Politika s paleolitskim kodom

...kao što se iz pragmatičnih političkih razloga vidljivo suzdržava od jasnog stava o meritumu stvari u Plominu.

Kao glavni i jedini odgovor političke klase u Hrvatskoj na izazove 21. stoljeća nameću se projekti koji idejno potječu iz vremena prije trideset ili čak četrdeset godina. Oni su usmjereni gotovo isključivo vezani uz oblik turizma temeljen na eksploataciji prostora i energetici koja se bazira na idejama koje su doslovno nastale sedamdesetih godina kao što su hidroelektrana Ombla ili termoelektrane na ugljen. Dr. sc. Saša Poljanec Borić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar nazvala je ovaj smjer koji je gurala prošla Vlada, a nastavila još jače gurati vladajuća koalicija, "razvojem unazad". S ovom istaknutom znanstvenicom koja se bavi ekonomijom i sociologijom turizma, razgovarali smo u Dubrovniku za vrijeme konferencije "Održivi urbani razvoj" koju je sredinom ožujka organizirala "Zelena akcija".

Novim ministrom turizma imenovan je prošloga tjedna Darko Lorancin koji se, između ostalog, povezuje s dovođenjem Rockwoola u Istru. Je li političar koji ovakav tip industrije smatra prihvatljivim u turističkoj regiji prihvatljiv izbor za ministra turizma?

Turizam je u osnovi kompatibilan s poljoprivredom i s kvartarnim sektorom, a uglavnom nije kompatibilan sa zagađivačkim industrijama. To su osnove regionalne ekonomije koje se uče na svakom ekonomskom fakultetu na drugoj ili trećoj godini

Ponašanje novog ministra turizma u vezi s tvornicom Rockwool samo pokazuje kakav je unutrašnji kapacitet IDS-a da razvija Istru u novim društvenim i političkim uvjetima u kojima se nalazi čitava Europa. Smještanje te konkretne tvornice u Potpićansko polje pokazuje prihvaćanje kognitivnog sklopa po kojem je zapadna istarska obala posvećena razvoju turizma, a istočna industrijalizaciji i reindustrijalizaciji. To se potvrđuje i kroz raspravu o novoj termoelektrani na ugljen u Plominu. Stranka koja se želi prikazati naprednom u odnosu na ostale, nije u stanju dosljedno i jasno reći "ne" tom projektu pa se može reći da se i ona nalazi u paleoindustrijskom kodu koji trajno nadahnjuje čitav naš politički establishment. Ta Lorencinova profesionalna karakteristika delegitimira ga za rad u Ministarstvu turizma. Turizam je u osnovi kompatibilan s poljoprivredom i s kvartarnim sektorom, a uglavnom nije kompatibilan sa zagađivačkim industrijama. To su osnove regionalne ekonomije koje se uče na svakom ekonomskom fakultetu na drugoj ili trećoj godini.

Daljnji fokus na turizam koji je resursno vezan za primorsku Hrvatsku proizvodi značajnu polarizaciju zemlje, a zanemarivanje razvojnog potencijala Slavonije poprima zabrinjavajuće razmjere

Lorencin je očito čovjek posebnih zadataka u stranci koju predstavlja. Vjerujem da dolazi s izoštrenim smislom za ciljeve koje treba odraditi. Međutim, i Veljko Ostojić je došao u Ministarstvo turizma s tom misijom. Njegov je cilj bio dovršiti reformu sustava PDV-a što je i napravio. Uveo je smanjenje PDV-a i za smještaj i ugostiteljstvo. Drugi dio njegove misije odnosio na donošenje proinvesticijske strategije hrvatskog turizma kojom bi se utvrdila i zašarafila ta turistička progresivistička mantra. Treći njegov cilj je bio usavršiti zakon o turističkom zemljištu što se komplementarno ostvaruje kroz Zakon o strateškim investicijama. Vjerujem da će Lorencin preuzeti Ostojićeve nedovršene zadatke i da će se s većim marom posvetiti nekim posebnim projektima koje će morati finalizirati kao što je finalizirao tvornicu Rockwool.

