Što može bolje simbolizirati način života industrijske civilizacije od plastičnih vrećica? Trošimo ih nemilice, u prosjeku na razini EU oko 200 godišnje, ponašamo se prema njima kao da dolaze niotkud i odlaze u prah, iako u stvarnosti predstavljaju značajan ekološki problem. Odnos prema plastičnim vrećicama simbolizira naše ponašanje prema cijelom planetu, bahato i rasipno, bez obaziranja na druge vrste, a sve bez ikakve stvarne potrebe osim komocije dovedene do apsurda. Jer koliko je zapravo teško upotrijebiti istu vrećicu više puta, ponesti u trgovinu vrećicu od nekog drugog materijala ili strpati više stvari u istu vrećicu?
Zastupnici Europskog parlamenta ovaj su put prepoznali problem i u utorak izglasali amandmane na Direktivu o ambalaži i ambalažnom otpadu koji po prvi puta postavlja konkretne ciljeve za smanjenje broja plastičnih vrećica koji se godišnje troše po europskoj glavi. Riječ je o vrećicama tanjim od 50 mikrona koje se najčešće jednokratno koriste, teže se recikliraju i brže završe kao otpad koji potom onečišćuje vodotokove. One predstavljaju 90 posto od sto milijardi godišnje potrošnje plastičnih vrećica na razini EU. Od toga procijenjeno osam milijardi završi u okolišu.
U prijedlogu koji je izglasan u utorak EU države članice, pa time i Hrvatska, moći će izabrati ili provođenje mjera za smanjenje godišnje potrošnje nerazgradivih vrećica na 90 po stanovniku do kraja 2019. i 40 do 2025. ili osigurati da se do kraja 2018. plastične vrećice više ne dijele kupcima besplatno.
"Ovo je zapravo prvi put da u tretiranju otpada krećemo od smanjenja potrošnje, a ne od recikliranja", istaknula je Margrete Auken iz grupe Zeleni/EFA u EP-u, predlagačica ovih mjera.
U prijedlogu koji je izglasan u utorak EU države članice, pa time i Hrvatska, moći će izabrati ili provođenje mjera za smanjenje godišnje potrošnje nerazgradivih vrećica na 90 po stanovniku do kraja 2019. i 40 do 2025. ili osigurati da se do kraja 2018. plastične vrećice više ne dijele kupcima besplatno. Iako je prijetila opasnost da novi sastav Europske komisije predvođen Fransom Timmermansom blokira ovu direktivu, to se ipak nije dogodilo.
"Nova će pravila dramatično smanjiti upotrebu plastičnih vrećica i predstavljaju povijesni proboj u bavljenju s problemom plastičnog otpada u okolišu i smanjenju otpada generalno. Prvi put imamo obvezujuće mjere na EU razini", izjavila je Auken.
Države članice imaju 18 mjeseci da prenesu ove odredbe u svoje zakonodavstvo, a moći će odabrati hoće li ciljeve postizati naplaćivanjem vrećica ili nekim drugim mjerama koje su jednako učinkovite.
"Očit put je naplaćivanje. To se pokazalo najučinkovitijom mjerom za smanjenje konzumacije plastičnih vrećica za jednokratnu potrošnju i već se koristi na brojnim lokalnim razinama", kaže Auken.
Kao primjer je istaknula Irsku koja je 2002. godine nakon uvođenja obaveznog naplaćivanja od 15 centi po vrećici, već u nekoliko mjeseci drastično smanjila njihovu potrošnju. S 328 godišnje potrošnje po stanovniku, potrošnja je pala na 21 vrećicu ili 20 puta manje od primjerice, Bugarske gdje svaki stanovnik potroši više od 400 vrećica godišnje. U Irskoj je 2007. naknada za vrećicu povećana na 22 centa nakon što je u 2006. potrošnja ipak porasla na 31 godišnje. Sva prikupljena naknada od vrećica odlazi u Fond za okoliš iz kojeg se financiraju razni drugi projekti vezani uz poboljšanje gospodarenjem otpadom u toj zemlji.
"Osim prirode pravi su dobitnici i trgovci jer je dijeljenje vrećica i njima skupo. Cijena koja se treba postaviti za vrećicu treba biti učinkovita. Europske se države razlikuju po kupovnoj moći, pa je teško reći jednu cifru, ali mislim da bi u Danskoj i većini državi cijena od 50 centi funkcionirala", kaže Auken.
Danska iz koje dolazi Auken je, međutim, već ispod prve granice koju je jučer postavio Europski parlament, a neke države su već i ispod druge granice određene za 2025. Osim već spomenute Irske, među najboljima u EU su i Luksemburg, Finska i Austrija. Na začelju su zemlje koje će morati uvesti ozbiljne promjene kako bi dosegle i prvi cilj, baltičke zemlje, Mađarska, Poljska, Portugal, Slovačka. Francuska koja je blizu prvog cilja, već je uvela nacionalnu zabranu distribucije jednokratnih plastičnih vrećica koja stupa na snagu od 2016. godine, a u Italiji je slična zabrana na snazi od početka ove godine.
