Još ljetos hrvatsku javnost zgrozili su monstruozni zločini u Glini i Benkovcu. Ubojstva Nikoline Štajdohar pred očima njene djece u Glini, te 22-godišnje djevojke i njenog godinu dana starijeg brata u Benkovcu posljedice su "propusta u sustavu". Propust je u slučaju u Glini priznala policija, obećala javnosti da će pronaći je li još netko u sustavu zakazao, te da će ga odgovarajuće kazniti. No, na tome je stalo. Iako su mnogi pisali o propustima Centra za socijalnu skrb, kojih je evidentno bilo, Centar svoju odgovornost i propuste nije priznao. A zašto i bi kada ga štiti velika utvrda - Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Njihova obrambena strategija je: "Ignoriraj dok se ne stišaju reakcije, a onda, nakon par mjeseci, odgovori da svi sve rade po propisima".
"Centar za socijalnu skrb nije morao znati za postupke koji se vode protiv oca, ukoliko nisu dobili obavijest od suda ili policije i nije od njih traženo mišljenje u sudskom postupku".
No, mišljenje očito jest bilo traženo, kada je Centar preporučio da se dijete i dalje treba viđati s ocem kojem su izrečene kazne i zaštitne mjere zbog nasilja u obitelji. Zanimljivo je da Ministarstvo samo sebi "skače u usta" već u drugoj rečenici, kada kaže:
"Prijava za nasilje u obitelji, odnosno prema majci djeteta, ne pretpostavlja automatizmom zabranu kontakta sa drugim roditeljem, već Centar za socijalnu skrb procjenjuje svaku pojedinu situaciju i daje svoj prijedlog i mišljenje".
Ako se, dakle, procjenjuje svaka pojedina situacija i daje prijedlog i mišljenje, onda je Centar, prema riječima samog Ministarstva, trebao znati za postupke koji su vođeni u tom slučaju protiv nasilnog oca. Nadalje, Ministarstvo piše kako su centri za socijalnu skrb upoznati s Protokolom o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, te da ga strogo provode, kao i da sve ostalo rade "po zakonu". Tvrde i da, kada daju svoje mišljenje o tome kome dijete treba pripasti u slučaju razvoda, prvenstveno imaju u vidu dobrobit djeteta. No, o njihovom odnosu prema djeci koja se nalaze u takvoj situaciji dovoljno govori sljedeća konstatacija:
"Sukladno odredbi članka čl. 341 Obiteljskog Zakona temeljem odluke suda o tome sa kojim će roditeljem dijete živjeti može se odrediti i provesti ovrha radi predaje djeteta... Sud može prilikom poduzimanja ovršnih radnji radi oduzimanja djeteta pozvati centar za socijalnu skrb da bude nazočan provođenju ovrhe, sa ciljem zaštite prava i dobrobiti djeteta".
Dokle god će naši zakoni propisivati "ovrhe nad djecom" i dokle god će naše institucije reagirati sa tri i više mjeseci zakašnjenja, i dalje ćemo zbrajati crne statistike i čitati o tragičnim slučajevima nasilja u obitelji. Pa i ne samo toga, već i nasilja među djecom, a da o drugim problemima u državi i ne pričamo. Vrijeme je da naše institucije počnu voziti u petoj i šestoj brzini, o kojoj toliko pričaju naši državni čelnici.
