To je grad-država gladnih ljudi, čija se simbolička glad odražava u gastronomskim manirima, za lokalnim kantonskim stolom..."
Grad vibrira pun energije, no to je radikalno mjesto koje se ili voli ili mrzi. Teško je naći lokalca koji voli Hong Kong: može li se veliki prenapučeni shopping centar zagađenoga zraka, prljavoga mora i neprestane gužve uopće voljeti? Neki ga vole baš zbog te njegove gotovo futurističke specifičnosti i kaosa koji je dovoljno privlačan da mnogim redateljima znanstvenofantastičnih filmova posluži kao scenografski predložak, uključujući Blade Runner Ridleya Scotta s Harrisonom Fordom u glavnoj ulozi i kultni cyberpunk animirani film Ghost in the Shell Mamoru Oshiija.
Grad vibrira pun energije, no to je radikalno mjesto koje se ili voli ili mrzi. Teško je naći lokalca koji voli Hong Kong: može li se veliki prenapučeni shopping centar zagađenoga zraka, prljavoga mora i neprestane gužve uopće voljeti?
Hong Kong je kaotična masa ljudi zombijevski priključenih na najnovije elektroničke gadgete; zgradurina; vrućina pojačanih nevjerojatnom vlagom; uberčudnog, ali funkcionalnog javnog prijevoza s bezbroj linija, od kojih su neke, kao što su zeleni mini-busevi, prave male kulturološke specifičnosti opasne po strance; i nebrojeno trgovina koje su uvijek pune kupaca i u kojima ludnica počinje kada sat otkuca pet sati, jer to je službeni završetak radnoga vremena (uz pravilo da svi rade prekovremeno)...
Osjeća se velika društvena praznina koju ispunjava trka za novcem, zaradom i trošenjem
Svaka kultura ima svoje prednosti i nedostake: idealno mjesto ne postoji - postoje samo mjesta koja nam, individualno, više ili manje odgovaraju. Hong Kongu nedostaje ulične kulture, lišen je ljudskosti, sitnica i spontanosti. To je grad-država gladnih ljudi, čija se simbolička glad odražava u gastronomskim manirima, za lokalnim kantonskim stolom u bilo kojoj od yum cha (doslovno "piti čaj", odnosi se na jutarnji ili popodnevni čaj uz dim sum, okruglice punjene raznim nadjevima i spremljene na pari u posebnim drvenim košaricama) postajama ili kantonskim restoranima u kojima se hrana poslužuje bez reda i pravila, bez estetske zaokupljenosti pri spravljanju i posluživanju, bez pretjerane higijenske osviještenosti, i s puno mesa. Kišna sezona poslovičnih sparina dodatno usporuje mozak i osjećaj za montipajtonovskom potragom za smislom života. Kišna sezona, kad je vruće i ljepljivo, traje od svibnja do rujna. Razina vlage je tijekom godine oko 70 posto, a ljeti se penje do 80 posto naviše, i uglavnom je puno viša, oko 90 i nešto posto. Temperatura ljeti u pravilu ne prelazi 34 stupnja no neprestano prisutna sparina ta 34 stupnja pretvori u masivnu saunu za kolektivno uživanje. Osim toga, kišna sezona je vrijeme izmjene tajfuna, monsuna i raznoliko klasificiranih oluja, od kojih je najgadnija black rainstorm. U slučaju tajfuna snage 8 ili crne oluje na snazi je posebno upozorenje, tijekom kojega nije preporučljivo izalziti iz zatvorenih prostora. Takve oluje prigodno počnu negdje u ranojutarnje sate i traju do podneva, pa svi školarci i zaposleni mogu bez grižnje savjesti prespavati pola dana i na poslu (ili u školi) se pojaviti tek po prestanku upozorenja. Najbolje vrijeme za posjetiti grad-državu je zima: prosinac i siječanj, kada je količina padalina minimalna, a temperature su upola niže. Veljača je također odličan izbor za posjet Hong Kongu jer je uz ugodno vrijeme ujedno razdoblje jednotjedne proslave kineske Nove godine čiji datum nije fiksan.