Izvor: Europska komisija
Prema podacima koje je navela europarlamentarka Biljana Borzan, Hrvatska je po potrošnji vrećica ispod europskog prosjeka, međutim, europski parlament ne navodi podatke za našu zemlju.
"Znamo koliko se proizvodi vrećica, ali ne znamo pouzdano koliko je trenutačno vrećica na tržištu jer velik dio dolazi i iz uvoza. Možemo samo vidjeti koliko je stvarno opterećenje okoliša. Vrećice su posvuda. Ljudima ne predstavljaju nikakvu vrijednost", ističe Davor Škrlec iz ORaH-a.
U ORaH-u predlažu da se vrećice za prijenos stvari izrađuju od industrijske konoplje čime bi se mogla otvoriti i nova radna mjesta u poljoprivredi. "Ako vrećice od konoplje i završe u prirodi prirodno će se raspasti. Često se govori kako se takve vrećice moraju prati, čime se troši energija i koriste deterdženti, ali danas imamo biorazgradive deterdžente. Ja osobno imam pamučnu vrećicu još iz 1994. godine i još uvijek služi svrsi. Ljudi su postali vrlo komotni. Kažu, a kako ću kupiti jagode na placu bez vrećice? Poneseš posudu sa sobom, trgovac izvaže jagode i stavi ih u tvoju posudu koja kasnije lako ispereš. Ta naša komocija će doći na naplatu budućim generacijama", zaključuje Škrlec.
Kao i svaki drugi zakonski prijedlog, i ovaj predstavlja kompromisno rješenje između različitih interesa pa je tako Britancima zasad uspjelo da se takozvane oxo-biorazgradive plastične vrećice, koje se brže od drugih vrećica raspadaju u mikroplastiku, ali nisu uistinu biorazgradive, zasad izbjegnu ograničenje. Međutim, Europska komisija je obavezna razmotriti utjecaj tih vrećica na okoliš te predložiti regulativu i za njih, a do 2017. i mjere za označavanje vrećica koje su stvarno biorazgradive.
Zasad u direktivu nisu uključene vrećice lakše od 15 mikrona, one koje se najčešće koriste za pakiranje, primjerice povrća u trgovini, jer ih je teže zamijeniti drugim tipom vrećicama iz sanitarnih razloga. O njihovoj potrošnji čak ni ne postoji statistika. Međutim, i za njih će EK morati predložiti mjere nakon dvije godine.
Također, zasad u direktivu nisu uključene vrećice lakše od 15 mikrona, one koje se najčešće koriste za pakiranje, primjerice povrća u trgovini, jer ih je teže zamijeniti drugim tipom vrećicama iz sanitarnih razloga. O njihovoj potrošnji čak ni ne postoji statistika. Međutim, i za njih će EK morati predložiti mjere nakon dvije godine.
Među protivnike ove regulative svrstavala se bila i Hrvatska koja je bila u skupini država koje su izražavale zabrinutost za budućnost radnih mjesta u industriji proizvodnje vrećica. Prema procjeni Hrvatske gospodarske komore, riječ je o 1800 radnih mjesta, a 60 posto proizvodnje se izvozi. Velika većina plastičnih vrećica na tržištu EU ipak se proizvede u Kini. Proizvođačima je kompromisno ipak napravljen određeni ustupak pa je cilj postavljen za vrećice iznad 15 mikrona, a ne do 10 mikrona kako je stajalo u prijašnjim verzijama.
Osim što često predstavljaju vizualno zagađenje, plastične vrećice završavaju u morima i oceanima gdje se, kao i ostali plastični otpad, raspadaju na mikroplastiku koja ostaje trajni dio ekosustava.
"Danas je broj plastičnih čestica u oceanima veći od količine planktona. Ovo ne samo da ozbiljno utječe na morski život, već ugrožava i naše zdravlje kroz hranidbeni lanac. Zato su učinkovite mjere bile neophodne", upozorio je zastupnik Matthias Groote iz političke grupe Progresivni savez socijalista i demokrata.
Dok lobisti zagovaraju pristup kako za vrećice u okolišu nije kriva vrećica već čovjek, većina zastupnika se ovoga puta priklonila razmišljanju kako se čovjek se u red dovesti može jedino snažnom legislativom, a ne čekanjem na razvoj svijesti. Prošlogodišnje istraživanje Eurobarometra pokazalo je kako čak 92 posto građana EU podržava akcije koje vode prema smanjenju potrošnje vrećica.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
