Petračev prijatelj i rušitelj Tuđmana

Život Ive Pukanića (47) nasilno je prekinut ispred zgrade NCL Grupe u kojoj je negdašnji fotoreporter i novinar raznih predratnih izdanja Vjesnika i Globusa novinarsku karijeru pretvorio u izdavačku i poduzetničku. Od sredine devedesetih godina prošlog stoljeća kada je sa grupom urednika i novinara otišao iz Globusa i osnovao Nacional, do nasilne smrti, Ivo je Pukanić stekao zavidan kapital i društvenu moć – kako i na koji način, kojim sve sredstvima i uz čiju sve pomoć, to će biti predmet medijskih i drugih analiza njegovog šokantnog odlaska sa životne scene. Ivo Pukanić proglašen je od strane Hrvatskog novinarskog društva za novinara godine 2000.godine. Takav rasplet nije ostavljao dvojbe kako su mu se kolege na neki način zahvalile za doprinos uklanjanju HDZ-a sa vlasti, za što te iste kolege nisu imale hrabrosti i(li) posebnog interesa. Nacional je krajem devedesetih godina prošlog stoljeća doživio vrhunce svog medijskog utjecaja. Njegov vlasnik, izdavač i glavni urednik smatran je od strane vrhova obavještajne zajednice tadašnje Tuđmanove vlasti za jednog od glavnih neprijatelja stranke na vlasti, pa je, nakon policijskog, uslijedilo i sudsko proslijeđivanje Ive Pukanića. Teretilo ga se za objavljivanje državnih tajni, a sam Pukanić tumačio je kako ga HDZ proganja zbog otvaranja afere Dubrovačka banka. U to vrijeme Pukanić je prvi put doživio neku vrstu atentata – Tuđmanov obožavatelj, nogometni trener Miroslav Ćiro Blažević najavio je da će likvidirati i Nacional i njegovog vlasnika. Nakon dolaska Račanove koalicije na vlast Pukanić kreće u svoj najveći izdavački pothvat. Nakon kraćih priprema, neki će reći prekratkih, iz okrilja “Nacionala” počinje u zimu 2000. izlaziti dnevni list Republika. Prvih mjesec dana izlaženja Republike Pukanić pokušava pritisnuti vlast da pohapsi i razbije, kako je tumačio, najveću zločinačku organizaciju u državi koja ima pod kontrolom medijski prostor države. U okviru afere Grupo zavitlane iz Republike, pohapšeni su i nakratko pritvoreni vlasnik Europapress Holdinga Ninoslav Pavić, vlasnik OTV-a Vinko Grubišić i još neki medijski poduzetnici. No, cijela afera Grupo okončala se u rekordno kratkom roku bez ijedne pravomoćne sudske presude koja bi potkrijepila Pukanićeve optužbe. Mnogi su Pukaniću nakon brzog gašenja Republike predviđali brzi izdavački krah, no to se nije dogodilo. Nacional je u posljednjih sedam godina lansirao brojne tekstove čiji je sadržaj bio predmet političkih i društvenih afera i otvarao teme koje su zatim obrađivali i drugi mediji u zemlji i inozemstvu. Istodobno, Pukanić je zadnjih godina pokrenuo još nekoliko izdanja u okviru NCL Grupe i osnovao novinarsku akademiju. Hvalio se prijateljstvima i poznanstvima sa svim važnijim kreatorima političke, ekonomske i sportske zbilje u Hrvatskoj. Pa ipak, najviše pozornosti drugih privlačilo je Pukanićevo prijateljstvo sa Hrvojem Petračem, kojeg se sumnjičilo za mnogo toga s kriminalnim predznakom, a pravomoćno je osuđen (samo) za otmicu maloljetnog sina generala Zagorca. Od trenutka kada Pukanić, prije svega na temelju prijateljstva sa Petračem ali i zbog drugoga (afera sa njegovom suprugom Mirjanom Pukanić), postaje predmet napisa, analiza i glasina o kriminalnom podzemlju u ovoj državi, padaju u drugi plan njegove nesumnjive novinarske i izdavačke kvalitete i doprinosi ovdašnjem novinarstvu. Ivo Pukanić nije prvi hrvatski novinar i izdavač kojem je bomba podmetnuta pod automobil, sa pozadinom koja zacijelo nema veze s pisanjem njega i njegovih novina. U ovoj ludoj hrvatskoj stvarnosti izgovorena i napisana riječ odavno je izgubila na svakom značaju.