Hong Kong je u odnosu na neke susjedne zemlje pomalo lišen tradicije i religije. Postoji nekoliko važnih datuma po kineskome kalendaru; niz živopisnih hramova koji su ispunjeni mirisavim štapićima i pepela; i poneki običaj koji se svake godine iznova, sa sve manjim duhovnim i sve većim komercijalnim intenzitetom, oživljava. Osjeća se utjecaj kolonijalne ostavštine u nevjerojatnom broju crkava (najrazličitijih smjerova) te bolnica i škola koja nose imena sklepana od religijskih imena. Međutim, osjeća se i velika društvena praznina koju ispunjava trka za novcem, zaradom i trošenjem. Prema lunarnome, kineskome, kalendaru, sada se nalazimo u mjesecu srpnju koji je vrlo "opasan", jer se prema tradicionalnome kineskome vjerovanju otvaraju vrata pakla i briše se granica između ovoga i onoga svijeta, što omogućuje duhovima, dušama i demonima da se pomiješaju sa svijetom živih. Nerijetko će stoga Honkonžani na ulicama paliti mirisne štapiće i male vatrice u kojima spaljuju lažni novac, ponuđen dušama. To je mjesec čudnovatih zbivanja i neobjašnjivih pojava, koji je, čini se, pandan starome antičkorimskome vjerovanju o dvanaest dana na kraju godine, tijekom kojih se odvija upravo spomenuti kineski scenarij u europskoj verziji. U Europi je to vrijeme poklada, zime i mraka.
Hong Kong zaista jest "negdje između", a njegovi su stanovnici sublimnih identiteta koji ne znaju reći točno što su, ali znaju jako dobro što nisu
Sada nam se bliži i Mid-Autumn Festival, 14.-22. rujna: jesenji festival uz koji se vežu romansirane i političke priče podjednako, a praznik je prepoznatljiv po mooncakes, "mjesečevim kolačima" koji dolaze u najizazovnijim verzijama. Mid-Autumn je stari kineski festival posvećen proslavi žetve, a u Hong Kongu on dobiva poseban suvremeni izričaj, dok se, prema tekstu lokalne turističke zajednice, "rasplamsale lanterne sjedinjuju s prepoznatljivim neonskim svjetlima, a vatreni zmajevi plešu kroz užurbane ulice dok mjesec sja nad prazničkom metropolom".
Poetičnim i privlačnim riječima unatoč, čini se da se i ovaj običaj pretvorio u komercijaliziranu verziju potrage za identitetom izgubljenoga grada, izgubljenoga naroda (je li to narod?) kojeg je najprikladnijim riječima opisala autorica jedne knjige o Hong Kongu, nazvavši knjigu Between Earth and Heaven. Hong Kong zaista jest "negdje između", a njegovi su stanovnici sublimnih identiteta koji ne znaju reći točno što su, ali znaju jako dobro što nisu. To se izvrsno ocrtava u njihovim doživljajima i stavovima kada je riječ o Kinezima (Mainland Chinese), koji su uvijek na meti lokalnog stanovništva - rezultat silne težnje da se pod bremenom prošlosti, kolonijalizacije i ekonomske ekspanzije napravi i uvijek iznova istakne ta razlika Kinezi - Honkonžani. Ponekad su reakcije opravdane, ponekad pretjerane, ali ta dubinska težnja da se iznova uspostavi razlika Mi-Oni je uvijek prisutna.
