Penjanje kao terapija

"Penjanje je 'čista prisutnost i meditacija u pokretu' te od tuda dolaze njegovi terapijski učinci kao podrška tjelesnim te kognitivno-emotivnim neravnotežama i nedostacima", objašnjava Vanja Ilisić, osnivačica varaždinske Udruge za terapijsko i rekreacijsko penjanje Grip. U Varaždinu se penju i djeca i odrasli, dolaze i iz Zagreba, Međimurja, Zagorja, jer ovdje ni cerebralna paraliza ili Downov sindrom nisu nikakva prepreka za sudjelovanje u sportu koji doživljavamo kao zahtjevan, ali i "kul", a osobama s invaliditetom često su takve aktivnosti nedostupne.

"Zbog specifičnosti penjanja koje se u društvu smatra teškim ili bolje rečeno ekstremnom aktivnošću, osobe stječu dodatan osjećaj važnosti jer mogu ono što mnogi ne mogu te se razvija osjećaj pozitivne slike o sebi. Osim što je penjanje zabavno i doprinosi kvalitetnijem provođenju slobodnog vremena, ono ima i taj element uzbuđenja te pruža mogućnost stjecanja potpuno novih pozitivnih iskustava", opisuje Ilisić.

Da djeca s posebnim potrebama nemaju iste uvjete za aktivnosti i socijalizaciju u društvu Ilisić je uočila volontirajući u radu s djecom. Kao dugogodišnja penjačica u varaždinskom penjačkom klubu Vertikal, upravo je u penjanju uvidjela potencijal za približavanje onome o čemu se puno govori, a malo djeluje - "inkluzivnom društvu".

"Godinama sam volontirala i podržavala dječaka s Downovim sindromom te sam kroz to iskustvo zapravo došla do spoznaje da kao društvo imamo veliki hendikep jer ne prihvaćamo svjesno i aktivno takvu djecu i odrasle u  društvenu svakodnevnicu. Čula sam preko jedne stručne osobe za ovaj oblik terapije vani koji me oduševio i krenula sam polako prema tome ne sluteći što će se sve događati zadnjih par godina. Za mene je ovo apsolutno prirodno i nadam se da ću uspjeti potaknuti i druge oko sebe da promatraju svijet takve djece i odraslih jednim drugim očima koje oni i zaslužuju", kaže Ilisić o svojoj motivaciji za pokretanje udruge.

U nekim europskim državama penjanje u terapijske svrhe nije novost te tako u Austriji, u Bad Ischlu, djeluje i Institut za terapijsko penjanje gdje je Ilisić završila edukaciju za terapeuta.

"Oduševilo me koliko je penjanje kao terapijski oblik rašireno u zemljama kao što su Austrija, Njemačka i Švicarska, gdje se provodi aktivno već više od tridesetak godina i to ne samo kao alternativna terapija, već se provodi sustavno u raznim klinikama, posebice u Njemačkoj, kao poseban vid terapije u rehabilitaciji kao dopuna fizioterapiji te u psihoterapiji osoba s raznim kognitivno-emotivnim poremećajima", ističe Ilisić.

Prednost je penjanja u tome što se kao individualan sport može prilagoditi baš svima bez obzira na fizičke i mentalne mogućnosti.

"Aktivnost penjanja nam je urođena. Znamo svi da se djeca u mlađoj dobi penju posvuda i da roditelji budu ili prestrašeni ili oduševljeni. Kroz penjanje imamo mogućnost uskladiti i razviti jedinstvenu mogućnost koordinacije tijela, snage, ravnoteže kao i kognitivne i emocionalne karakteristike, zapravo jedan holistički pristup koji ne isključuje niti jednu od tih mogućnosti u bilo kojem trenutku", kaže Ilisić.

Kako objašnjava naša sugovornica, postoji oblik penjanja "boulder penjanje" koje se provodi na umjetnoj stijeni gdje se osoba penje bez pomoći užeta i pojasa, i "lead penjanje" gdje se penje pomoću pojasa i užeta te je u tom slučaju pogodno za osobe koje su nepokretne. U terapijskom penjanju stijena je uvijek prilagođena pojedincu i njegovim mogućnostima tako da nema ograničenja u radu no jako je važno da je takav oblik terapije individualiziran.

Osim što uključuje cijelo tijelo, ovaj sport ima i komponentu taktilne stimulacije. Naime, rukama i nogama dodiruju se izbočine na stijeni, "grifovi", koji mogu biti različitih veličina, oblika i boja.

"Takva stimulacija doprinosi razvoju živčane memorije i boljeg prijenosa živčanih impulsa. Penjanjem dobivaju pozitivan utjecaj na senzornu integraciju, razvijaju osjećaj za vlastito tijelo, ravnotežu te integraciju svih osjetila, kako unutarnjih tako i vanjskih", ističe Ilisić koja u udruzi radi zajedno s još jednom entuzijasticom, Petrom Bregović.

