Dolazi do prestanka plasiranja proizvodnje na nekad sigurna izvozna tržišta CEFTA-e te su seljaci prepušteni na milost i nemilost unutar tržišne utakmice protiv neravnopravnih protivnika, koji osim tehnološke i financijske prednosti imaju i političku zaštitu po dobrom starom običaju "tko jači, taj tlači".
Jedino u Hrvatskoj, usprkos već davnom početku žetve, ne zna se otkupna cijena pšenice. Trenutna je situacija na agraru gdje otkupljivači nude 1,05 kn po kilogramu, dok seljaci žele za 40 lipa više, samo radi ostvarivanja tzv. pozitivne nule kojom bi pokrili troškove. Na takve zahtjeve seljaka ministar poljoprivrede Jakovina u jednoj televizijskoj emisiji, na pitanje novinara kako država može intervenirati i zaštiti domaću proizvodnju, meketavo kaže: "Tržište samo određuje cijenu."
Profit ostaje kod otkupljivača, posrednika i velikih trgovačkih lanaca
Upravo radi takvog neoliberalnog poimanja poljoprivrede i poljoprivredne proizvodnje, podaci iz Državnog zavoda za statistiku govore nam da je fizički obujam poljoprivredne bruto proizvodnje prošle godine u odnosu na godinu dana ranije smanjen za 10 posto od čega treba izdvojiti pad biljne proizvodnje za 12,3 posto te stočne proizvodnje za 6,8 posto. Zadnji podaci o najvažnijoj poljoprivrednoj grani, stočarstvu, govore nam da je ukupna količina mlijeka u svibnju 2013. u odnosu na svibanj 2012. manja za 20,8 posto, a usporedbi s prosjekom 2012. za 10 posto.
Svaki mjesec proizvede se 30 milijuna litara mlijeka manje. Preko tri tisuće proizvođača mlijeka u zadnjih godinu dana stavilo je lokot na štale
Komparirajući ove podatke, pogotovo vezane za pšenicu i mlijeko, te stavljanjem u kontekst nerazumnog i neopravdanog rasta cijene kruha i mlijeka na policama dućana, dolazi se do jednostavnog zaključka kako profit ostaje kod otkupljivača, posrednika i velikih trgovačkih lanaca. Svaki mjesec proizvede se 30 milijuna litara mlijeka manje. Preko tri tisuće proizvođača mlijeka u zadnjih godinu dana stavilo je lokot na štale. Možemo se zapitati što uopće pijemo, s obzirom da su hrvatske potrebe od 990 milijuna litara namirene sa samo 400 milijuna litara domaćeg mlijeka. Najveći otkupljivači poput Dukata i Megglea nemaju s tim problema, oni će sustavno davati sve nižu i nižu cijenu mlijeka od 2 kune, a prodavati je po 6 kuna dok se domaća proizvodnja potpuno ne uništi. Na kraju krajeva, veća je isplativost uvesti mlijeko u prahu iz njihovih matičnih njemačkih i francuskih firmi.
Hrvatsko selo postaje socijalna bomba, seljaci su na rubu egzistencije, prevareni od svih, ponajviše od države, sustava i političara. Nitko zdravo razuman ne bi krenuo u poljoprivrednu proizvodnju gdje poticaji kasne po nekoliko godina, rad i trud koji seljak nije valoriziran s obzirom na kontinuirane špekulacije otkupnih cijena dok državni nameti i rast troškova progresivno rastu. Jedan banalan primjer jasno govori o stanju domaćeg agrara; u izrazito poljoprivrednom kraju, zapadnom Zagorju, od Velikog Trgovišća pa skroz do Huma na Sutli, uz granicu sa Slovenijom, usred ljeta skoro nigdje neće se vidjeti krava na paši. Ovaj tužan primjer jasno pokazuje jad i bijedu sela, seljaka i poljoprivrede u cjelini.
Možemo se zapitati što uopće pijemo, s obzirom da su hrvatske potrebe od 990 milijuna litara namirene sa samo 400 milijuna litara domaćeg mlijeka
Ovaj mali broj seljaka u državi koji je ostao, više ne smije čekati, pristajati na kompromise, dopuštati da pojedinačne udruge gledaju isključivo svoj parcijalni interes, dozvoliti političkim probisvijetima da se uvuku među njih, već jasno i glasno organizirati seljačku bunu sa konkretnim ciljevima. Očekivati od tragikomičnog ministra, kukavičkog ministarstava i nesposobne vlade nekakve promjene, suludo je. Pristajati na pregovore na periferiji, daleko od očiju javnosti gdje će seljaci po tko zna koji put biti izmanipulirani nikad ispunjenim obećanjima nema smisla, već s cisternama punim gnoja doći na Jelačić plac i jasno izreći svoje zahtjeve, jer vremena više nema.