Lorencinov prethodnik Veljko Ostojić jedini je od ministara koji je pokazao određenu dozu kritičnosti u vezi golfersko-nekretninskog projekta na Srđu. Izjavio je kako taj projekt "treba promatrati kao nekretninski, a ne turistički". Lorencin se, međutim, već u prvim izjavama nije libio podržati taj projekt.

Ostojić je to rekao jer je to istina, ali rekao je to zato što su se u IDS-u tako dogovorili. Postoje očiti prijepori između IDS-a i ostalih koalicijskih partnera. To je prirodni način da se odnosi u koaliciji natežu da bi se nešto postiglo na strani koja nateže. U takvom odnosu normalno je da čovjek ponekad i kaže istinu jer će tako dobiti najviše javnih poena i postići politički bod u tom koalicijskom natezanju. Ako je određeni problem u koalicijskim odnosima riješen, onda će sljedeći kandidat IDS-a popustiti. To što je Ostojić u jednom političkom trenutku bio spreman na pravi način definirati taj projekt, ne znači da će Lorencin to nastaviti jer IDS može u daljnjem procesu imati neki drugi pragmatični politički cilj koji će realizirati tako da zaobiđe meritum stvari u slučaju Srđ, kao što se iz posve pragmatičnih političkih razloga vidljivo suzdržava od jasnog stava o meritumu stvari u Plominu.

U nedavno usvojenoj Strategiji razvoja turizma spominje se izgradnja 15 000 novih vezova, 30 golf terena, sva sila zabavnih parkova od Winnetoua do Profesora Baltazara. Čini se da se polazi od pretpostavke da je turizam industrija zabave i da se Hrvatska treba staviti u tu funkciju pretvaranjem u poveći zabavni park. Je li ovakav koncept turizma zastario?

Slažem se da je koncept zastario iako u sustavu javnosektorskih dokumenata koji se proizvode u ovoj državi ta strategija predstavlja bolji dokument od većine ostalih. Analitički dio je zanatski gotovo perfektno izveden. Što se tiče scenarističkog dijela, tu je, nažalost, Strategija niže formatirana od zahtjeva trenutka i od realnog konkurentskog sadržaja koji Hrvatska može ponuditi, kao zemlja koja će ući u EU i biti glavni partner Italiji u upravljanju Jadranom. Zašto? Filozofija razvoja hrvatskog turizma mora biti organska. Teško će se u hrvatski sociokulturni kontekst ukalemiti razvojna filozofija koja se temelji na megaekspanziji resorta, dakle na ograđivanju prostora i afirmiranju gated community pristupa. Teško da će ova filozofija proći kad ljudi prepoznaju da ona kompromitira karakter naselja uz priobalje i da radikalno dovodi u pitanje slobodan pristup pomorskom dobru koji je bit sociokulturnog identiteta primorske Hrvatske. Tu je Strategija morala biti osjetljivija.

Prvenstveni problem Like je podnaseljenost. Očito je da ne možete ništa razvijati, pa ni turizam, ako nemate ljudi

Proinvesticijski i floridizacijski žargon je trebalo svesti u formate organskog razvoja turizma i u realne naseljske kapacitete. Od završetka krize koja je proizlazila iz postratnog stanja, Hrvatska koncentrirano promovira primorski identitet i razvoj turizma. To ima za posljedicu i veći  BDP po stanovniku u primorskoj Hrvatskoj nego u Slavoniji. Zbog toga daljnji fokus na turizam koji je resursno vezan za primorsku Hrvatsku proizvodi značajnu polarizaciju zemlje, a zanemarivanje razvojnog potencijala Slavonije poprima zabrinjavajuće razmjere. Raditi jednu takvu sektorsku strategiju koncentriranu na razvoj megainvesticija u području gdje već postoji prevelika koncentracija, predstavlja makroekonomski problem.

Kako bi izgledao turizam koji se organski razvija?

