Odlukom Ustavnog suda RH na slobodu je pušteno četvero bivših pripadnika Samostalne uskočke satnije, koji su u takozvanom slučaju selotejp, optuženi za ubojstvo desetero civila na obali Drave 1991. A samo dan kasnije, Županijski sud u Zagrebu, pozivajući se na presudu Ustavnog suda, iz pritvora je pustio i preostalu dvojicu optuženika Ivicu Krnjaka i Dinu Kontića. Brojna pitanja Je li takva odluka, kojom je šesteročlano vijeće Ustavnog suda prihvatilo ustavne tužbe optuženih za ratne zločine u potpunosti pravno utemeljena? Predstavlja li ona opravdanu reakciju naših ustavnih sudaca na povredu ustavnih i ljudskih prava optuženika, ili je pak nastala kao produkt političkih signala odaslanih Ustavnom sudu iz dijelova vladajuće stranke? Je li Ustavni sud, u korist političkog pragmatizma uoči skorašnjih lokalnih izbora, ponizio sudsku vlast, odnosno zagrebački Županijski sud i Vrhovni sud Hrvatske, koji su odredili i u više navrata produžavali pritvor za optuženike? Hoće li takva odluka, po principu presedana, stvoriti neslućene probleme u djelotvornom procesuiranju nekih od najvećih i najvažnijih slučajeva koji se trenutačno nalaze pred hrvatskim pravosuđem?
Foto: S jednog od ročišta u tzv. slučaju selotejp Ustavni sud svoju je odluku, uz ostalo, temeljio na takozvanom načelu razmjernosti pritvora. Naveo je da Županijski i Vrhovni sud nisu uzeli u obzir: …razboritost trajanja njihovog pritvora u odnosu na razdoblje u kojem su do sada poduzete postupovne radnje, osobito okolnost da je nakon podizanja optužnice prošao dulji vremenski rok, a dokazni postupak u kojem je predviđeno ispitivanje velikog broja svjedoka i izvođenje brojnih drugih dokaza, tek je praktički započeo - uz nedavni prekid od šest tjedana zbog uobičajene stanke tijekom ljetnih praznika. Pojednostavljeno rečeno, Ustavni sud je zaključio da postupak već traje predugo i da će još dugo trajati, te da se u tom slučaju pritvor nerazborit jer se nedopušteno pretvara u izdržavanje kazne zatvora prije pravomoćne presude. No kako Ustavni sud može znati ili zaključiti koliko će zaista u konačnici trajati suđenje za osječke ratne zločine? Postoji li čarobna kugla koja, barem donekle točno može pokazati kada će suđenje završiti? Procesne smicalice Trajanje postupka prvenstveno ovisi o potezima branitelja optuženih i državnog odvjetništva. Dosadašnje iskustvo pokazuje da su branitelji svih optuženih neprestano tražili da se njihovi klijenti puste iz pritvora. No istovremeno, upravo su neki od odvjetnika u više navrata, raznim procesnim smicalicama, odugovlačili to suđenje. Dakle, postupali su naizgled nelogično s obzirom na to da su im branjenici u pritvoru. Čini se kao da su znali kako bi mogla biti riješena njihova ustavna tužba zbog navodno predugog trajanja pritvora. S druge strane, Državno odvjetništvo je zbog ubrzanja procesa predložilo sudu da se 65 svjedoka saslušanih u istrazi ne poziva na glavnu raspravu, već da se njihovi iskazi samo pročitaju. No obrana optuženih, za sada se nije suglasila s tim prijedlogom. Sve navedene činjenice o potezima stranaka u postupku poznate su Ustavnom sudu, no unatoč tome on se upušta u nepravna nagađanja o dosadašnjem i budućem (pre)dugom trajanju postupka. Uz to, ustavni suci netočno su naveli da je Županijski sud imao stanku od šest tjedana tijekom ljetnih praznika. Stanka je trajala nešto više od četiri tjedna. No, bez obzira na to, skandalozno je što Ustavni sud indirektno prigovara Županijskom sudu zato što je otišao na zakonom zajamčeni godišnji odmor, čije trajanje stavlja u kontekst navodno predugog trajanja postupka. Zar se vijeće Županijskog suda moralo odreći godišnjeg odmora kako bi ustavni suci zaključili da je učinjeno sve da postupak što prije završi?
