"Pet posto proizvođača koristi polovinu poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj, a jedan posto ubire 40 posto poticaja. Ovakva zabrinjavajuća tendencija, koja ne postoji nigdje u Europskoj uniji, govori da mala interesna skupina ima monopol te određuje našu budućnost u pristupu važnom resursu i sigurnosti hrane", istaknuo je Darko Znaor, stručnjak za održivu i ekološku poljoprivredu s nizozemskog sveučilišta Waegeningen, na okruglom stolu "Čija zemlja, čija odgovornost?" koji je održan jučer u Novinarskom domu u Zagrebu.
Ovaj okrugli stol o upravljanju i vlasništvu poljoprivrednog zemljišta organizirali su Pravo na grad, Zelena akcija i Heinrich Boell Stiftung u okviru susreta Nacionalnog foruma za prostor, neformalne inicijative građana, stručnjaka i aktivista koja se bavi tematikom prostora s temeljnom svrhom zaštite i očuvanja prostora kao jednog od glavnih razvojnih resursa.
Poljoprivredno zemljište je preduvjet za sposobnost poljoprivrednog sektora da nahrani domaće stanovništvo. Riječ je o pitanju nacionalne sigurnosti, a Hrvatska, gotovo je nevjerojatno, ne samo da nema službene pokazatelje o poticajima koje dijeli, već nemamo ni točnog podatka koliko ima poljoprivrednog zemljišta u našoj zemlji. Prema Državnom zavodu za statistiku riječ je o 1,3 milijuna hektara, dok se u Strategiji održivog razvitka govori o sasvim drugoj brojci od 2,7 milijuna hektara.
Kada je riječ o poticajima, prema Znaorovim izračunima, dobiva se prosječno 300 eura po hektaru što je čak dvostruko više od novih članica EU, a za 20 posto više od starih članica. To bi značilo da netko tko ima sto hektara zemlje u vlasništvu ili najmu godišnje dobije 30 000 eura na račun samog postojanja.
Unatoč čestom predizbornom spinu da bi Hrvatska mogla hraniti veći dio Europe, to ne odgovara istini jer je naše tlo kiselo, žedno i jalovo. "U posljednjih nekoliko desetljeća izgubili smo polovinu humusa, koji je izuzetno važan u borbi protiv klimatskih promjena. 13 posto tla u zagrebačkoj županiji opterećeno je teškim metalima, a čak 60 posto ne zadovoljava norme za bavljenje ekološkom poljoprivredom", ističe Znaor.
Kako je Hrvatska provodila politiku "zemlja zemljacima i političkim ortacima", službenih podataka kome je sve dano državno poljoprivredno zemljište opet - nema.
U kontekstu ove nelijepe slike bitno je očuvati postojeće tlo, pošto Hrvatska i zbog betonizacije, prema nekim podacima, po danu gubi četiri do šest hektara obradive površine.
Igor Matutinović iz GFK Centra za istraživanje tržišta istaknuo je da prije svega treba zaustaviti prenamjenu poljoprivrednog zemljišta.
"Ulaskom u EU dobit ćemo od sedam do maksimalno 12 godina odgode na potpunu liberalizaciju tržišta. Pošto je cijena zemljišta kod nas višestruko niža nego u EU, to će biti vrlo interesantno za investitore. Teško je očekivati da će domaći subjekti moći konkurirati te jedino možemo kontrolirati prenamjenu zemljišta vlastitim institucionalnim okvirom", istaknuo je.
Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji je usvojen 2008. godine pokušao je uvesti okvir za zaštitu uvođenjem visokih naknada za prenamjene zemljišta, međutim ni ovaj mehanizam nije dugo opstao.
"Ustavni sud poništio je neke odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu koje su zadirale u vlasništvo. Sabor je iskoristio mijenjanje zakona da bi smanjio naknade za prenamjenu zemljištu iz poljoprivrednog u građevinsko što Ustavni sud uopće nije tražio iako je u siječnju čak i Ministarstvo uprave dalo negativno mišljenje na ovakvu odluku. Također, gorka pobjeda ove godine je ukidanje Zakona o golfu jer je izmjenama Zakona o gradnji omogućeno etažiranje u turističkim zonama", podsjetila je Jagoda Munić iz Zelene akcije.
Još jedan podatak koji upućuje na politiku pogodovanja krupnom kapitalu jest Strategija navodnjavanja iz 2007. godine kojom je vlasniku do pet hektara zemljišta omogućen povrat 30 posto novca za navodnjavanje dok je vlasnik više od 200 hektara dobio financiranje čak 80 posto.
Jedna od rijetkih novinarki koji se sustavno bave ovom tematikom, Božica Babić iz Poslovnog Dnevnika, upozorila je na primjere iz europskih praksi. U Švedskoj tako nije dopušteno nasljeđivanje zemljišta ako se nasljednik ne bavi poljoprivedom. Državna agencija preuzme zemljište i daje ga u najam najbližem poljoprivredniku koji onda plaća rentu nasljedniku. U Francuskoj se pak zemljište oduzima ako se ne obrađuje 15 godina.
Ustavni je sud srušio pokušaje uvođenja slične prakse u Hrvatskoj putem Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 2008., dok istodobno tri godine nije uopće reagirao na ustavne tužbe u vezi Zakona o golfu.
Još jedan podatak koji upućuje na politiku pogodovanja krupnom kapitalu jest Strategija navodnjavanja iz 2007. godine kojom je vlasniku do pet hektara zemljišta omogućen povrat 30 posto novca za navodnjavanje dok je vlasnik više od 200 hektara dobio financiranje čak 80 posto. Limit koliko se novca može povući na ovakav način postavljen je tek 2009. godine na deset milijuna kuna. Babić je istaknula da do podataka tko je dobio koliko novca nije uspjela doći iako je riječ o dijeljenu javnog novca.
Darko Znaor kao rješenje predlaže politiku REZ. R označava resurs i potrebu za reformom, reviziju koncesija nad državnom zemljom gdje je ogromna nepravda napravljena prema malim proizvođačima te preraspodjelu sustava poticaja. E stoji za ekologizaciju jer se bez toga nećemo moći suprotstaviti klimatskim promjenama i zaštititi bioraznolikost. Pošto manje od jedan posto naših poljoprivrednika ima poljoprivrednu naobrazbu, Z označava neophodnu potrebu za znanjem i obrazovanjem.
Međutim, Hrvatska ne može izbjeći ni globalne utjecaje. Na globalnom se nivou, naime, također sve više smanjuje količina obradivih površina po glavi stanovnika što dovodi do rasta cijene hrane. "Globalne prijetnje su klimatske promjene, svjetski trend prenamjene zemljišta, proizvodnja biogoriva, promjene trenda u prehrani koja dovodi do povećanog konzumiranja mesa što zahtijeva više obradive površine i veću potrošnju energije. Kada se još doda dezertifikacija, rast stanovništva i rast cijena energije, nije nimalo čudno da je na globalnoj razini cijena hrane u 2010. godini porasla 36 posto", istaknuo je Matutinović.
S obzirom da možemo očekivati kontinuirani rast cijena nafte, isto će pratiti i cijene hrane. Zato se oni koji imaju novca, već uvelike pripremaju za budućnost nauštrb onih najslabijih.
Na globalnoj razini događa se otimačina zemlje, land grab. Taj se termin koristi od zadnje krize hrane, 2007/08. godine za kupovinu i najam poljoprivrednog zemljišta u siromašnijim zemljama. Pošto dio zemalja zabranjuje kupovine zemlje strancima, češće je riječ o dugotrajnom najmu zemlje.
"Prema podacima nevladinih organizacija govorimo o 79,9 milijuna hektara zemljišta, od čega je najviše, 50,7 milijuna hektara, u Africi. U Liberiji je prosječna godišnja cijena najma zemlje po hektaru pet dolara, u Etiopiji dva dolara, dok je u Južnom Sudanu riječ o 2,5 centa. Prosječna površina u zakupu je nemalih 40 000 hektara. U Ukrajini koju se često naziva "žitnicom Europe", pomama za tlom je tolika da ima primjera da privatni investitori kupuju zemlju oranicu po oranicu preko različitih firmi i danas posjeduju ogromne površine", rekao je Dražen Šimleša s Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar.
Kada su u svibnju donošene izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu čime je čak deset puta smanjena naknada za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, tadašnja oporba se tome usprotivila tvrdeći da se otvaraju vrata korupciji.
U ovom poslu sudjeluju najpoznatije svjetske banke, kao i zemlje poput Kine, Južne Koreje i Saudijske Arabije. Zemlje EU uzimaju zemlju za proizvodnju biogoriva na što otpada petina tih ugovora. Ekstreman primjer ove otimačine u ime ekologije dolazi s Madagaskara gdje je 2009. godine južnokorejska tvrtka Daewoo Logistic Corp. željela kupiti polovinu svih poljoprivrednih površina na otoku za proizvodnju biogoriva.
Neosporno je da će zemlja određivati ekonomsku i političku moć u budućnosti, a da je otimačina zemlje, otimačina budućnosti. Svim se globalnim trendovima teško othrvati, međutim, kada je riječ o našoj zemlji, možemo početi sa zaustavljanjem prenamjene zemljišta. Kada su u svibnju donošene izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu čime je čak deset puta smanjena naknada za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, tadašnja oporba se tome usprotivila tvrdeći da se otvaraju vrata korupciji. Tadašnja oporba nova je vlast u Hrvatskoj, te ćemo uskoro vidjeti imaju li stvarne namjere usprotiviti se ovakvoj vrsti otimačine i promijeniti štetne izmjene.
Civilno društvo će ih sigurno podsjetiti na to jer se, kako je najavio Tomislav Tomašević iz Zelene akcije, Forum za prostor namjerava sustavno baviti ovom temom od životnog značenja.
Zemlja - kao pitanje ekologije, ekonomije i politike, tema je ovogodišnjeg Human Rights Film Festivala. Cijeli program festivala pogledajte ovdje.