Razvoj turizma u Lici nije ekonomska politika, već društvena politika razvoja teritorija u kojem je jedan od oblika politike naseljavanja i politika razvoja turizma

To nije tako teško dokučiti. Zbornik Kuća pokraj mora navodi pet tipova naselja u odnosu na turizam koji postoji u primorskoj Hrvatskoj. Tamo gdje je turizam u invazivnoj fazi, odnos povremenog i stalnog stanovništva osamdeset posto prema dvadeset, ne treba razvijati turizam. Tamo gdje je turizam u fazi adaptacije, gdje je odnos stalnog i povremenog stanovništva osamdeset prema dvadeset posto, tamo treba razvijati turizam i to do faze ekvilibrijuma, pedeset posto privremenog prema pedeset posto stalnog stanovništva. To je elastičnost koja proizvodi organski razvoj. Invazivna faza već je dosegnuta na lokacijama s visokom rentom. Razvoj turizma treba ići na lokacije s manjom rentom, ali tu je zarada puno manja i društveni kontekst razvoja turizma puno prisutniji i potrebniji. Zato se to ne događa. Mi napuštamo organski razvojni model jer postoje konkretni interesi da se ostvari ekstraprofit na lokacijama s visokom rentom gdje razvoj više ne treba stimulirati.

Pročitala sam nedavno gotovo nevjerojatan podatak da u cijeloj Lici ne postoji nijedno seosko-turističko gospodarstvo.

Prvenstveni problem Like je podnaseljenost. Očito je da ne možete ništa razvijati, pa ni turizam, ako nemate ljudi.  Razvoj turizma u Lici nije ekonomska politika, već društvena politika razvoja teritorija u kojem je jedan od oblika politike naseljavanja i politika razvoja turizma.  Lika je javnosektorski problem s kojim se moraju baviti razvojne politike, ali se one s njom ne bave. Tu je vidljiv deficit regulatorne uloge države i deficit razumijevanja dubine problema. Kad manjak regulacije dugo traje nastaje: zaostalost. Sustav se tada prirodno hvata ad hoc mehanizama koji proizvode kratkoračna ekonomska rješenja, demokratske deficite, konflikt u prostoru ili naprosto: ništa, a profit se pokušava ostvariti kroz  pararazvoj u klasterima koji su već prekoncentrirani. To su tipične krize i mi smo sada u takvoj situaciji.

Koji su poželjni načini izlaska iz krize?

Sve počiva na svijesti pojedinca da shvati i prihvati odgovornost za trenutak u kojem živi i da radi najbolje što zna. Promjena se već događa u specifičnim točkama kristalizacije od kojih je jedna Srđ. Akterima procesa je jasno da građani Dubrovnika ne osporavaju ni investicijski ciklus ni ovaj projekt sam po sebi, već osporavaju veličinu zahvata u prostoru i proceduru po kojoj se donose odluke, jer procedura sugerira da oni koji provode projekt misle da su građani Dubrovnika ovce. Građani su, međutim, subjekti građanskog prava i političkog procesa i ne žele biti ovce.

Mora se otvoriti prostor za društveno pregovaranje, jer je progresivistički diskurs došao u krizu bez obzira što će ovdje još dugo trajati. Progresivistički modeli  proizvode jako puno negativnih eksternalija i aktivisti problematiziraju upravo tu negativnu stranu eksternalija. Ako ne dođe do komunikacije, ovi proinvesticijski modeli će se i dalje provoditi, razgovor će se odložiti, ali će konflikt narasti, kao i troškovi koji proizlaze iz potrebe rješavanja jako dubokih konflikata. Netko mora početi uviđati kuda sve to vodi.

Na izlaganju ovdje u Dubrovniku rekli ste da dokumenti koji se trenutno pripremaju "garantiraju razvoj unazad i garantiraju da ćemo u EU ući zaostali". Kako očekujete da će se ta zaostalost dalje razvijati?