Penjanje je aktivnost koja pomaže i odraslima koji se suočavaju s psihičkim problemima. S obzirom na trenutnu situaciju pogoršanja mentalnog zdravlja zbog potresa, pandemije i ekonomske krize, i još uvijek postojeće stigme prema psihoterapijama i psihijatrijskim ustanovama, penjanje i ovdje ima neiskorišteni potencijal.

"Svatko ima mogućnost popeti neki lagani smjer. Često ljudi gledajući penjača imaju osjećaj da oni to ne mogu, no kada zapravo dođu do kraja smjera, osjećaj zadovoljstva i postignuća jest ono što čini penjanje pogodno u terapijske svrhe. Osoba počinje vjerovati u sebe i svoje potencijale te razvija pozitivan odnos sama sa sobom", kaže Ilisić.

Osjećaj povezanosti s vlastitim tijelom čini taj potencijal još većim.

"Način na koji doživljavamo sebe može se bitno promijeniti. Penjanjem gradimo povjerenje prvenstveno s vlastitim bićem na svim aspektima. Također, gradimo povjerenje s osobom koja nas osigurava, ako govorimo o penjanju s užetom. Razvijamo osjećaj hrabrosti, socijalne pripadnosti i samostalnosti. Učimo kako se u stresnim situacijama kontrolirati, razvijati fokus i prisutnost", dodaje.

Trenutno je u udruzi aktivno 14 članova koji dolaze redovno na aktivnosti. Također, surađuju s Centrom za odgoj i obrazovanje "Tomislav Špoljar" čiji učenici dolaze na grupne aktivnosti u sklopu njihovih izvannastavnih aktivnosti. Interes za penjanje je već porastao od prošle godine kako je sportsko penjanje postalo olimpijski sport, a u udruzi se nadaju da će to potaknuti i veći broj onih kojima mogu pomoći da im se pridruže.

"Većina ljudi je zapravo oduševljena onime što radimo, no još uvijek postoji puno prostora za osvještavanje javnosti. Nadam se da će se interes za uključivanje djece i odraslih s poteškoćama proširiti i na ostale aktivnosti i sportove", kaže Ilisić.

Planovi udruge vezani su uz širenje i promociju ovakve vrste holističke i alternativne terapije no penjanje zahtijeva opremu i materijalne uvjete što sve skupa nije jeftino, a kao i većina udruga u pandemijskim uvjetima, i ova se udruga jedinstvena u Hrvatskoj suočava s financijskim teškoćama. Uložili su znatna financijska sredstva u dvoranu koju iznajmljuju, a institucionalna podrška je slaba. Kao pozitivan primjer ističu pak sponzorstvo od početka imaju od BIM sporta, tvrtke koja se bavi prodajom outdoor opreme.

"Nažalost, veće  financijske  potpore lokalnih vlasti nema, a obzirom na cijelu situaciju oko pandemije zadnjih godinu dana borimo se da udruga opstane. Najveća podrška su nam roditelji naših korisnika. Trudimo se financirati na razne načine i nadamo se da će ovaj program prepoznati i oni koji nam mogu pomoći u tom aspektu, kako bi mogli ostvariti određenu financijsku sigurnost i posvetiti se još više širenju svijesti u društvu o važnosti uključivanja djece i odraslih s poteškoćama u aktivan društven život", zaključuje Ilisić kojoj je najveća želja stvoriti uvjete za primjenu penjanja kao terapije i u prirodnom kontekstu - na prirodnoj stijeni.

Ne smijemo dijeliti tjelesno i psihičko zdravlje

Što nam terapijsko penjanje govori o povezanosti tjelesnog i psihičkog zdravlja?

Zbog nedostatka kretanja danas u društvu i načina života koji je sve više sjedilački i virtualan, ovaj način rekreacije i terapije ima veliki potencijal u budućnosti. Ono što nam je zapravo prirodno, morat ćemo na neki način ponovno "ponavljati" te smatram da je jedna od važnijih uloga u društvu raditi na osvještavanju važnosti fizičke aktivnosti i povezanosti tijela, uma i duha, kroz holističke aktivnosti. Da bi bili u potpunosti zadovoljni sami sa sobom moramo raditi na svih aspektima i povezivati ih, a ne dijeliti.

Uvažimo različitosti svakog pojedinca

Koliko terapijsko penjanje doprinosi inkluziji u društvo?

Većina osoba s poteškoćama sposobna je za neovisan život u društvu, ukoliko im je pružena odgovarajuća podrška. Dati priliku svakome da isproba ovakav oblik rekreacije i terapije jest ono što čini nas kao društvo odgovornim prema svakome bez obzira na kapacitete. Trebalo bi nam biti "normalno" da su ovakve zapravo ranjive skupine dio naše društvene svakodnevnice u svim razinama socijalnog postojanja, da odlučuju za vlastite živote i puteve samostalno i odgovorno, jer inkluzija se odnosi na uvažavanje različitosti svakog pojedinca. Svrha našeg programa je upravo omogućavanje konteksta u kojem svaki pojedinac bez obzira na psiho-fizičke sposobnosti ima mogućnost pripadati zajednici.