Prilična se medijska halabuka podigla oko nedavne socijalno onesviještene izjave premijera Zorana Milanovića, kojom prvi čovjek Vlade populistički implicira da u Hrvatskoj nema gladne djece, već samo one koja se loše hrani. Pritom valja imati na umu da je ta izjava vjerojatno i obiteljski prefiksirana, budući da se premijerova supruga Sanja Musić Milanović u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo bavi upravo problemom (ne)zdrave prehrane. Pa je premijer s terminologijom izgleda vrlo dobro upoznat.
No, ta na riječima velika briga za kvalitetnu prehranu, posebno najmlađih, onih koji pohađaju jaslice i vrtiće, u praksi se najčešće svodi na puko lamatanje raznim pravilnicima složenim "po pe-esu", čiju provedbu nitko ne kontrolira. Problem je tim veći zato što se u prehrani djece Indikativna je šutnja nadležnih institucija na naše višekratne upite na temu dječje prehrane u vrtićima, kao i o tome podliježu li vrtići za koje inspekcija utvrdi da ne poštuju standarde ikakvim sankcijama predškolske dobi unos hrane ne povezuje samo s rastom i razvojem, već i s rizičnim čimbenicima za razvoj kroničnih bolesti, kao što su pretilost, povišena razina kolesterola i hipertenzija. S obzirom da se nepravilne prehrambene navike stečene u djetinjstvu najčešće nastavljaju i u odraslo doba, vrlo je važno već od najranije dobi djeci pružiti visokokvalitetnu prehranu i usaditi im pravilne prehrambene navike. No, na stolovima vrtićke djece nerijetko se opet nađu vječne paštete i keksi. Primjer tomu jest i prošlotjedni jelovnik za doručak u jednom stupničkom vrtiću: ponedjeljak – topljeni sir, kruh, čaj; utorak – pileći narezak, kruh, bijela kava; srijeda – kuhano jaje, sir gouda, čaj; četvrtak – čokoladne kuglice, mlijeko; petak – margarin, džem, kruh, čaj. Ni ostatak jelovnika nije značajno bolji.
O tome kako stoje stvari s prehranom vrtićke djece u Hrvatskoj razgovarali smo s Mirelom Blažanović, predsjednicom, i Ivanom Zanze, izvršnom direktoricom udruge Roda, u javnosti već prepoznate po angažmanu u poticanju dojenja i zdrav(ij)e prehrane.
"Osvrnemo li se na jelovnik ovog vrtića; vidimo da obiluje nezdravim i biološki bezvrijednim namirnicama, o kojima je dosad toliko puta pisano, za čije izbjegavanje postoje preporuke i pravilnici. Nikome, čini se, nije dovoljno stalo do djece, njihova zdravlja i edukacije.
Ponedjeljak: topljeni sir, hrenovka, Čokolino... ne zna se što je od čega lošije/beskorisnije. Utorak: pileći narezak... (ne znam je li to ona obarena kobasica tipa Poli, ako jest, to je smjesa ostataka iz mesne prerađivačke industrije, uz dodana punila, emulgatore, pojačivače okusa... kako bi ipak netko mogao progutati gomile smeća koje se unutra stavljaju).
Srijeda: OK je, ali treba vidjeti što su te žitarice. Najčešće u jelovnicima piše 'žitarice', a onda se pod tim imenom kriju industrijski obrađene žitne pahuljice iz šarenih kutija, u kojima je već u startu visoki postotak šećera i raznih dodataka. Četvrtak: čokoladne kuglice... kome to treba? 'Prazne' kalorije koje podignu razinu šećera i energije, ali je onda još brže i spuste. Potpuno nekvalitetan i neprihvatljiv obrok, ma koliko nas proizvođači uvjeravali kako je to integralna žitarica s malim dodatkom čokolade.
Petak: margarin! Margarin je potpuno neprirodan proizvod prepun opasnih kemikalija brutalno manipuliran na molekularnoj razini te sadrži masnoće strane ljudskom organizmu. Ručak je prepun ugljikohidrata: u juhi je riža pa rezanci i još bešamel. I na kraju užina - keksi, a već je za Hrvatska još nije donijela pravilnik kojim bi se uskladila s kodeksom Svjetske zdravstvene organizacije o reklamiranju zdrave hrane, iako je na to obvezuje članstvo u UN-u doručak bio kruh, margarin i marmelada. Meni od petka je praktički tovljenje djece i utaživanje gladi bez ijedne jedine vrijedne namirnice", komentirala je Blažanović cjelokupni jelovnik stupničkog vrtića (vidi sliku).
Smještaj djeteta u taj vrtić, usput budi rečeno, roditelje košta 1.900 kuna mjesečno (!).
Na državnoj su razini propisi koji se tiču prehrane polaznika vrtića i odredbe temeljem kojih se trebaju sastavljati jelovnici objedinjeni u Programu zdravstvene zaštite djece, higijene i pravilne prehrane djece u dječjim vrtićima, koji donosi ministar zdravlja, u suradnji s ministrom prosvjete. Za kontrolu provođenja nadležna je zdravstvena inspekcija, istaknuto je u Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju, a u Državnom pedagoškom standardu predškolskog odgoja i naobrazbe, čl. 40, navedeno je: "O primjeni propisa o prehrani, vrsti i sastavu obroka i planiranju prehrane u dječjem vrtiću brine se viša medicinska sestra".
