Preko 800 000 zaraženih i više od 40 000 mrtvih, polovica od toga u gradu New Yorku i njegovim predgrađima u državama New York, New Jersey i Connecticut, najgušće naseljenoj regiji SAD-a. Ostatak zemlje se drži bolje od većine europskih država jer ljudi i inače žive distancirano, pa je mnogo lakše provesti neophodne mjere. Grad New York međutim ne stiže ni pobrojati i evidentirati sve koji su umrli od Covid-19. Ova bolest se razvija u čovjeku polako i postepeno. Dugo bez simptoma, a onda, najednom, ne možeš disati. Ljudi ostaju doma ili ih vraćaju iz bolnica doma, jer nemaju bolničkih kreveta, sve dok se situacija tako ne pogorša da umru naprasito brzo kod kuće čekajući kola hitne pomoći da ih pokupe.Danas se govori o serološkim testovima za antitijela na Covid-19, koji bi odredili tko ima potencijalni imunitet pa može napolje raditi bez straha i bez maske. Ne bi me začudilo da će se naći mladih i zdravih, svuda na svijetu, voljnih da se razbole, ne bi li si osigurali takav certifikat i povećanu vrijednost na tržištu rada
Luisa Arrelana, 65-godišnjeg imigranta iz Ekvadora su vratili iz bolnice u Brooklynu, gdje živi, jer je njegova upala pluća navodno bila preblaga za hospitalizaciju. Par dana kasnije njegov sin ga je odlučio odvesti u bolnicu u New Jerseyu, jer su čuli da tamo lakše primaju. Nakon osam sati čekanja medicinska sestra im je rekla da će trebati čekati još najmanje devet da se krevet oslobodi. Nakon dodatnih sedam sati čekanja u trećoj bolnici i pet dana nakon prve posjete, primljen je. No, do tada je već toliko propao da mu nije bilo spasa i uskoro je umro. Kako je živio u malom stanu i dijelio krevet s drugim članovima obitelji, sad su svi zaraženi.
Tako sad baratamo novom brojkom u morbidnoj statistici: brojem onih koji su potencijalno umrli od novog virusa. Taj broj dobijamo usporedbom broja umrlih sada s brojem prosječno umrlih tijekom proteklih godina u istom razdoblju. Ili s brojem poziva hitnoj pomoći. Tijekom cijele prošle godine bilo je 453 poziva hitnoj pomoći u gradu zbog srčanog infarkta. Samo od 20. ožujka do 5. travnja ove godine poziva hitnoj pomoći zbog srčanog infarkta u New Yorku bilo je 2192. Većina ih je umrlo prije nego su kola hitne pomoći stigla po njih. Osim kod onih koji su ranije testirani pozitivno za Covid-19, kao uzrok smrti zapisan je srčani infarkt.
No, većina ih nije testirano, jer ili su imigranti bez zdravstvenog osiguranja, koji su se bojali otići u bolnicu, jer su mislili da ih neće primiti, ili su stari ljudi koji nisu mogli ići bolesni stajati u red po 6-8 sati da ih stignu testirati. No, nije normalno da sad u tri tjedna bude 4-5x više srčanih infarkta nego cijele prošle godine. Danas već znamo, osim toga, da Covid-19 i tako ubija, posebno starije sa slabijim srcem: manji broj dobije upalu srčanog mišića, jednom kad virus pohara pluća i prodre do srca, a većini srce stane od manjka kisika u krvi. Tako se sad te smrti vode kao "potencijalne Covid-19 smrti".
Gora od smrtnosti, koja ipak izgleda ne prelazi 10x veću od sezonske gripe, je zaraznost ovog virusa. Prema brojkama koje su u početku stizale iz Kine i SZO, CDC (Center for Disease and Control) je ocijenio da je R0=2.2 (dakle svatko zaražen danas će, ako se nikakve epidemiološke mjere ne poduzmu, zaraziti 2.2 osobe sutra). Nakon Italije i New Yorka, CDC je taj broj revidirao na R0=5.7 (to nije 2.5x više nego 150x više u eksponencijalnom svijetu virusa), tj. zaraznost je sličnija velikim boginjama nego gripi. Virus je toliko prodoran da je već došao i do najzabitijih zakutaka na planetu u džunglama između Brazila i Venezuele: do plemena Yanomani (a oni su slabo otporni na naše viruse i inače, pa ih ovaj ubija bez milosti). To objašnjava njegovo nevjerojatno brzo širenje po Americi: u manje od tri tjedna ušao je u sve države.
