Nova studija: Mediteranske zemlje udaljuju se od vizije održivog razvoja

GFN prati potrebe čovječanstva za obnovljivim resursima i ekološkim uslugama naspram sposobnost planeta da osigura te resurse. Indeks ljudskog razvoja (HDI) Ujedinjenih naroda prati ljudsko blagostanje u pojedinim državama.Od 1961. do 2010. godine ekološki otisak po osobi na Mediteranu povećan je za 54 %, dok se biološki kapacitet smanjio za 21 %

Studija GFN-a Kako mediteranska društva napreduju u doba smanjivanja resursa? pokazuje da mediteranska regija ukupno koristi oko 2,5 puta više obnovljivih resursa nego što ih ekosustavi mogu osigurati. U međuvremenu, većina mediteranskih zemalja poboljšala je kvalitetu života svojih stanovnika, kao što je izmjereno s indeksom HDI.

Studija ističe povećanu potrošnju životinjskih proteina kao jednog od glavnih pokretača povećanja ekološkog otiska regije. Na temelju analize ekološkog otiska 12 gradova, obnova stambenog fonda i održiviji gradski prijevoz također su identificirani kao područja gdje se može napraviti velik iskorak prema održivom razvoju mediteranske regije.

"Ohrabrujuće je vidjeti da je ljudsko blagostanje u svim mediteranskim zemljama u porastu. Međutim, kako bi dostigli viziju održivog razvoja na Mediteranu - osigurati visoku kvalitetu života bez narušavanja okoliša – moramo uzeti u obzir prirodna ograničenja i to na svim razinama odlučivanja", rekao je Alessandro Galli, direktor GFN-a za mediteransku regiju.

"Dobra vijest je da ako se usmjerimo na hranu, prijevoz i stambeni fond, regija ima brojne mogućnosti da svojim resursima upravlja održivije i da postane ekonomski otpornija", dodao je Galli.

Ekološki otisak

Koncept "u granicama prirode" mjeri se pomoću ekološkog otiska. Otisak zbraja potražnju za proizvodnim površinama, uključujući potrebu za hranom, vlaknima, drvom, pohranjivanjem ugljik dioksida te potrebu za prostorom za infrastrukturu.Grad s najvećim ukupnim ekološkim otiskom je Kairo, nakon čega slijede Barcelona i Rim

Na sadašnjoj razini globalne populacije, naš planet nudi samo 1,8 globalnog hektara (GHA) biološki produktivne površine po osobi. Tako da iako resursi pojedinih naroda variraju, prosječni ekološki otisak po osobi u svijetu treba biti značajno ispod tog praga kako bi mogli osigurati resurse za rastuću ljudsku populaciju a uz to i dostatan životni prostor za divlje životnije i biljke.

Međutim, većina mediteranskih zemalja (osim Palestine, Maroka i Sirije) imaju po stanovniku otisak i do 1,5 puta veći od 1,8 GHA.

Prehrambeni otisak

Prosječni prehrambeni otisak mediteranskog stanovnika je oko 0,9 GHA po osobi – u rasponu od 0,6 GHA do 1,5 GHA – i time je veći od otiska u zemljama poput Indije (0,4), Kine (0,5), Kostarike (0,6) i Njemačka (0,8).Dobra vijest je da ako se usmjerimo na hranu, prijevoz i stambeni fond, regija ima brojne mogućnosti da svojim resursima upravlja održivije i da postane ekonomski otpornija

Među razlozima za relativno visok prehrambeni otisak na Mediteranu su nestašice vode, niska poljoprivredna produktivnost, rastuća ovisnost o uvozu hrane i odmak od tradicionalne (ekološki prihvatljivije i organske) mediteranske prehrane. Umjesto konzumiranja tipičnih proizvoda mediteranske prehrane kao što su žitarice, povrće i ulja – koje imaju nizak ekološki otisak – u državama se konzumira sve više mesa i mliječnih proizvoda, koji imaju veći ekološki otisak.

Poboljšanje poljoprivredne produktivnosti, smanjenje neiskorištene hrane i promicanje zdravije i manje proteinske dijete jedni su od načina kako bi smanjili ekološki otisak Mediterana.

Gradovi

Izvješće uključuje i rezultate analize ekološkog otiska 12 mediteranskih gradova. Utvrđeno je da  su jedan ili dva velika urbana područja glavni pokretači nacionalnoj ekološkog otiska u nekoliko mediteranskih zemalja. Rezultati analize pokazuju:U gotovo svim zemljama, tri najveća pokretača ekološkog otiska su hrana, prijevoz i stambena infrastruktura

• Grad s najvećim ukupnim ekološkim otiskom je Kairo, nakon čega slijede Barcelona i Rim.
• Gradovi s najvećim ekološkim otiskom po osobi su Atena, Genova i Rim.
• Gradovi s ​​najnižim ekološkim otiskom po osobi su Antalija, Kairo i Izmir.
• Potražnja u Ateni premašuje cjelokupnu nacionalnu opskrbu obnovljivim resursima za 22 %, iako stanovništvo grada predstavlja samo oko trećinu populacije države.
• Stanovnici Kaira (oko 16 % populacije zemlje) potroše oko 85 posto nacionalne opskrbe obnovljivim resursima .

Zaključci

• Od 1961. do 2010. godine ekološki otisak po osobi na Mediteranu povećan je za 54 %, dok se biološki kapacitet smanjio za 21 %. Prosječni stanovnik sada ima ekološki otisak od 3,0 GHA i nešto je veći od svjetskog prosjeka (2,7 GHA), dok prosječno raspolaže sa samo 1.2 GHA biološkog kapaciteta.Studija ističe povećanu potrošnju životinjskih proteina kao jednog od glavnih pokretača povećanja ekološkog otiska regije
• Slovenija ima najveći GHA otisak po stanovniku u našoj regiji (4,5 GHA na raspoloživih 2,3 GHA), slijedi Hrvatska (3,4 GHA na raspoloživih 2,8 GHA), Crna Gora (3,3 GHA na raspoloživih 2,7 GHA), Makedonija (3,1 GHA na raspoloživih 1,6 GHA) Bosna i Hercegovina (2,5 GHA na raspoloživih 1,7 GHA) i Albanija (1,7 GHA na raspoloživih 1,2 GHA)
• U Hrvatskoj, Sloveniji i Francuskoj najveći dio ovisnosti o tuđim biološkim kapacitetima dolazi na račun potrošnje fosilnih goriva i premalih mogućnosti za apsorpciju ispuštenog CO².
• Hrana ima znatan udio kod ukupnih zahtjeve po resursima, ali varira široko, od 20 % kao u Sloveniji do čak 70 % u Maroku. Portugal i Malta imaju proteinsko najintenzivniju dijetu, koja se uglavnom temelji na ribi, dok u Maroku i Tunisu, s druge strane, najveći udio prehrambenog otiska dolazi iz potrošnje žitarica, a tek mali udio iz ribarstva.
• U gotovo svim zemljama, tri najveća pokretača ekološkog otiska su hrana, prijevoz i stambena infrastruktura. Ciljne održive politike na tim područja imale bi najveći utjecaj na smanjenje ekološkog otiska u regiji. Primjerice, Portugal ima najveći prehrambeni otisak dok Francuska, Italija i Grčka imaju najviši transportni otisak, sugerirajući da su nam potrebni različiti prioriteti u svakoj zemlji.

Da biste izračunali svoj osobni ekološki otisak i saznali što možete učiniti kako bi ga smanjili, kliknite ovdje.