Etičko povjerenstvo HRT-a je, kako doznajemo, donijelo odluku da je izjava glavnog ravnatelja HRT-a Vanje Sutlića na zajedničkom sastanku poslovnog i programskog vodstva HRT-a i članova HND-a te Sindikata novinara pri HTV-u, kada je rekao da je Elizabeta Gojan, kao i mnogi koji ovdje sjede, izrasla na pokolju jedne cijele generacije novinara, bila neprimjerena i uvredljiva prema njoj i ostalima zbog dojma da su ona i ostali profitirali na tuđoj nesreći. Elizabeta Gojan i nekoliko njezinih kolega Sutlića su naime prijavili Etičkom povjerenstvu zbog navedene izjave koju je dao odgovarajući na pitanje Elizabete Gojan zašto vodstvo kuće dopušta odlaske kvalitetnih novinara, snimatelja i kamermana te zapošljava osobe koje kvalifikacijama ne odgovaraju radnim mjestima na koja su imenovane. Etičko povjerenstvo HRT-a mišljenja je da je Sutlić navedenom izjavom prekoračio ovlasti glavnog ravnatelja HRT-a. Gojan je u svom iskazu Povjerenstvu izrazila zgražanje nad činjenicom da ju je Sutlić nazvao pripadnicom generacije koja je svoju profesionalnu karijeru izgradila mičući s radnog mjesta kolege. To je, kako je objasnila, radila politika, uz dodatak da je ista politika koja je to radila postavila njega na mjesto glavnog ravnatelja HRT-a. Kazala je i kako je uvrijeđena što jedan čovjek koji se nikad nije bavio novinarstvom danas sebi dopušta ocjenjivati njezin novinarski rad i uspoređuje ga s političkim djelovanjem. Gojan je najavila i tužbu za narušen ugled i duševne boli njoj i njezinim kolegama. Iz tog je razloga od Sutlića zatražila javnu ispriku u medijima, a ne samo pred kolegama s HRT-a. Sutlić je u pisanom obraćanju Povjerenstvu odbacio navode iz Gojaničine prijave da je svojim istupom prekoračio ovlasti "koje mu daje funkcija i navodi da i on, kao glavni ravnatelj HRT-a, ima pravo na slobodu govora i iznošenja vlastitog mišljenja i pri tome, kaže, može koristiti i stilske figure, kao što su npr. hiperbole, a što je bilo i u ovom slučaju. Složio se da možda nije bio pogođen baš najbolji izraz, ali da su svi dobronamjerni mogli razumjeti o čemu je govorio. Sutlić kaže kako je u izjavi zapravo mislio na to da se povijest u toj kući neprekidno ponavlja kao sukob starosjedilaca i onih koji dolaze. Priznao je da su mnogi etablirani novinari, u punom radnom i stvaralačkom naponu, otišli s HRT-a zbog pritisaka koje je na njih sustavno vršilo tadašnje vodstvo HRT-a. To su, kaže Sutlić, nesporne, gotovo cijeloj hrvatskoj javnosti dobro poznate činjenice. Spominjući Elizabetu Gojan Sutlić je, kaže, znao da ona nije odgovorna za odlazak tih ljudi, već je samo želio istaknuti "da je i njihov odlazak bio razlog koji je njoj i drugima, ne njihovom krivicom, otvorio priliku za brži profesionalni napredak ili zapošljavanje". Sutlić je kazao i kako je duboko povrijeđen tvrdnjom da je svojim istupom uvrijedio i cijelu generaciju ratnih reportera HTV-a, kazavši kako je on, za razliku od nekih potpisnika prijave, bio ratni reporter na prvoj liniji bojišnice onda kada neki od njih nisu ni radili na HRT-u, ili se pak približili bojišnici. Uvaživši Sutlićevo priznanje da je u svojem nastupu nepotrebno upotrijebio riječ pokolj te da oni koji su došli nisu odgovorni za one koji su morali otići jer su o tome odlučivali drugi, Etičko povjerenstvo HRT-a je odbacilo dio prijave Elizabete Gojan i ostalih protiv Vanje Sutlića da je istom rečenicom uvrijedio cijelu generaciju ratnih reportera HTV-a. Etičko je povjerenstvo, prema vlastitom priznanju, taj dio prijave odbacilo unatoč tomu što je i sam Sutlić pozvao nazočne da na tom sastanku govore kao da javno nastupaju za slučaj da sadržaj razgovora bude prenesen u medijima, kako ne bi naštetili ugledu HRT-a.