Tih prvih tri tjedna kako se virus pojavio u SAD, panika među ljudima već je postojala, jer su svi na internetu gledali Lombardiju, a nikakve epidemiološke mjere nisu još bile uspostavljene, tako da su ljudi putovali, to jest tko god je mogao, bježao je iz velikih gradova u svoje vikendice na selu. Mnogi su sa sobom donijeli i virus. Prvi slučaj u malom obalnom gradiću Cape May, na najjužnijem rtu New Jerseya, bio je izbjeglica iz grada New Yorka. Prvi slučajevi u ruralnim općinama u Catskill planinama, na samo dva sata od grada, su svi također bili među ljudima koji su pobjegli iz grada.
Taj trend je postepeno doveo do potpunog zatvaranja američke ekonomije i prometa, u strahu od newyorških izbjeglica. Amerika ima dva problema: New York, koji je naprosto prenapučen, pa čak niti njegov najveći i najbolje opremljen bolnički sustav na svijetu ne može izaći na kraj sa svim slučajevima, i onda zabiti u unutrašnjosti Louisiane, Oklahome, West Virginije do kojih je virusu teško doći, no, ako je dospio do Yanomana, ne i nemoguće: a, jednom kad je tamo, te najsiromašnije američke općine nemaju bolničkih kapaciteta nositi se s takvom epidemijom, i njihovo stanovništvo je desetkovano. Mislim da smo mi ipak više zabrinuti oko New Yorka.Vrijeme kad je autoritarni vođa imao potpunu kontrolu nad informacijom je davno prošlo. Danas je informacija u kontroli. To jest ništa se ne može predugo sakriti. Pa je onda tako i globalna ekonomska katastrofa više posljedica naše predobre informiranosti, nego akcija naših voljenih vođa
Jer u tim najsiromašnijim općinama na Jugu i tako najviše najčešće žive crnci. 30% stanovnika Louisiane su crnci, i 70% svih oboljelih od Covid-19 u toj državi. Crnci su daleko lošijeg zdravlja od američkog prosjeka: 60% crnaca dobiva šećernu bolest tijekom svog života, a 60% crnih žena ima visoki tlak. I tako je i na Sjeveru zemlje baš kao i na Jugu: u državi Michigan su također 70% od svih oboljelih od Covid-19 crnci, mortalitet od Covid-19 u New Yorku je za crnce 20% a za bijelce 10%, a u gradu Chicagu je cijelih 30 godina razlike u očekivanoj životnoj dobi između bjelačkih i crnačkih četvrti, otprilike kao između Danske i Nigerije, a u istom gradu.
Crnci su lošije tretirani unutar našeg disfunkcionalnog zdravstvenog sustava, piše Keeanga-Yamahtta Taylor u članku za New Yorker ovaj mjesec, vlada mit da bolje podnose bol i da su prirodno jači pa im treba manje njege, valjda, i onda zaista američko zdravstvo troši $1800 manje na tretman crnca nego na tretman bijelca s istom dijagnozom! Crnci, kao i Hispanici, su također mnogo češće zaposleni u zanimanjima koja se ne mogu obavljati od kuće u samoizolaciji, tako da su daleko više eksponirani ovoj zarazi: danas se zapravo u newyorškoj podzemnoj željeznici mogu vidjeti još samo tamnija lica.
