Novi dvori, staro stanje

"Izdavanjem javnih dobara u koncesiju može se kratkoročno popuniti proračun, ali se dugoročno stvaraju gubici", kaže ekonomist Guste Santini.

Turk je koncesiju nad Novim dvorima Jelačićevim za samo 5 000 kuna mjesečno dodijelio Visokoj školi Baltazar Adam Krčelić, na čelu koje je Vinko Morović, bivši gradonačelnik Zaprešića, koji je Turku 2006. prepustio svoju funkciju

Novi dvori, smješteni nedaleko od Zaprešića, jedinstven su spomenik kulturno-povijesne baštine i primjer rijetke očuvanosti cjelovitog gospodarskog vlastelinskog kompleksa. Kroz stoljeća su bili u vlasništvu brojnih velikaša, a 1851. godine kupio ih je ban Josip Jelačić. Njegova obitelj naposljetku je kompleks ostavila u vlasništvo "hrvatskom narodu", a odredbom Ministarstva kulture, dvori su 2001. godine predani Gradu Zaprešiću. No, umjesto da se ugleda na Grad Vukovar, koji je zahvaljujući novcu iz europskih fondova uspio obnoviti dvorac Eltz, krajem ožujka ove godine, na zadnjoj sjednici u ovom mandatu Gradskog vijeća Grada Zaprešića, vladajuća koalicija gradonačelnika Željka Turka (HDZ) pred gotov čin stavila je gradske vijećnike i samo s jednim glasom više donijela odluku, kojom se dvorac  daje u koncesiju na 50 godina za komercijalnu i ugostiteljsku djelatnost. Turk je koncesiju nad Novim dvorima Jelačićevim za samo 5 000 kuna mjesečno dodijelio Visokoj školi Baltazar Adam Krčelić, na čelu koje je Vinko Morović, bivši gradonačelnik Zaprešića, koji je Turku 2006. prepustio svoju funkciju.

"Ugovor o koncesiji je pun manjkavosti i nepravilnosti jer ne navodi rok završetka radova, nema navedenog iznosa minimalnog obveznog ulaganja, nedostaje obveza završetka radova te nedostaju penali koncesionaru ukoliko otkaže ugovor prije početka radova. Sporan je i prema Zakonu o koncesijama u smislu raspisivanja postupka i činjenice da ne traži nikakva jamstva od ponuđača", objašnjava Dario Baća, koji je ispred nezavisne liste Glas Zaprešića u petak predao sakupljene potpise za raspisivanje referenduma na kojem bi građani trebali odlučivati o sudbini kompleksa.

Dario Baća

"Zbog nedostataka vizije, sve se više javnih dobara na državnoj i lokalnoj razini privatizira ili daje u koncesiju. Novi dvori trebali bi imati javnu namjenu, a ne da se rezidencijalne sobe bana Jelačića, kako je predviđeno projektom Visoke škole, pretvaraju u urede. Tako bitna tema svakako ne bi trebala biti samo u ovlasti politike, već cijele zainteresirane javnosti. Davanje kompleksa u koncesiju, i to uvjetovanu, trebala bi biti posljednja opcija koja bi se iskoristila tek onda kada bi se iscrpile sve ostale mogućnosti", smatra Baća.

Da dvori trebaju ostati u vlasništvu Grada Zaprešića misli i ekonomist Guste Santini, jedan od suosnivača Visoke škole Baltazar Adam Krčelić i njen bivši predavač. "Sve svoditi na komercijalnu priču, a to koncesije u svojoj biti jesu, znači prodati vlastitu dušu. Izdavanjem javnih dobara u koncesiju može se kratkoročno popuniti proračun, ali se dugoročno stvaraju gubici. Država ili lokalne zajednice imale bi bolje rezultate kada bi pod istim uvjetima za koje ih izdaju koncesionarima same eksploatirale svoja dobra. Kao što je Adam Smith rekao - ne prodaje mesar meso narodu da ga nahrani, već da promovira svoj sebični interes zarade", rekao je Santini u razgovoru za H-Alter.

Ono što se trenutno događa u Zaprešiću zapravo je mikro slika koja se može preslikati na čitavu Hrvatsku. Nakon dvadesetogodišnjeg procesa privatizacije, aktualna vlast sve češće spominje monetizaciju državne imovine, odnosno javnih dobara. Ne bi li taj proces učinila što uspješnijim, Kukuriku koalicija je za vrijeme dosadašnjeg mandata kreirala čitav set novih dokumenta - novi Zakon o koncesijama, Akcijski plan za koncesije i javno-privatno partnerstvo, prijedlog Zakona o strateškim i investicijskim projektima, koji je naišao na osudu u Europskom parlamentu, a nedavno je u saborsku proceduru upućena i Strategija upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske za razdoblje od 2013. do 2017. godine, u kojoj je koncesiji javnih dobara posvećeno čitavo poglavlje. Strategiju je sastavio Državni ured za imovinu s ciljem "aktiviranja državne imovine koja stoji neiskorištena." U Državnom uredu ističu da neće biti prodaje cesta, pruge, šuma i vode, ali istodobno navode da će, primjerice, Hrvatske šume pojedina zemljišta moći dati u koncesiju kako bi se njima "dobro gospodarilo i kako bi država od toga profitirala."