Hong Kong je bogat i siromašan grad istovremeno, jer su klasne razlike velike, ne postoji nikakva jasna socijalna politika ili mirovinski plan, kao niti nediskriminatorna politika zapošljavanja za silne imigrante iz raznih južnoazijskih zemalja
Prošle godine je festivalski praznik datumski pao na nedjelju, pa se ponedjeljak poslije spremno proglasio neradnim danom, pod kodnim imenom "dan poslije festivala", koji se primjenjuje u slučaju da praznik, koji bi prema svim božjim i ljudskim pravilima trebao biti neradni, nesretno padne na nedjelju koja je za manji dio stanovništva već sama po sebi neradna. Zahvaljujući tome, Honkonžani imaju dovoljno vremena da uz mooncakes, voće i međusobne obiteljske posjete proslave Festival. No, sve je skupa, osim mooncakes, ispražnjeno od značenja. Mooncakes će naravno opstati jer su roba, i to roba koja se dobro prodaje i dolazi u mnoštvu varijacija. Daleko su danas od svojih tradicionalnih izradbenih normi i okusa i profilirali su se kao pravi fusion fenomen. Tako su danas među popularnima čokoladni mooncakes, zatim oni s okusima torte od sira i borovnice, jagode, trufflesa... Jedna od novijih pojava su snowy mooncakes koji se za razliku od tradicionalnih i uobičajenih ne prave od pšeničnoga prhkoga tijesta, već od rižinoga glutinoznoga, što im daje konzistenciju gume, a punjenja su, svakako, opet najraznovrsnija. Prošle sam godine isprobala snowy mooncakes s punjenjem mango-kesten, crni sezam i kikiriki. Probala sam i tradicionalniji, s punjenjem od lotosa i đumbira, premda je i on daleko od tradicionalne slano-slatke mesne verzije koja spada u "ništa slično niste probali" kategoriju. Priča o mjesečevim kolačima kaže da su kolače nekoć koristili revolucionari, prenoseći u njima tajne antidržavne poruke. Uz njih se jede voće i taro spremljen na pari koji dolazi u malenim okruglim oblicima što predstavljaju glave revolucionara pogubljenih nakon puča. Sam taro je ukusan - ako se zaboravi na dio o dekapitaciji i kotrljajućim glavama. Legenda kaže i to da je careva omiljena sluškinja ukrala caru njegov napitak za pomlađivanje i - sakrila se s napitkom na Mjesec.
Sve je skupa, osim mooncakes, ispražnjeno od značenja. Mooncakes će naravno opstati jer su roba, i to roba koja se dobro prodaje i dolazi u mnoštvu varijacija
Tijekom nekoliko dana u drugoj polovici rujna grad će organizirati izložbu neočekivano suvremenih verzija kineskih lanterni, kao i razna kulturna događnja. Highlight je rasplesani vatreni zmaj, sastavljen od mirisnih štapića kakvi se pale u hramovima. Zmaj je zadivljujuća pojava, pokretana rukama koje marljivo vježbaju cijelu godinu kako bi sve prošlo dobro. On je ujedno podsjetnik na događaj otprije dosta godina, kada je kuga harala jednim dijelom Hong Konga. Građani su načinili i "oživjeli" zmaja kako bi on plesom otjerao zlo koje je dovelo kugu u njihove četvrti. Zahvaljujući zmajevom uspjehu, bolest se povukla, a on je godinu za godinom nastavio plesati svoj vatreni ples. Premda je zmaj uvijek okružen kaotičnim, bučnim i pomalo zastrašujućim mnoštvom ljudi, zadivljeni promatrači lako zaborave na gužvu dok promatraju kako se dim iz pušećega zmaja uzdiže nad mnoštvo i kreće prema nebu iskrzanome visokim neboderima.
Takav trenutak postaje jedan od onih kada ovaj grad postaje zaista čaroban, između neba i zemlje, između novog i starog, u mješavini stranih identiteta koji su vječno nemirni u pokušajima da se pronađu na jednome mjestu, jednom za svagda. U tom stalnom spajanju i razdvajanju dimenzija, stranac i lokalni stanovnik se kaddšto izgubi, da bi se na kraju pronašao uvijek u nečem novom i - stranom.
Mateja Kovačić rođena je u Zagrebu, odakle je, nakon završenoga magisterija iz filozofije te etnologije i kulturne antropologije, trbuhom za kruhom otišla u Hong Kong. Prvo azijsko iskustvo stekla je na Tajvanu, gdje je kratko vrijeme živjela, a u Hong Kong je dospjela kao postdiplomska studentica na doktoratu iz humanistike, potpomognuta stipendijom lokalne institucije. U Hong Kongu živi od kolovoza prošle godine, a često migrira u Japan uz koji su vezani njezini istraživački interesi: bavi se bioetikom, filozofijom tehnologije, kulturalnim studijima i japanskom animacijom. (op. ur.)
