U idilično selo Gornji Kosinj ulazimo prelaskom preko kamenog mosta iz 1936. godine koji se gotovo stopio sa zelenilom rijeke Like. Na obali rijeke dvije krave piju vodu, a uz put leži ovčja vuna koja podsjeća da se ovih dana strižu ovce. Vunu nitko ne otkupljuje pa vrijedna izolacijska sirovina završava u kontejneru, kasnije saznajemo u selu.
Gornji Kosinj njegovi stanovnici nazivaju Atlantidom jer je već prije 40 godina određeno da zajedno s obližnjim selom Mlakve nestane pod vodom. Pitanje stvaranja akumulacije koja će potopiti ova sela aktualizirano je u travnju kada je hrvatska Vlada donijela Zaključak o utvrđivanju prioriteta izgradnje elektroenergetskih građevina gdje se ponovo našla i HE Kosinj.
Međutim, ono što je lako potpisati na papiru, značit će neopisive promjene u životim papiru, značit će neopisive promjene u životima a oko 800 hrvatskih državljana, stanovnika Kosinjske doline. „Meni je tu sve, tu mi je najljepše. Ja nisam hodala po plažama nego sam tu kopala", kaže 83-godišnja Kata Špoljarić. „Djeca u gradu odu na posao, a u selu uvijek netko poznat prolazi", govore stariji stanovnici. I sami se uvjeravamo u srdačnost ljudi Kosinjske doline. Na licima ljudi, unatoč godinama provedenim u stresu od prijetnje raseljavanjem titraju osmjesi.
„Džabe, bez Kosinja ništa", sažima Kata Špoljarić.
Života u zelenilu preostali se stanovnici ne žele odreći, iako je selo već 40 godina sustavno marginalizirano, a stanovnicima razna prava otuđena.
„Oni nemaju jednaka prava kao svi mi. U vlasništvu imaju kuće i njive, ali s njima ne mogu ništa raditi. Riječ je o kršenju ustavnih prava, prava vlasništva i prava na zdrav okoliš", tvrdi Željka Leljak Gracin, voditeljica Programa razvoja prava okoliša u Zelenoj akciji.
Kosinjani imaju jasan stav - žele da se akumulacija makne iz prostornog plana Županije te da nakon četrdeset godina napokon počnu živjeti s istim pravima kao i ostali građani Hrvatske: pravom na raspolaganje vlastitim nekretninama i zemljom te pravom na planiranje budućnosti u vlastitom selu
S obzirom da je selo Gornji Kosinj ucrtano u prostorne planove kao akumulacija, stanovnici se suočavaju s nizom teškoća. Ne mogu graditi i ne mogu dobiti kredite.
„Radio sam u Njemačkoj 45 godina. Želim sagraditi kuću, ali već pet godina čekam na vlasnički list", rekao je Ante Klobučar.
Kada je on išao u školu, opisuje, škola je bila puna djece, dok ih je danas u lijepoj, svježe obojanoj zgradi, tek 38 u svih osam razreda. „Djece je bilo toliko da se nisi mogao okrenuti", kaže, a brojke govore da je prije četrdesetak godina u školi bilo osamstotinjak učenika.
Građevinsku je dozvolu tražio i Pavao Klobučar. „Čestica se nalazi u području akumulacije, ne možemo dobiti dozvole", kaže.
Nakon 40 godina zapuštanja postojeće su nekretnine uglavnom u lošem stanju. Ako dođe do izvlaštenja, naknada koju će vlasnici dobiti bit će vrlo mala. Uz to je zemlja u prošloj Studiji utjecaja na okoliš kategorizarana kao 4. kategorija, što je smješta u vrlo nisku vrijednost.
„Rušenje studije iz 1986. je jako veliki uspjeh, iako je na temelju slične, trideset godina stare studije sagrađena hidroelektrana na rijeci Dobri", rekla je Irma Popović iz Zelene akcije.
Veliki su problem i nesređene zemljišne knjige. U gotovo je svakoj kući u Kosinju navedeno više vlasnika, pa ni kupoprodaja ne ide lako. Dodatne su teškoće za stanovnike stigle u siječnju kada je dolina poplavljena. Kosinj je poplavljen da bi uskoro stigla Vladina odluka o energetskim prioritetima. Kosinjani ne vjeruju u slučajnosti.
„Poplava nije slučajna, izmanipulirana je od strane HEP-a. Opći je dojam da je HEP imao prste u tome jer ovdje nije bilo poplave zadnjih deset godina", tvrdi Ilija Vukelić iz udruge Eko Kosinj.
U središtu centra uz školu se nalazi i zapuštena birtija ispred koje se ispija Velebitsko pivo dok u pozadini svira glazba KUD-a Ličko Lešće. „U jednom danu naišlo je tri metra vode", priča se uz Velebitsko. Cijeli Otočac i Gospić bruje o tome da je to bila montirana poplava, pričaju stanovnici jednog od rijetkih mjesta koja nema mjesni odbor, ni svog predstavnika u Općini, u ovom slučaju Perušić.
Osim mjesta Gornji Kosinj i Mlakve kojima prijeti direktno poplavljivanje, akumulacija će se odraziti i na okolna mjesta.
„Donji Kosinj i Bakovac bit će dodatno izolirani, neatraktivniji za život s obzirom na krajobrazne vrijednosti, bit će više vlage i magle, upropastit će poljoprivredu, a magla utječe i na plućna oboljenja", objašnjava Irma Popović.