S druge strane, nije sve tako crno. Baš kao što se nekim, čak i mlađim ljudima, stanje neobjašnjivo i neočekivano brzo pogorša, pa umru, tako neki zaraženi uopće ne pokazuju nikakve simptome. To smo saznali tako što neki, posebno privilegirani, "celebrities" mogu biti testirani iako nisu simptomatični. Recimo svi košarkaši iz NBA lige su do sada testirani, i, iako su mnogi pozitivni, niti jedan nije bolestan, niti da zakašlje. Hollywoodski glumci, kao Tom Hanks, CNN-ovi voditelji, kao Chris Cuomo, imaju uglavnom blage simptome. A ljudi plave krvi, kao nadvojvoda Karl von Habsburg i princ Charles preživljavaju zarazu bez velike muke i u poznijoj dobi (Charles je 71). To sugerira da je lako moguće da postoji velik broj, posebno među mladim i inače zdravim, zaraženih, koji uopće nisu bolesni, a šire zarazu. Da je to tako potvrđuju i podaci iz Amerika tipično proizvodi 10x više hrane nego što sama pojede i praktički hrani premnogoljudnu i sušama satrtu Afriku. Ako se zemlja ne otvori do ljeta, barem za te poljoprivredne potrebe, sljedeće zime bit će više mrtvih od gladi, nego od virusazemalja koje imaju malu populaciju, a ozbiljno testiraju velik broj ljudi, kao Island: tamo pola ljudi koje je testirano pozitivno, nema nikakvih simptoma. Kao i podaci s američkog nosača aviona Theodore Roosevelt, čiji mornari su pokupili virus u vijetnamskoj luci i do sada su svi testirani: od 4800 mornara, 600 je pozitivno, a 60% od tih pozitivnih nema nikakve simptome.
Iz toga možemo zaključiti da, u zemljama koje ne testiraju dovoljno velik uzorak populacije, postoji velik broj zaraženih, a asimptomatičnih, posebno među mlađima i zdravijima, koji, ne osjećajući se bolesnima, normalno šeću okolo, šireći zarazu. I jedini način da to zaustavimo, budući da smo već zakasnili s "pametnim" mjerama, kao što je karantena putnika, masovno testiranje, i praćenje kontakata zaraženih unatrag dva tjedna, je da jednostavno sve pozatvaramo, natjeramo ljude u masovni kućni pritvor, koji lijepo, eufemistički, zovemo "ostani doma", dok ovo ne prođe. Ta strategija međutim ima jedan problem: nitko nema pojma zapravo kad će ovo proći i koliko bi te mjere trebale i mogle trajati. A ni one nisu bez negativnih posljedica.
Od najniže stope nezaposlenosti u povijesti do najviše Americi je trebalo tri tjedna. Trenutno je službeno nezaposlenih 26 milijuna ljudi, više od 15% radno sposobne populacije. To je najveća apsolutna brojka nezaposlenih u povijesti SAD-a, a vjerojatno i svijeta. Postotno je još uvijek bilo više nezaposlenih (20%) tijekom Velike depresije 1929. Američki Kongres je donio paket mjera i odobrio 2,3 bilijuna dolara za njegovo provođenje. I novac ne ide samo bankama i poslodavcima. Gotovo svi građani primili su $1200, a nezaposleni će četiri mjeseca primati svaki tjedan po $600 povrh novca koje bi inače primali kao naknadu za nezaposlene (to je ukupno izdatak od oko 220 milijardi dolara). Neki će tako zarađivati više nego dok su radili. Kratkoročno, američka ekonomija je tako spašena.
Dugoročno je naravno neodrživo da 26 milijuna ljudi ne radi, da su restorani zatvoreni, da su kazališta zatvorena, da nitko nikud ne putuje, da su uredske zgrade prazne, itd. Prvo su stradali avio-prijevoznici i kompanije koje organiziraju krstarenja brodom, hoteli, i uopće turistički sektor (što znači da će ova kriza posebno teško pogoditi Hrvatsku, koja 1/5 svog BNP ostvaruje od turizma). Sad, mjesec dana nakon donošenja mjera zatvaranja ekonomije, vidimo već kuda to zatvaranje može dovesti, i to mnogo brže nego što se mi uspijemo riješiti virusa. Jučer smo tako doživjeli nešto bez presedana u povijesti: cijena nafte postala je negativna. Ljudi nikuda ne lete, ne krstare, a i puno manje se voze automobilima, i potražnja za naftom je daleko opala.