Foto: Tretman Branimira Glavaša otpočetka suđenja za osječke ratne zločine ostavlja otvorenim pitanje aktivne uloge politike u tim procesima Uz to, Ustavni sud potpuno netočno navodi da je dokazni postupak u kojem je predviđeno ispitivanje velikog broja svjedoka i izvođenje brojnih drugih dokaza, tek je praktički započeo..., te na temelju toga zaključuje da će postupak trajati još prilično dugo. No činjenice pokazuju da se ne radi o samom početku dokaznog postupka. Naime, do sada je ispitano 30-tak posto predloženih svjedoka, među kojima su i svi oni najvažniji, čije ispitivanje u pravilu traje više dana. Stoga se, bez ikakve dvojbe može zaključiti da je do sada završena najmanje trećina dokaznog postupka, odnosno prvostupanjskog suđenja. Ratni zločin kao obična krađa No, najvažnije od svega jest činjenica da je Ustavni sud potpuno pogrešno protumačio takozvano načelo razmjernosti pritvora. Zakon o kaznenom postupku jasno definira načelo razmjernosti kao odnos između opravdanosti pritvora i težine djela, odnosno kazne, koja se prema podacima kojima raspolaže sud, u konačnici može očekivati. Ustavni suci, čini se, nisu pozorno pročitali ZKP, pa su načelo razmjernosti protumačili kao omjer između dugog trajanja postupka i očekivane kazne. Je li pri takvom pogrešnom tumačenju načela razmjernosti ustavni sud prekoračio svoje ovlasti i postupio neustavno? Naime, zaključio je da bi kazna zatvora mogla biti jednaka ili tek nešto veća od trajanja pritvora odnosno, čime je indirektno ocjenio suštinu (meritum) predmeta i time preuzeo ulogu redovnih sudova. Ustavni je sud svoju odluku o tome da ne postoje razlozi za pritvor temeljio na praksi Europskog suda za ljudska prava, prema kojoj je pritvor opravdan ako postoje dva uvjeta: a) jesu li razlozi koji ga opravdavaju i dalje 'relevantni i dostatni' te b) jesu li tijela kaznenog postupka u vođenju postupka iskazala 'posebnu marnost'. Ustavni sud je na temelju konkretnih presuda Europskog suda za ljudska prava zaključio da daljnji pritvor nije opravdan. Naizgled, to je za svaku pohvalu, zvuči humano, suvremeno i eurointegracijski. Međutim, Europski sud za ljudska prava gotovo nikada ili vrlo rijetko odlučuje o ratnim zločinima. Stoga se i odluka Ustavnog suda ne poziva na takve slučajeve Europskog suda, već, primjerice na predmet Shiskov (od 9.I.2003.) u kojem se radi o običnoj krađi. Drugim riječima, ustavni suci smatraju da razlozi koji opravdavaju pritvor kod, primjerice, krađe automobila i najtežeg oblika teškog kaznenog djela (kakav je osječki ratni zločin) moraju biti isti. A time su javnosti poslali poruku da su krađa i ratni zločin izjednačeni krimeni. Zaobilaženje ICTY-ja Začuđujuće je što se Ustavni sud pri odlučivanju o osnovanosti tužbi nije pozvao na znatno primjereniju sudsku praksu, primjerice, onu Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju koji isključivo sudi za ratne zločine. A na Haškom sudu optuženi za ratne zločine nalaze se u pritvoru unatoč tome što nemali broj suđenja objektivno traje predugo. Članak 20. Statuta Haškog suda određuje samo jedan uvjet za pritvaranje optuženika - činjenicu da je optužnica protiv njega postala pravomoćna.
Foto: Sadašnji sastav Ustavnog suda - ljudi u crnom, autori crnog scenarija? Uz sve navedeno, ovakvom odlukom o pritvoru u takozvanom slučaju selotejp Ustavni je sud otvorio Pandorinu kutiju. Nesagledive, dugoročne negativne posljedice odrazit će se, ne samo na suđenje za osječke ratne zločine, već i na druge krupne i važne predmete koje hrvatsko pravosuđe tek treba riješiti. Takva je odluka bitno otežala pritvaranje i određivanje dužeg pritvora u brojnim teškim i složenim kaznenim djelima s više optuženika, od kojih su jedni na slobodi, a drugi u dugotrajnom pritvoru. U svim takvim velikim slučajevima, pogotovo u onima vezanima uz drogu, ubojstva, korupciju ili organizirani kriminal, suđenje u pravilu traje dugo. A dosljednom primjenom ustavnosudskog stava o pritvoru, većina pritvorenika iz takvih slučajeva moći će išetati na slobodu. Tako će im, kao na dlanu, biti omogućeni razni oblici opstruiranja i odugovlačenja postupka, primjerice, od prijetnji svjedocima, preko neodazivanja na glavne rasprave, pa sve do bijega u inozemstvo, koji je u Hrvatskoj postao uobičajeni način izrugivanja pravnog sustava. Na taj će se način blokirati ili neslavno propasti upravo oni pravosudni slučajevi o kojima ponajviše ovisi vjerodostojnost hrvatskog pravosuđa u domaćoj i stranoj javnosti. Prvi elementi takvog crnog scenarija za hrvatsko pravosuđe već se događaju. Mladenu Jandričeku, jednom od optuženih u korupcijskoj aferi Maestro, pritvor je, na USKOK-ov zahtijev odredio Vrhovni sud, a Ustavni mu je sud, zbog istih razloga kao i u slučaju selotejp, ukinuo taj pritvor. Poučen takvo praksom, ovih je dana i Vrhovni sud ukinuo pritvor za Juraja Paradajzera i Asju Pilipović, dvoje odvjetnika optuženih u akciji Maestro. A prema neslužbenim informacijama uskoro će na slobodu iz pritvora biti pušten i Ivan Gotovac, bivši potpredsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju.