U ovom tekstu ću se pozabaviti s jednim cvijetom, koji je jako utjecao na planiranje i sadržaj predstavljene energetske strategije, koja će nam biti nametana mimo naše volje. Osim toga, taj cvijet će predstavljati važnu, već pripremljenu, propagandnu snagu za omekšavanje otpora gradnji nuklearke u Hrvatskoj. Radi se o cvijetu zvanom IRIS, kojeg još po domaće nazivamo i perunika. IRIS - International Reactor Innovative and Secure, je naziv projekta nuklearne elektrane s kojim se želi nuklearnu energiju prikazati manje odbojnom u ekonomskom, društvenom, etičkom, moralnom, ekološkom i raznim drugim aspektima. Već sam naziv projekta može kod ljudi izazvati ugodne asocijacije povezane s ljepotom, bezazlenošću ili povezanosti s prirodom. Kad pogledate riječi od kojih je stvorena kratica, odmah možete primijetiti da se tri od četiri riječi mogu naći kao preporučene za korištenje u priručnicima i knjigama koje obrađuju tematiku propagande, marketinga ili oblikovanja mišljenja, popularno zvanog ispiranje mozga. Riječi internacionalno, inovativno i sigurno, spadaju u neizostavni asortiman izraza s čijim povezivanjem uz proizvod ili ideju koju prodajete, možete postići puno bolje rezultate. Riječ internacionalno, povezujemo s univerzalnim načelima koja se idealiziraju svuda po svijetu, a otpor ljevičara krupnome kapitalu odmah omekša pred tim izrazom mijenjajući ga iz strašnoga lava u macu koja mu prede u krilu.
Riječ inovativan, slabi otpor kod intelektualaca i onih koji se vole tako osjećati. Pa ne možete se valjda opirati nečemu što se naziva inovativnim, pa makar i ne razumijete o čemu se radi. Riječ sigurno i asocijacije vezane uz taj pojam, pogotovo u ova nesigurna vremena, nije potrebno posebno objašnjavati, ali ću istaknuti da na engleskom (Secure) znači i zatvoren, te dobro spremljen, što u kontekstu nuklearki ima dodatnu težinu. Osim samog imena projekta, cijeli njegov opis kičasto je uljepšan izrazima, poboljšano, unaprijeđeno, efikasno, jednostavno, atraktivno i sličnim opisima koje svakodnevno viđate u reklamama kojima ste zasipani. Na kraju se samo stidljivo priznaje ono što se manje površnim pregledom projekta može i utvrditi. To je inovativno rješenje sa dokazanom (čitaj: starom) tehnologijom, koja bi mogla biti ekonomski kompetitivna. I taj dio, iako izgleda kao stidljivo priznanje, ima svoj dobro odvagnuti propagandni razlog. Oni koji se nisu upecali na neki od prethodnih izraza, jer ne vjeruju novotarijama koje su uvijek u početku podložne dječjim bolestima, sada su umireni, jer im je rečeno da se ustvari radi o staroj dokazanoj tehnologiji. Tako će stara dokazana tehnologija biti zapakirana u novi ljepši paket ukrašen cvijetom. U projektu koji je započeo 1999. godine, sudjeluje devet zemalja, SAD, Velika Britanija, Japan, Brazil, Meksiko, Italija, Španjolska, Litva i Hrvatska. Navedene zemlje, svaka na svoj način predstavljaju probrano društvo pobornika dogme stalnoga rasta, nemara prema prirodi i prekoračenja svog udjela ekološkog kapaciteta planeta na štetu drugih. Iz tog društva ipak treba malo izdvojiti Španjolsku, koja je zadnjih godina, s dolaskom napredne vlade, ubrzala i povećala ulaganja u obnovljive izvore energije, te najavila odustajanje od gradnje novih nuklearki i postepeno zatvaranje postojećih. Hrvatska je uključena u manjem dijelu projekta preko Zavoda za visoki napon i energetiku s FER-a. Početak isporuka nuklearnih elektrana iz tog projekta, predviđen je između 2015. i 2017. godine, a navedeno vrijeme gradnje, ukoliko su pripremni radovi obavljeni, je tri godine. (2017+3=2020). Kakva koincidencija, da su objektivne procjene potreba za električnom energijom u energetskoj strategiji, u čijoj izradi su važnu ulogu imali nezavisni stručnjaci s istog zavoda, ukazale da u dva od tri neprihvatljiva scenarija, nuklearka treba ući u pogon baš 2020. godine. Upravo u trenutku kad nove elektrane treba negdje testirati u komercijalnoj upotrebi.
Vjerojatnost takve koincidencije je mala, kao što nas uvjeravaju da su male vjerojatnosti havarija u nuklearkama, ali kao što vidimo i male vjerojatnosti imaju velike izglede za ostvarenje, kad su potpomognute ljudskim faktorom. Tko zna, možda je tako dobra vremenska koordinacija samo posljedica dobrog usklađivanja skupocjenih ručnih satova, koji sigurno imaju i kalendar, kad su već tako skupi. Možda je taj cvijet, pravi razlog zašto su nuklearke objektivnim i nezavisnim analizama u svim važnim segmentima prikazane kao najbolji izbor, pa čak koristeći energent kojeg nemamo, omogućavaju energetsku neovisnost. Možda je zbog njega teško ući u trag email adresi na kojoj bi netko službeno primio primjedbe na strategiju, pa se nudi samo forum. Možda je on, razlog administrativnog kompliciranja i opstruiranja uključivanja obnovljivih izvora energije u sustav, dok su s druge strane, brzo pronađena pravna tumačenja da unatoč zakonskim zabranama i moratoriju, pripremne radnje za gradnju nuklearke mogu odmah početi. Nakaradno je, da za priključenje fotonaponskih panela na gradsku mrežu, kako bi u nju predavali višak energije, tijekom nekada i više godišnje procedure, morate među hrpom potvrda priložiti i primjerice potvrdu o nekažnjavanju, dok se za gradnju nuklearke velikodušno pronalaze pravna tumačenja za izigravanje zakona. Možda se zato u Hrvatskoj na djelu strategija administrativnog gušenja projekata i tvrtki koje se bave (ili bi se mogle baviti) obnovljivim izvorima energije, a time se sprečava i otvaranje potencijalno velikog broja dugoročnih radnih mjesta. Možda se zato olakšava put gradnji nuklearke, koja bi ponudila kratkoročni posao za mali broj ljudi, po sistemu, uzmi novac i bježi, a Hrvatskoj bi za uzvrat ostala, stabilna i predvidiva, dugoročna ovisnost o energentu kojeg ne posjeduje.
IRIS je dakle cvijet koji nas čeka u nuklearnom rajskom vrtu nove neoliberalne religije, gdje će cijena struje iz nuklearki biti niska, stabilna i predvidiva uz neograničenu mogućnost porasta njene potrošnje. Nad energetskom neovisnosti o energentu kojeg u rajskom vrtu nema i sigurnosti njegove nabave, brinuti će božanska bića (WTO, MMF, NATO….), bez ikakve naknade ili protuusluge, a samo zbog našeg zadovoljstva, povećane samostalnosti i boljitka našeg gospodarstva. Uostalom, IRIS je također i ime grčke božice duge, koja kao glasnica bogova simbolizira vezu između bogova i ljudi, a božanske konotacije tog imena su također dobro došle (ili planirane) u propagandi, jer kroz zloupotrebu religijskih osjećaja predstavljaju još jedan aspekt oblikovanja mišljenja. Propaganda je jedini segment u kojem su obnovljivi izvori energije lošiji od nuklearki, a dobra propaganda može nadoknaditi sve nedostatke, što nuklearni lobi razumije bolje od energetike same. Zato razmislite, tko vam nudi utopiju. Da li oni koji zagovaraju štednju, energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije, znajući i ne skrivajući pritom da skori nužni prelazak na njih možda neće biti lagodan, ili oni koji vam nude nuklearni rajski vrt u kojem cvjetaju IRIS-i, a pri tome još glume glasnike bogova.
Za kraj još kratki opis pravoga cvijeta, koji je meni osobno jako drag i nije nimalo kriv što je u nuklearnom rajskom vrtu dobio ulogu smokvinog lista. Iris (perunika) je travnata biljka, visine oko metra, kojoj samo neki od cvjetova slabo mirišu. Listovi mu smrde kada se zgnječe, a podanak ima brašnjavi i blago gorak okus. Varijetet koji se u Europi najviše proširio, stigao je iz Amerike i ubrzo potisnuo autohtone varijetete perunike. Svježe ubrani, zdrobljeni listovi, koriste se za liječenje opeklina i čireva na koži. Ima li u svemu tome neke skrivene simbolike, koju su stručnjaci za propagandu i marketing previdjeli pri izboru imena za projekt, prosudite sami, ali meni izgleda kao da se priroda u svojoj genijalnosti, koju ljudi još ne mogu shvatiti, opet našalila sa stručnjacima.