Dobra vijest je da je to dokrajčilo prljave industrije kao fracking i proizvodnju nafte iz bitumenskog pijeska (oil sands), jer su one ekonomski rentabilne samo uz visoku cijenu nafte. Loša vijest je da svijet danas najednom ima više nafte nego kapaciteta da ju uskladišti, pa su proizvođači doslovce prisiljeni platiti kome god da preuzme naftu od njih. Jer naftu ne možemo baš bacati u more tako kao što mljekari u Vermontu danas prolijevaju mlijeko u kanalizaciju jer ga, nakon što su se restorani i hoteli, te proizvođači sireva svi pozatvarali, nemaju kome prodati na vrijeme prije nego se pokvari: 240 000 litara mlijeka je tako do sada prosuto. Jedini način da prehrane krave je novac koji su dobili od države. No ako nitko ne sadi niti ne žanje, onda neće biti hrane niti za krave, niti za ljude, bez obzira na papir koji tiskamo i zovemo novac.30% stanovnika Louisiane su crnci, i 70% svih oboljelih od Covid-19 u toj državi. Crnci su daleko lošijeg zdravlja od američkog prosjeka: 60% crnaca dobiva šećernu bolest tijekom svog života, a 60% crnih žena ima visoki tlak
U Minnesoti su ovaj tjedan pobili plinom 61 000 kokoši jer nemaju kuda s jajima, kako su se procesori zatvorili. Kokoši naime i dalje nesu jaja, ali ih nema tko pakirati. Mrtve će biti prerađene u hranu za pse. Najveći američki procesor svinjskog mesa, Smithfield Foods (koji pakira 1/5 američke svinjetine, iako je, čisto usput, danas u kineskom vlasništvu), zatvorio je pogon u Južnoj Dakoti, nakon što je više od 300 radnika testirano pozitivno. Velike farme u unutrašnjosti zemlje ovise o jeftinoj migrantskoj radnoj snazi iz Meksika i Centralne Amerike tijekom poljoprivredne sezone, a njima je sada zabranjeno ući u zemlju. Amerika tipično proizvodi 10x više hrane nego što sama pojede i praktički hrani premnogoljudnu i sušama satrtu Afriku. Ako se zemlja ne otvori do ljeta, barem za te poljoprivredne potrebe, sljedeće zime bit će više mrtvih od gladi, nego od virusa.
Politička odluka je između gledanja srceparajućih YouTube videa iz pretrpanih bolnica s plačućim sestrama, zavijanjem plućnih ventilatora, i samrtnim hropcima naših susjeda, ili možda, ne daj bože naše obitelji - i svjetske gladi, masovne nezaposlenosti, kućnog nasilja, uličnih nemira, a možda i rata. Amerika, već i ovako polarizirana, dočekala je ovu katastrofu nespremna epidemiološki, ali zato kao odličnu priliku za politički sukob. Trump se u početku politički samoizolirao, imenujući Pencea kao odgovornog za koordinaciju američkog odgovora na pandemiju. A guvernerima država je rekao da se snađu i postupe po nahođenju. Tako zapravo nije postojala (i još uvijek ne postoji) zajednička politika između svih država SAD-a kako se postaviti prema ovoj epidemiji.
Trump je čuo mnoge svoje savjetnike i ministre (Azar, Navarro, Fauci...), kako nesnosno zanovijetaju još od sredine siječnja da bi ovaj virus mogao biti ozbiljan problem, no slušao je samo sebe. 18. siječnja, u svom Mar-a-Lago dvorcu na Floridi, Trump je saslušao jamranje svog ministra zdravstva, Azara, i uvjereno mu odbrusio da će to brzo proći. Pet dana kasnije, na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, opijen aplauzom zavidnih bogatuna, na pitanje novinara o Covid-19 situaciji u SAD, rekao je: "Imamo situaciju totalno pod kontrolom. Sve će biti u redu."