„Gornjokosinjani će biti smješteni, a mi iz Donjeg ćemo ostati bez kune. Nećemo moći živjeti ovdje. Najmanje tri puta sam od HEP tražio da se očituju kada će biti izgrađena ta brana, a odgovor nisam dobio", tvrdi Milorad Vidmar, donjokosinjski vijećnik u Općini Perušić.
U Donjem Kosinju žive i Marko i Milka. Nakon radnog vijeka u Zagrebu vratili su se u Kosinj. „Svi su se razbolili od poplava", kaže Milka koja je zaradila teški bronhitis dok je 79-godišnji Marko zadobio upalu pluća nakon siječanjske poplave. „Poplavu ovdje zovu 'politička voda'", rekla je Milka.
Vlada je, očito je, potpisala HEP-ove zaključke ne uzimajući u obzir ni prava ni želje stanovnika Kosinja, mjesta koje je bilo ucrtano na kartama još u 15. stoljeću kada je ovdje bila smještena i Kosinjska tiskara gdje je tiskana prva knjiga na hrvatskom jeziku
U obližnjem Markovom ponoru živi jedinstveni podzemni školjkaš Congeria kusceri. „To je relikt iz tercijara, ali ne zna se koliko je živahna ta populacija, pošto nema vode. Ovo je područje slabo istraženo, malo znamo o biljkama, životinjama i hidrologiji. Istraživanja su se radila na atraktivnim lokacijama kao Plitvice, a ovdje nisu", upozorava biologinja Popović.
Područje Kosinjske doline je, zahvaljujući bogatstvu bioraznolikosti, na listi budućih NATURA 2000 područja, te će se u slučaju ulaska Hrvatske u Europsku uniju, i gradnje akumulacije koja će potom uslijediti, morati napraviti kompenzacijski uvjeti, proglasiti zaštićenim slično područje s istim uvjetima. Tako nešto je gotovo nemoguće naći jer su gotovo sva već unutar Nacionalne ekološke mreže te potencijalna NATURA 2000.
Popović upozorava kako je ovo još jedan u dugom nizu primjera iz kojih je očevidno da „nema strateškog i međusektorskog planiranja". „Strategije se međusobno pobijaju, suprotstavljene su jedna drugoj, a dolazi do realizacije onih sektora u kojima ima više novca", kaže. Iako je zaštita prirode također javni interes, a ne samo ekonomska dobit, ona se često ne uzima u obzir.
Tek nekoliko kilometara udaljena od Kosinja, akumulacija Kruščica je sagrađena prije 40 godina potapanjem istoimenog sela. Od potopljenog sela sada iz vode izviruje tek toranj crkve, a groblje je iz sela premješteno u šumu gdje su ljudi pokopani u zajedničke grobnice. U tadašnjoj su studiji također stajala mnoga obećanja o razvoju turizma i zapošljavanju ljudi, međutim, Kosinjani su imali prilike promatrati što se od svega toga ostvarilo: nije se ostvarilo ništa. Na jezero dolazi tek pokoji ribič iz okolice. Umjesto jedrilica čija su se jedra trebala vijoriti jezerom stoji tek jedna sklepana ribarska kućica. Što se tiče zapošljavanja, najnovija hrvatska hidroelektrana, Lešće na Dobri, koja treba biti puštena u pogon u srpnju, potpuno je automatizirana i neće zaposliti nikoga.
Primjeri iz okolice, primjeri iz sadašnjosti, ne idu u prilog HEP-ovim obećanjima. Međutim, u Vladinom Zaključku o utvrđivanju prioriteta izgradnje elektroenergetskih građevina za Kosinj stoji: „Osim proizvodnje kvalitetne električne energije ostvaruju se uvjeti i za razvoj drugih gospodarskih aktivnosti (sport, turizam, ribogojstvo itd) kao i učinkovitija obrana od poplava, stvaranje novih i navodnjavanje postojećih poljoprivrednih površina, proizvodnja zdrave hrane itd."
Vlada je, očito je, potpisala HEP-ove zaključke ne uzimajući u obzir ni prava ni želje stanovnika Kosinja, mjesta koje je bilo ucrtano na kartama još u 15. stoljeću kada je ovdje bila smještena i Kosinjska tiskara gdje je tiskana prva knjiga na hrvatskom jeziku. Još prije Drugom svjetskog rata ovo je bilo vrlo živahno mjesto i obrtničko središte, koje je uz općenito krivu politiku prema selu i dugogodišnja prijetnja potapanjem dovela do današnjeg uspavanog stanja.
Na vrlo dobro posjećenoj tribini koju su krajem svibnja organizirali Eko Kosinj i Zelena akcija, starije žene odjevene u crno iz zadnjeg su reda vikale: „Nikakva voda, nikakva brana". Kosinjani imaju jasan stav, žele da se akumulacija makne iz prostornog plana Županije te da nakon četrdeset godina napokon počnu živjeti s istim pravima kao i ostali građani Hrvatske, pravom na raspolaganje vlastitim nekretninama i zemljom te pravom na planiranje budućnosti u vlastitom selu.
Članak je objavljen uz podršku Heinrich Böll Stiftung - Hrvatska. Iznesena
mišljenja nužno ne odražavaju stajalište Heinrich Böll Stiftunga.