Predškolsku ustanovu mogu osnovati država, jedinice regionalne i lokalne samouprave, vjerske zajednice te druge pravne i fizičke osobe, o čemu onda ovisi i izvor financiranja, no propise koje je država donijela, a tiču se funkcioniranja vrtića, poštivanja pedagoških i obrazovnih standarda te očuvanja zdravlja i pravilne prehrane, moraju poštovati svi, bez obzira na osnivača.
"Pravilnici o jelovnicima za vrtiće i jaslice kvalitetni su, uloženo je puno truda u njihovo sastavljanje, no ne postoji kontrola njihova provođenja. Na terenu sve na koncu ovisi o postupku javne nabave", ističe Blažanović. Javna nabava pak, a što svakim danom postaje sve očiglednije, ne Mirela Blažević: "Pravilnici o jelovnicima za vrtiće i jaslice kvalitetni su, uloženo je puno truda u njihovo sastavljanje, no ne postoji kontrola njihova provođenja" jamči nužno i najveću kvalitetu. Kao pozitivan (i usamljeni) primjer predsjednicaRode ističe Primorsko-goransku županiju, u kojoj nadležne županijske službe dolaze u nenajavljene kontrole vrtića i provjeravaju jesu li jelovnici usklađeni s pravilnicima.
Ivana Zanze dodaje da je problem i nemaštovitost u pripremi obroka, jer kad u jaslicama/vrtiću servirate zdrav obrok djeci koja kod kuće možda ne konzumiraju ili nemaju mogućnosti konzumirati takvu hranu, može se dogoditi da ga odbiju pojesti. Treba im ga na neki način učiniti privlačnim, ne bi li se naviknuli na zdravu prehranu. U suprotnom se žale i roditelji, jer im se dijete vraća iz vrtića nezadovoljno ili čak gladno. To pak može dovesti i do roditeljskog otpora uvođenju zdrave prehrane za mališane. Stoga valja educirati osoblje u vrtićima, jer je važno što ranije uvesti zdravu prehranu djeci te im tako stvoriti pozitivne navike.
"Zdrava prehrana dio je i zdravstvenog odgoja. Djeca iz lošije stojećih obitelji mogla bi, kad bi se stvari posložile kako spada, barem u školama pojesti nešto zdravo, voćke, povrće…", ističe Zanze.
Iako naglašavaju da su propisi koji se tiču prehrane djece u globalu pozitivni te da ih ne bi trebalo znatnije mijenjati, kao jedan od većih problema navode preveliku umiješanost proizvođača industrijske dječje hrane u krojenje državne politike koja je s time u vezi. Dokaz tomu, vele u udruzi Roda, jest i skup održan lani u ožujku, kojem je suorganizator, uz Hrvatski zavod za javno zdravstvo, bio i Nestlé, jedan od vodećih proizvođača dječje hrane. Da stvar bude još vidljivija, skup je nosio naziv "Ukusan i hranjiv doručak svakog jutra", a što je inače naslov Nestléove marketinške kampanje kojom promovira upakiranu dječju hranu koju proizvodi.
"Problem je što upravo najsiromašnije obitelji najviše nasjedaju na etiketu '(zdrava) dječja hrana' pa u želji da svojoj djeci priušte najbolje što Propise koje je država donijela, a tiču se funkcioniranja vrtića, poštivanja pedagoških i obrazovnih standarda te očuvanja zdravlja i pravilne prehrane, moraju poštovati svi, bez obzira na osnivača mogu, zapravo rade potpuno suprotno. Država bi im – ako se želi stvarno, a ne samo deklarativno brinuti za zdravlje svojih građana – trebala reći da ti proizvodi nisu dobri za njihovu djecu, a ne da državni Zavod za javno zdravlje i resorno ministarstvo takvu hranu proglašavaju 'zdravom'", kaže Zanze.
Vrlo je indikativno i da Hrvatska još nije donijela pravilnik kojim bi se uskladila s kodeksom Svjetske zdravstvene organizacije o reklamiranju zdrave hrane, iako je na to obvezuje članstvo u UN-u. Vijeće UN-a već je u nekoliko navrata upozorilo Hrvatsku zbog nepoštivanja obveze usklađivanja s pozitivnim propisima njegovih tijela koje se tiče dječje hrane te (ne)poticanja dojenja.
"Mi smo danas čak i u Hrvatskoj koliko-toliko educirani o vlastitoj prehrani pa nastojimo kad možemo kupiti organsku hranu, neprskano voće i povrće, svjesni smo toga da je to za nas zdravije, a s druge strane djeci kupujemo hranu u prahu", kažu u udruzi Roda.
Dokle god "zdrave" žitne pahuljice i kašice u staklenkama budu dobivale podršku institucija koje se trebaju brinuti za javno zdravlje, zobene pahuljice sa svježim voćem neće biti prvi izbor na stolovima đačkih menzi i blagovaonica u vrtićima. Indikativna je, treba reći, i šutnja nadležnih institucija na naše višekratne upite o ovoj problematici, kao i o tome podliježu li ikakvim sankcijama vrtići u kojima inspekcija, ako jednog dana u njih i dođe, konstatira da ne poštuju državne standarde koji se tiču (i) prehrane. Ispada dakle da paštete na stolovima najmlađih predstavljaju nešto što svi smatraju neprihvatljivim, ali nitko ne čini ništa da se takvo stanje promijeni, ponajmanje država, koja je dobrom dijelu vrtića i osnivač, dakle odgovorna je za njihov rad. I zdravlje njihovih polaznika.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Socijalna pravda" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).