Tri mjeseca kasnije imamo zemlju i grad s najviše mrtvih i najviše zaraženih na svijetu. I sukob između pojedinih guvernera država i Trumpa. Trump je bazirao svoju izbornu kampanju na uspješnoj ekonomiji i najmanjoj stopi nezaposlenosti u povijesti zemlje. I sad mu je nekakav virus, i to još iz Kine, došao tu kvariti plan. Tako da je on od početka bio protiv epidemioloških mjera koje su zatvorile ekonomiju. Tek nakon dovoljno upornog jamranja gorenavedenih ipak je popustio, makar i s mjesec dana zakašnjenja. To kašnjenje je, nažalost, pogoršalo situaciju. Moglo se i bez tako drastičnih mjera da se stavljalo putnike iz Kine u karantenu jos u siječnju, da se testiralo svakog tko je došao u kontakt i da se istraživalo s kim je sve taj bio u kontaktu unutar 14 dana. No, avioni su letjeli i raznosili virus svijetom i Amerikom. 430 000 ljudi je uspjelo doletjeti iz Kine u SAD nakon Nove godine, od toga 40 000 nakon što je Trump navodno zaustavio direktne letove iz Kine krajem siječnja.
Doveli smo se u situaciju da nam je jedino preostalo čučati doma i čekati hoćemo li se razboljeti ili ne. Guverneri su počeli uvoditi sve stroža Loša vijest je da svijet danas najednom ima više nafte nego kapaciteta da ju uskladišti, pa su proizvođači doslovce prisiljeni platiti kome god da preuzme naftu od njih. Jer naftu ne možemo baš bacati u more tako kao što mljekari u Vermontu danas prolijevaju mlijeko u kanalizaciju jer ga, nakon što su se restorani i hoteli, te proizvođači sireva svi pozatvarali, nemaju kome prodatiograničenja i više od 30 država završilo je u karanteni (koja međutim apsolutno nigdje nije tako stroga kao recimo u Hrvatskoj). Zaraza se nije svuda širila jednako. U ruralnim, siromašnim, rijetko naseljenim državama, s manjim brojem slučajeva po glavi od bilo koje europske zemlje, strah od smrti gušenjem je vrlo brzo zamijenjen strahom od gladi i neimaštine. Veliki, gusto ljudima natrpani gradovi su ubrzo počeli podsjećati na Lombardiju i građani su počeli zahtijevati sve strože mjere, zatvaranje škola, restorana, javnog prijevoza, i zabrane okupljanja. Interesi guvernera različitih država postali su tako oprečni.
Dok su guverneri Texasa i Georgije odlučili "otvoriti" ekonomiju sljedeći mjesec, guverneri New Yorka i New Jerseya si tako nešto ne mogu dopustiti. Iako je Amerika kasnila sa testiranjem, ipak je do sada uspjela, baš kao i Južna Koreja, testirati 1% populacije. Jedino, u Koreji su među testiranima našli 2% zaraženih, a u SAD 20% (u gradu New Yorku 55%, tzv. rata pozitivnosti). Zato je u New Yorku za sada nekakvo otvaranje nezamislivo: moguće je da ima desetine puta više bolesnih nego što se do sada otkrilo.
To bi bio prihvatljiv razvoj događaja da se nije umiješao Trump, poput Cartmana iz South Parka izjavljujući da jedino on ima autoritet da otvori ekonomiju. Posebno zato što to nije rekao zato da bi usporio otvaranje u državama, koje su namjerile otvoriti, nego da bi ubrzao u onima koje nisu, što je dovelo do neprincipijelne koalicije i jogurt revolucije u SAD-u. Prvo je guverner Kalifornije, Newsom, počeo govoriti o Kaliforniji kao nacionalnoj državi (nation state) koja će učiniti što misli da je potrebno da zaštiti svoje građane. Kalifornija je i početkom drugog svjetskog rata godinu dana prkosila saveznoj vlasti time što nije htjela staviti svoje građane, etničke Japance, u logore. Zatim se deset država udružilo (Kalifornija, Oregon, Washington na zapadnoj obali i New York, New Jersey, Connecticut, Rhode Island, Massachusetts, Pennsylvania, Delaware na istočnoj) da između sebe koordiniraju postepeno otvaranje, bez obzira na to što Trump kaže.
Drugim riječima, ako Trump kaže da otvara ekonomiju u cijeloj zemlji od sljedećeg mjeseca, tih 10 država će tu naredbu ignorirati i postupati prema lokalnim potrebama. S izuzetkom Texasa i Georgije, koje su već najavile otvaranje, ostalih 38 država nije još donijelo nikakvu odluku. Trump se svakako nada i aktivno radi na tome da tamošnji političari postupe kako on želi, često ne birajući sredstva. Tako stižemo do jogurt revolucije.
