H-Alter
 Predsjednik SDP-a objavio je pismo u kojem objašnjava zašto njegova stranka traži raspravu o povjerenju Sanaderu

Postavlja se pitanje je li nama kao parlamentarnoj manjini uopće u ovom trenutku u Hrvatskom saboru oportuno o tome raspravljati (o povjerenju premijeru Račanu, op. a.). Jest, oportuno je raspravljati kao upozorenje, bez obzira što na kraju rasprave, na kraju glasovanja, većina koja podržava premijera može ga obraniti, ali sam siguran da i ta ista većina ne stoji iza ovog sporazuma i da taj sporazum smatra lošim za Hrvatsku, ali ova rasprava nam je potrebna i zbog cjelokupne situacije... i zbog toga smo inzistirali da se ova rasprava provede kao upozorenje... itd. Ovako je, prema saborskom stenogramu, 9. listopada 2002. godine govorio dr. Ivo Sanader, predvodnik saborske oporbe, kada je HDZ bio pokrenuo pitanje povjerenja danas pokojnom Ivici Račanu. Povod - kontroverzni paraf na nikad sklopljeni sporazum o granici sa Slovenijom. Šest godina poslije SDP traži raspravu o povjerenju predsjedniku hrvatske Vlade dr. Ivi Sanaderu. Povod - likvidacija mlade zagrebačke odvjetnice, koja se dogodila u srcu glavnoga grada. Razlozi - mnogo dublji i uporno isticani u posljednjih šest mjeseci. Sam povod je samo otrovna kap koja je prelila čašu. Smjena gotovo cjelokupnog prvog pravosudno-policijskog ešalona zakasnjela je i neiskrena. To je borba za vlastiti opstanak po svaku cijenu. Učinjena šteta je prevelika. Uporno odbijanje dr. Sanadera da se, kao jedina stvarno utjecajna osoba u HDZ-ovoj piramidi vlasti, suoči i nosi s problemima javne sigurnosti razlog je zašto ga držimo odgovornim za nastalo stanje i zašto tražimo da odstupi. Premda je morao biti svjestan težine stanja u kojemu se nalazimo, sustavno je odbijao bilo što poduzeti. Mjesecima smo tražili da se nešto učini i nudili smo rješenja. Uzalud. A onda, jednim potezom pera smijenjeni su do jučer slavljeni ministri, ali se nastavilo hvaliti njihov rad i njihove rezultate. Zašto su uopće smijenjeni? Naprasno smijenjena ministrica pravosuđa izjavljuje da zna što je to objektivna odgovornost. Odgovornost za što? Slušamo li predsjednika njezine stranke, radi se o odgovornosti jedne, ustvari, dobre ministrice. O tome želimo razgovarati u Hrvatskom saboru jer znamo o kome priča govori i do čije ćemo odgovornosti doći. Kao i o odgovornosti za gospodarsko zaostajanje naše zemlje. Krajnja konsekvenca vladavine dr. Sanadera jest i sada već zabrinjavajuće kašnjenje u pregovorima s Europskom Unijom. Prijevremeni izbori? Ne, prije svega rasprava. Ne očekujemo da ovakva većina izglasa nepovjerenje dr. Sanaderu. Međutim, ne držim dobrim sijanje panike od prijevremenih izbora. Izvanredni izbori nisu izvanredno stanje, kao što pokazuju najrecentniji primjeri Italije i Austrije. Izbori su potraga za demokratskom legitimacijom za rješavanje dubokih problema u kojima se hrvatsko društvo i ekonomija nalaze. Na te probleme HDZ nema odgovor. Ovo je kraj vlade HDZ-a i početak borbe za politički opstanak jednog predsjednika. Koji, također, nema odgovora. Stoga potreba za novom demokratskom legitimacijom ima svoje opravdanje. Ne mislim se osvrtati na pojedinačne prigovore našoj inicijativi, od kojih neke čak držim dobronamjernima. Ipak, jedan prigovor zaslužuje poseban osvrt. Radi se o upozorenju da bi odstupanje premijera u ovome trenutku predstavljalo trijumf organiziranog kriminala, dokaz da jedno ubojstvo može srušiti hrvatsku Vladu. Kakva zabluda! Oni koji tako govore, prespavali su posljednje tri godine, a osobito duboko zadnjih šest mjeseci. Zahtjev za premijerovo odstupanje, legitiman instrument oporbe, dolazi tek sada, premda je mjesecima bilo jasno što se događa, to jest što se ne događa. Ponovit ću, nijedna mafija nije jača od države ako država to ne želi, odnosno ne tolerira. Država je najjača. Ima mač i lisnicu. Taj mač plaćaju i lisnicu pune njezini građani. Na vlasti je da mač iskuje i izvuče ga iz kamena. U protivnom, država nema smisla. Krug se zatvara. Pitanje povjerenja predsjedniku Vlade dr. Sanaderu za nas nije pitanje oportunosti. Obračun s onima koji ugrožavaju naš poredak, naše društvo, zajednicu kakvu želimo, ne može se provoditi po načelu oportunosti. Ne mogu ga provoditi oportunisti.