Građani Dubrovnika ne osporavaju ni investicijski ciklus ni ovaj projekt sam po sebi, već osporavaju veličinu zahvata u prostoru i proceduru po kojoj se donose odluke, jer procedura sugerira da oni koji provode projekt misle da su građani Dubrovnika ovce

Zabrinjava činjenica da je naša državna uprava spremna proizvoditi zakone kao što je prijedlog Zakona o strateškim investicijama, jer time pokazuju da su spremni prihvaćati i rješenja koja pojednostavljeno i selektivno tumače Ustav RH i nisu društveno relevantna. Iz teksta tog zakonskog prijedloga jasno je da je pisan za rješenja koja su već gotova, a koja su zaostala jer, primjerice, termoelektrana na ugljen sigurno nije tehnološki i društveno relevantno rješenje. To aktivisti znaju, jer se informiraju preko interneta pa znaju što za EU znači Kyoto protokol i kolika je cijena plaćanja CO2 emisija. Ako se takva termoelektrana ipak dogodi, naravno da će proizvesti zaostalost, jer će javni sektor, dakle porezni obveznici, plaćati CO2 emisije, a ne subvencionirati visoko školstvo npr. pa će manje ljudi ići na fakultete. Eto zato ugljen nije društveno relevantan. Meni se čini da je bolje kanalizirati javnosektorski novac u nove tehnologije, ruralni razvoj i poljoprivredu, ili u razvoj urbanih jezgri kontinentalne Hrvatske, nego u penale za C02 emisije, ali očito sam u manjini.

Isto tako, golf je element ponude koji su sva druga tržišta razvila prije trideset godina i sada su se već okrenula nekim drugim modelima. Pitanje je, je li to danas uopće relevantno za razvijanje lanca ponude. Preferencije tržišta su se promijenile. Danas udio specijalnog interesa koji uključuje i, na primjer, backpack turizam, raste nekim stopama koje su nekad bile nezamislive. Bolje je razvijati nekoliko nišnih vrsta ponude koje će sasvim sigurno aktivirati dijelove sezone koji su pasivni, umjesto angažiranja ogromnog javnosektorskog napora u golf.

Dok Zakon o strateškim investicijama isključuje lokalnu zajednicu iz donošenja odluka, prijedlog Zakona o poljoprivrednom zemljištu ukida planove gospodarenja zemljištima lokalnih zajednica. Zakonski prijedlozi sve više idu prema tome da isključe sudjelovanje građana, a istodobno ne nude odgovor na pitanje tko je taj tko će prosperirati od rješenja koje ti zakoni nude. 

U svim tim zakonskim prijedlozima koje proizvodi koalicija na vlasti ne vidi se tko je korisnik zamišljenog rasta blagostanja. Porast Ginijevog koeficijenta nejednakosti sugerira da u Hrvatskoj napreduje društveno raslojavanje. Mantra po kojoj se rast investicija povezuje s rastom radnih mjesta ekonomski ne stoji. Možete izgraditi deset ogromnih skladišta u kojima radi po tri čovjeka, investicije skoče enormno u promatranom periodu, a zaposlenost minimalno. Npr. kad se gradio Obrovac jako su rasle investicije, ali kad je ta investicija realizirana zaposlenost nije rasla uopće. Zato jer u tom objektu koji je bio loša investicija, ljudi nisu imali što raditi, pa je propao. Dakle, izravne veze između rasta investicija i trajnog rasta zaposlenosti nema. Naprotiv, karakter investicija jako utječe na rast zaposlenosti. Npr. javni radovi u Americi proizveli su početkom 20. stoljeća rast zaposlenosti isto kao što je  i novo  urbanističko planiranje i arhitektonsko reinterpretiranje Pariza koje je osamdesetih godina 20. stoljeća obavila lijeva vlada predsjednika Mitteranda proizvelo rast zaposlenosti, i dalo novi zamah ukupnoj francuskoj ekonomiji.

Spomenuli ste backpack turizam za koji su željezničke veze iznimno bitne. Međutim, od ove godine ukinut je niz međunarodnih željezničkih linija u i iz Hrvatske, bez ikakve reakcije od strane Ministarstva turizma ili drugih turističkih aktera. Kako je moguće da ovakve, turizmu izrazito nesklone prometne politike prolaze bez prosvjeda turističkog sektora?