U državama izvan ove naše "neprincipijelne koalicije", u kojima su na vlasti Demokrati guverneri, za koje se sumnja da bi mogli prići koaliciji i odbiti se povinovati Trumpovom autoritetu (Michigan, Minnesota, Ohio, Virginia, Colorado, New Hampshire), najednom su izbile spontane demonstracije, nakon što je Trump u petak otvoreno ohrabrio ljude neka krše pravila distanciranja. Preko vikenda se Americi desio narod. Narod je sjeo u svoje aute i blokirao promet. U Michiganu su čak blokirali kola hitne pomoći. U Coloradu je zato jedan zdravstveni radnik stao ispred njihove kolone automobila. Pa su mu vikali da, ako hoće komunizam, neka ode u Kinu. Svuda se dovukla glasna rulja u MAGA kapama, a bez maski i rukavica, kršeći sva pravila distanciranja u svojim državama, mašući američkim, ali i konfederalnim zastavama (a tu i tamo dao se naći i pokoji kukasti križ) i posterima Trumpove kampanje, protestirajući ostani-doma direktivu i zahtijevajući otvaranje restorana, frizeraja i drugih Od najniže stope nezaposlenosti u povijesti do najviše Americi je trebalo tri tjedna. Trenutno je službeno nezaposlenih 26 milijuna ljudi, više od 15% radno sposobne populacije. To je najveća apsolutna brojka nezaposlenih u povijesti SAD-a, a vjerojatno i svijetabiznisa.
Nekako simultano pojavili su se i Trumpovi tweetovi podrške narodu: OSLOBODITE Michigan. OSLOBODITE Minnesotu. OSLOBODITE Virginiju. Svuda je narod zahtijevao ostavke svojih nesposobnih guvernera, uspoređujući ih malo s nacistima, malo s komunistima i Kinom. Dok je 70% oboljelih od Covid-19 u Michiganu među crncima, na ovim demonstracijama nije bilo apsolutno niti jednog pripadnika niti jedne manjine: samo bijelci. I, nakon ovotjedne izjave saveznog državnog tužioca Williama Barra da će savezno državno tužilaštvo podržati tužbe, koje privatni građani pokrenu protiv guvernera država, koji se odbiju pokoriti Trumpovom planu otvaranja ekonomije, sasvim je jasno da su ovi protesti jednako toliko spontani kao što je jogurt revolucija bila.
Virus je tako instrumentaliziran za političku kampanju. Normalna politička kampanja je, naime, suspendirana zbog mjera distanciranja. Bernie Sanders je suspendirao svoju kampanju. Nitko više ni ne zna niti ne prati kad će biti "primary" u kojoj državi - što bi bila glavna tema medija u godini predsjedničkih izbora, da nije virusa. A to što nema kampanje najbolje odgovara onome tko je već na vlasti. Trumpu je virus, međutim, ugrozio narativ ekonomskog spasioca nacije. Zato se ekonomija mora pothitno otvoriti. Da bi on mogao izgledati kao spasitelj u studenom. Zato sve mora nositi njegovo ime. CDC upute za distanciranje postale su Upute Predsjednika Trumpa za Ameriku u doba Koronavirusa i poslane su pod tim imenom kao poštanska karta na sve adrese u zemlji. Izvještaji njegovih ministarstava počinju u tonu Sjeverne Koreje: Ministarstvo rada započinje s "Nakon hitre akcije predsjednika Trumpa da zaštiti američke radne ljude...", Ministarstvo zdravstva s "Pod vodstvom predsjednika Trumpa...".
