Nije pritom važno samo koliko je ljudi ubijeno, već i tko je ubijen – Iraq Body Count inzistira na politici humanizacije žrtava (žrtve rata u Iraku uglavnom bivaju dehumanizirane) pa su pokrenuli i listu identificiranih žrtava koja uključuje više od 530 stranica podataka.
Naravno, razmjere razorenosti zemlje i društva ne može se iskazati samo kroz podatke o civilnim žrtvama rata. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da 70 posto Iračana nema pristup čistoj vodi i 80 posto pati zbog nedostatka sanitarnih uvjeta. Međunarodna federacija novinara (IFJ) u svom je izvještaju za 2016. godinu proglasila Irak najsmrtonosnijom zemljom za novinare na svijetu, a UNICEF jednom od najsmrtonosnijih za djecu
Zdravstveni sustav u zemlji ne funkcionira. Prema podacima Iračke zdravstvene organizacije, otprilike polovica iračkih registriranih liječnika pobjegla je iz zemlje u godinama neposredno nakon invazije 2003. godine.
Invazija je bila pogubna i za obrazovni sustav. Nakon 2003. godine, iračka sveučilišta izgubila su brojne kulturne artefakate, kao i osnovnu opremu - knjige, laboratorijski pribor, kompjutere i stolove – koja im je omogućavala da uopće funkcioniraju. Prema izvještaju Costs of War procjenjuje se da je od 2006. godine između 160 i 380 iračkih profesora ubijeno, a više od 30 posto profesora i inženjera emigriralo je između 2003. i 2007. godine.
Prema podacima UNHCR-a, od listopada 2016. godine broj raseljenih Iračana iznosi 4,4 milijuna, dok je više od nekoliko stotina tisuća Iračana i Iračanki izbjeglo u druge zemlje.
Međunarodna federacija novinara (IFJ) u svom je izvještaju za 2016. godinu proglasila Irak najsmrtonosnijom zemljom za novinare na svijetu, a UNICEF jednom od najsmrtonosnijih za djecu.
Kako se navodi u izvještaju Human Rights Watcha za 2017. godinu, međunarodna koalicija u Iraku je od 2014. godine izvela više od devet tisuća zračnih napada.