"Nije tajna da državni vrh pokušava što više toga rasprodati. Sam premijer i pojedini ministri javno govore o privatizaciji gotovo svih dobara ili o njihovom davanju u koncesiju. To je izrazito štetno i Vlada si takvom politikom izbija iz ruku glavni adut za bilo kakav dugoročni održivi razvoj", smatra Bernard Ivčić, predsjednik Zelene akcije. Ivčić dodaje da privatizacija ili davanje u koncesiju ključnih resursa rezultira kratkoročnim dobitkom, ali dugoročno ugrožava daljnji razvoj. "U Engleskoj su različite tvrtke preuzele koncesiju nad dijelovima željezničke infrastrukture. Iako su privatne tvrtke poštivale sve ugovorne obaveze, primarna svrha im je bila ostvarivanje profita pa im se ulaganje u održavanje infrastrukture pokazalo kao trošak. To je rezultiralo smanjenjem sigurnosti prometa i  nesrećama", kaže Ivčić.

Bernard Ivčić (foto: Novosti)

Jedno od dobara koje hrvatski državni vrh najčešće spominje u kontekstu izdavanja u koncesiju su autoceste. Mijat Stanić, predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata, upozorava da dosadašnja iskustva s izdavanjem cesta u koncesiju ukazuju na negativan trend - došlo je do gašenja djela radnih mjesta, poskupile su cestarine, zbog čega su nekadašnja javna dobra postala sve manje dostupna siromašnijim građanima, a uočeno je, baš kao i u Engleskoj,  srozavanje standarda održavanja infrastrukture.

"Dosadašnja praksa pokazuje da, za razliku od običnih građana, koncesionari nikad nisu bili u gubitku. Ukoliko na godišnjoj razini ostvare manji profit od očekivanog, razliku im isplaćuje država. Koncesionari ne dolaze s novcem koji su prije uštedjeli, već dižu kredite. Za rješenje problema HAC-a onda bi isto tako bilo pametnije da država podigne kredit. Ako treba, neka se i povise cijene cestarine, ali u konačnici bi umjesto privatnih pojedinaca koristi imalo cijelo društvo", kaže sindikalist koji smatra da bi osnovna teza od koje bi ova Vlada treba polaziti činjenica da su građani vlasnici kompletne državne imovine.

 "Ono što je naše takvo treba i ostati, pa makar i pod uvjetom dokapitalizacije. Do sad se nije desilo da smo dali nešto u koncesiju, a da nam je to koristilo. Najbolji primjer za to je telekomunikacijska infrastruktura kojom sada upravlja Deutsche Telekom. Dovoljno je pogledati iznose računa za telekomunikacijske usluge prije i nakon njihovog dolaska. Ako je već trebalo dići cijenu telekomunikacijskih usluga, onda je to mogla napraviti i sama država. Zaradom države svi imamo koristi", smatra Mijat Stanić.

Miijat Stanić: "Za rješenje problema HAC-a bilo bi pametnije da država podigne kredit. Ako treba, neka se i povise cijene cestarine, ali u konačnici bi umjesto privatnih pojedinaca koristi imalo cijelo društvo"

Stanić se i sam uključio u javnu raspravu o donošenju Strategija upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, pri čemu se zalagao da se u uvodu dokumenta uvrsti odredba da je državna imovina zapravo imovina svih građana koje treba pitati što žele napraviti s njom. "U čitav proces upravljanja državnom imovinom trebalo bi uključiti građane koje bi se, primjerice, referendumski moglo pitati što žele učiniti s državnom imovinom. Ukoliko se odluče na privatizaciju ili koncesije zajedničke imovine, onda bi se dionice prvo trebale ponuditi njima." Premijer Milanović već se ranije usprotivio tom modelu. Na jednoj od sjednica Vlade kritizirao je prijedlog da se autoceste putem inicijalne javne ponude prodaju hrvatskim građanima, ocijenivši kako se radi o "blefu". "To zvuči jako plemenito, međutim interes bi s obzirom na nisku profitabilnost bio nikakav, a sjetimo se i što se dogodilo s INA-om, kome su građani prodali svoje dionice", rekao je Milanović.

Mijat Stanić uvjeren je da Strategija na kraju neće rezultirati s dobrobiti za građane. "Čini mi se da su unajmljeni konzultanti, koji su radili na izradi Strategije, zapravo alibi za nešto što je već unaprijed dogovoreno. Sutra nam Vlada može reći kako su se u javnu raspravu uključili konzultanti iz poznatih svjetskih tvrtki i predložili navodno najbolje rješenje. Sve se na kraju opet svodi na činjenicu da državnom imovinom i dalje umjesto stručnjaka upravlja politički kadar ili pojedinci koji razmišljaju kao i oni na vlasti", zaključuje Stanić.