Radi ubrzano na izgradnji kulta ličnosti. I ima u biti isti problem kao Xi u Kini: ne smije dozvoliti da ga narod vidi kao slabog ili nesposobnog da se nosi s virusom - i oboje su spremni ne birati sredstva da to postignu. Trump je čak pokušao kupiti kompaniju u Njemačkoj da proizvede cjepivo za njega, pod njegovim imenom. Ni jednom od njih dvojice zbog toga se ne može vjerovati. Jedan drugome trebaju isključivo kao izgovor. Trumpu je sada, tri mjeseca nakon što ih je hvalio, Kina kriva za virus, a Xi promovira sumnju da je virus možda došao iz SAD-a. Biden, da bi ostao primijećen u medijima, se također pridružio napadima na Kinu, no zapravo napada Trumpovo ranije hvaljenje Kine. Svjetska zdravstvena organizacija postala je kolateralna žrtva tog hladnog rata između Trumpa i Xia oko toga tko je više kriv za globalnu ekonomsku katastrofu uzrokovanu ovom pandemijom, kad im je Trump ukinuo američku subvenciju.
Obojica su međutim na milosti današnjeg visoko-povezanog i visoko-informiranog svijeta. Vrijeme kad je autoritarni vođa imao potpunu kontrolu nad informacijom je davno prošlo. Danas je informacija u kontroli. To jest ništa se ne može predugo sakriti. Pa je onda tako i globalna ekonomska katastrofa više posljedica naše predobre informiranosti, nego akcija naših voljenih vođa. Bez brige, da se njih pitalo, ekonomija ne bi stala, možda bi bilo zericu više mrtvih, no bože moj. Zapravo, postojao je već primjer epidemije, koja se slično ponašala u Americi, a da pri tom nije uopće ni nakratko zaustavila slobodan protok ljudi, robe i novca: žuta groznica u 19. stoljeću na američkom Jugu.Dok je 70% oboljelih od Covid-19 u Michiganu među crncima, na ovim demonstracijama nije bilo apsolutno niti jednog pripadnika niti jedne manjine: samo bijelci
To virusno oboljenje također tek polovicu zaraženih čini bolesnima. I većina se oporavi nakon tjedan dana. No jedan od sedam, od polovice koja se razboljela, se onda teško razboli, s visokom temperaturom, upalom jetre, krvarenjem u probavom traktu i povraćanjem krvi, i, napokon, prestankom rada organa. 30-60% tako bolesnih umre. No tada nije bilo ni imunologije, ni epidemiologije, ni interneta. Ljudi nisu znali niti da bolest prenašaju komarci. Naravno, umiranje od žute groznice nije bilo lijepo za vidjeti, ali nije bilo ni Instagrama ni YouTubea pa ga nije puno ljudi vidjelo, da se zgroze i prestraše.
Većina ljudi se jednostavno pomirila s umiranjem od te bolesti kao što se pomirila s umiranjem od mnogobrojnih drugih bolesti tada. Društvo je smatralo one, koji su bolest preboljeli, "aklimatiziranima". Poslodavci su željeli zaposliti samo aklimatizirane. Mnogi siromašni mladi ljudi su gledali da se što prije zaraze i prebole kako bi mogli dobiti posao. I tako im je izbor bio između smrti od bolesti ili smrti od gladi. A kako je Američki Jug tada još bio robovlasničko društvo, aklimatizirani robovi koštali su 50% više od neaklimatiziranih. Vrijednost Nitko više ni ne zna niti ne prati kad će biti "primary" u kojoj državi - što bi bila glavna tema medija u godini predsjedničkih izbora, da nije virusa. A to što nema kampanje najbolje odgovara onome tko je već na vlastiplantaže je bila dakle to veća što je robovlasnik posjedovao više aklimatiziranih robova, tj. u njegovom interesu je bilo da se što više njegovih robova što prije zarazi i preboli groznicu - oni koji umru, njih više ne mora hraniti, a oni koji prežive ga samim svojim činom preživljavanja čine bogatijim.
Danas se govori o serološkim testovima za antitijela na Covid-19, koji bi odredili tko ima potencijalni imunitet pa može napolje raditi bez straha i bez maske. Ne bi me začudilo da će se naći mladih i zdravih, svuda na svijetu, voljnih da se razbole, ne bi li si osigurali takav certifikat i povećanu vrijednost na tržištu rada (iako Covid-19 ne pruža tako sigurnu garanciju nakon što je preboljen kao flavivirus koji izaziva žutu groznicu). Živio nam kapitalizam, najbolji od svih mogućih svjetova.