U svim tim zakonskim prijedlozima koje proizvodi koalicija na vlasti ne vidi se tko je korisnik zamišljenog rasta blagostanja

To je slika zaostalosti o kojoj razgovaramo. Sve nacije sržnih zemalja EU su se krajem 20. stoljeća povezale unutarželjezničkim prometom. Impresivna je, recimo, mreža koja postoji u Francuskoj koja je omogućila komutiranje između Lyona i Pariza. Time je uvedena neopisiva mobilnost mladim ljudima i osigurano je dodatno povezivanje ruralnih i urbanih područja, reurbaniziranje u pozitivnom smjeru. Kod nas uloga željeznice u razvoju ruralnog prostora uopće nije društvena tema. To nam pokazuje da ne prenosimo modele s kraja 20. stoljeća, već prenosimo modele sa sredine 20. stoljeća, što je očit dokaz da se razvijamo unazad.

U Strategiji turizma ipak se spominju i neke vrste turizma koje su dosada zanemarivane, a imaju znatno manji utjecaj na okoliš, kao što je cikloturizam. Je li cikloturizam jedna od nišnih grana turizma koje predstavljaju priliku za Hrvatsku?

Po takvim se modelima razvijaju upravo destinacije koje su u odnosu osamdeset posto stalnog, a dvadeset posto povremenog stanovništva. Cikloturizam je izvanredan model, jer ne ugrožava prostor, afirmira karakter naselja i oslanja se na usluge koje lokalno stanovništvo može pružiti, jer ti turisti ne traže veliku ekskluzivnost. Za sve slične posebne oblike turizma, zeleni turizam, biciklizam, pustolovni turizam, birdwatching i tako dalje, ima jako puno mjesta u Hrvatskoj, osobito u kontinentalnim dijelovima zemlje. Međutim, za to je potreban jako veliki angažman javnog sektora. Kontrakcija javnog sektora koja se sada događa ne pogoduje ovakvim razvojnim zahvatima, a ta činjenica smanjuje mogućnost razmjernog razvoja zemlje. To opet stvara realni politički problem.

Koju zemlju vidite kao onu u koju bismo se mogli ugledati po modelu razvoja turizma?

Saša Poljanec Borić

Mi nismo sociokulturni nediferencirani teritorij. U Europi ima mnoštvo najboljih praksi koje možemo primijeniti i kod nas. Na primjer, projekt difuznog hotela koji je razvijen u švedsko-talijanskoj koprodukciji, posve je prihvatljiv. Koncepcija je zadržavanje karaktera naselja tako da se nekoliko kuća  uredi i onda se takvim hotelom centralno upravlja iz jedne recepcije. Zanimljiva je i južna Mađarska gdje je revitalizirana poljoprivredna proizvodnja na jednoj višoj razini dodane vrijednosti u kojoj se lokalni brendovi afirmiraju za europsko tržište. To je skup proces, ali svakome tko je tamo otišao jasno je da je proces strukturno pozitivan. Ljubljana je potpuno obnovila povijesnu jezgru koja izgleda fenomenalno, dok  120 kilometara dalje, u Zagrebu, imate "Bronx", iako postoji kontinuitet vlasti u liku gradonačelnika koji na krilima bronksovskih rezultata ide po peti mandat. Ne vjerujem da se isto ne može napraviti i u Zagrebu, ali mora postojati agenda koje sada nema.

U intervjuu za Net.hr istaknuli ste kako vidite priliku u solarizaciji primorske Hrvatske. Osim energetske koristi, postoji li tu korist i u turističkom smislu iz razvijanja imidža zemlje koja brine o okolišu?

Da, solarizacija je važna jer potvrđuje  ključnu konkurentsku komponentu našeg brenda. S obzirom na naš geostrateški položaj i činjenicu da se Europa ujedinila, vjerujem da je naše ključno pozicioniranje ono koje afirmira ekološku vrijednost Jadrana kao mora koje ulazi u samo središte EU. Takvo bi pozicioniranje omogućilo prelazak Hrvatske iz masovnog turističkog koncepta prema odgovornom turizmu koji odgovara preferencijama mlade generacije  odgojene u kulturi održivosti. Mlada generacija prihvatila je kulturu održivosti ne samo zato to su svjesni problema koji proizlaze iz, primjerice, globalnog zagrijavanja, već zato što im koncept održivosti omogućava da nađu svoje mjesto i participiraju u donošenju odluka u svijetu u kojem su mnogi institucionalni kanali začepljeni na način da osporavaju demokraciju.