u malom prostoru koji smo uzeli u  najam, a koji je sastavni dio puno većeg kompleksa, stadiona Aldo Drosina. Iako smo dostavili opsežnu dokumentaciju i udovoljavamo svim kriterijima, odbili su nas jer naš prostor ne odgovara Pravilniku o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti. Da pojednostavim, naša vrata su široka 99 cm umjesto 110 i visina stube je 15 cm, a ne 13 i sl.", opisuje.

Iako kroz ta vrata danas svakodnevno bez problema ulaze osobe s invaliditetom i rade na svojim radnim mjestima, Punkt je ostao bez statusa koji se može pokazati od životnog značenja.

"Taj novac bi nam omogućio sigurnost, posebice sada. Omogućio bi nam i nova zapošljavanja ali nažalost, uskraćen nam je. Prednosti pri kupovini robe, apliciranju na natječaje javne nabave, smanjenje najma, komunalija, režijskih troškova, bilo čega, mi nemamo. Preživljavamo isključivo zahvaljujući našim klijentima koji naručuju od nas", ističe Kasumović-Maružin.

A klijenti u pulskom restoranu mogu svaki dan isprobati druge marende ili naručiti neko od vegetarijanskih, mesnih, morskih jela, deserata i podržati 11 zaposlenih Punkta.

"Ja ne vidim invaliditet, vidim ljude. Ne vidim ograničenja, vidim mogućnosti. I strašno me vesele promjene i napredak, sudjelovanje u nečijem životu u kojem pratite nekog i podrška ste mu dok uči, raste, postaje samostalan, odrastao čovjek", zaključuje naša sugovornica.

Društveno poduzetništvo još nije prepoznato

Punkt je društveno poduzeće. Kakve to prednosti donosi? Postoje li primjeri zemalja gdje su takve aktivnosti bolje podržane od strane države?

Društvena poduzeća su izuzetno važna i imaju izuzetan značaj za sredine u kojima se nalaze. Isto tako, snažno doprinose ekonomskom razvoju. To su poduzeća koja u fokusu nemaju profit, već ljude i okoliš. Značajno utječe na društvene i gospodarske prilike, zapošljava veliki broj ljudi (EU 14,5 milijuna osoba), predstavlja razvojni prioritet i značajnu polugu za poticanje gospodarskog i socijalnog razvoja.

U mnogim europskim zemljama imaju dugu tradiciju i izuzetno razvijen sustav podrške. Italija, Španjolska, Velika Britanija samo su neke od njih. Nažalost, Hrvatska još uvijek nedovoljno prepoznaje važnost društvenog poduzetništva.