Stan obitelji Nikolovski u splitskom Spinutu od prošlog je petka savršena scenografija za reality show, a pozadinski glas koji izbacuje kandidate iz BB-kuće ne pripada stanovitom Ljubičiću koji im dežura pred stanom, nego maćehi državi. Ukazanje ministra branitelja Predraga Matića pred stanom u srijedu ujutro, koje je kao u dječjoj brojalici "mir,mir, mir, nitko nije kriv" okončalo mučnu deložacijsku sapunicu, samo je povod više da se ponovi gradivo o Splitu devedesetih.
Kronologija slučaja Nikolovski otkriva niz perfidnih pravnih i institucionalnih sabotaža koje su ih natjerale da nakon dvadeset godina izbjeglištva, kako to zlurado podvlače novinski naslovi, provale u vlastiti stan
Kronologija slučaja Nikolovski otkriva niz perfidnih pravnih i institucionalnih sabotaža koje su ih natjerale da nakon dvadeset godina izbjeglištva, kako to zlurado podvlače novinski naslovi, provale u vlastiti stan. Boro Nikolovski dočekao je devedesete sa činom zastavnika u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici te je, kao i tisuće tzv. vojnih lica, od države dobio stan u kojem je živio sa suprugom i dvoje djece. Nekretninu bi kao korisnik stanarskog prava nesumnjivo i otkupio, da koncem 1992. sa suprugom Verom nije otputovao u Makedoniju posjetiti teško bolesnog brata, nakon čega u njihov spinutski stan protupravno useljava pripadnik HV-a. Akcije hajdučkog useljavanja u stanove sumnjivaca, koji su obično bivali detektirani po sumnjivom prezimenu, statusu "miješanog braka" ili stažem u JNA, baš su se u to vrijeme raširile kao uhodana praksa po dalmatinskoj metropoli, koju je vojno-policijski sustav u ratnom vihoru ne samo odobravao, nego u njoj aktivno i sudjelovao.
Tonči Majić, predsjednik Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, na vlastitoj se koži uvjerio kako su ranih devedesetih u Splitu izgledale deložacije susjeda s nepoćudnim imenima. U pokušaju da spriječi nasilno iseljenje sugrađanke Slovenke Marinković iz stana na Blatinama jedan vojnik slomio mu je nos, a ostatak ekipe za deložacije na
tonci_majic.jpeg
podu ga je nastavio tući. Premda je Majić dobro prepoznao napadače i dobio obilatu liječničku dokumentaciju o ozljedama, zbog nedostatka dokaza nikad nisu osuđeni.
"Cijela priča oko obitelji Nikolovski i samopomoć kojom su se nakon pustih godina poslužili, dokazuje da u Hrvatskoj i dalje ne funkcionira pravni sistem. Protupravno oduzeti stanovi uglavnom su vraćeni, iako znam za slučajeve u kojima su izbačeni stanari prošli gore nego Nikolovski", navodi Majić.
Tonči Majić: "Cijela priča oko obitelji Nikolovski i samopomoć kojom su se nakon pustih godina poslužili, dokazuje da u Hrvatskoj i dalje ne funkcionira pravni sistem"
Obitelj Nikolovski najtežu kalvariju prolazi u prvoj polovici 1993. godine. Po povratku iz Makedonije prvo bezuspješno pokušavaju ući u stan, ali ubrzo i od organa reda dobivaju potvrdu da su preko noći postali beskućnici: prijavljujući provalu policiji, od službenika dobivaju ljubazan odgovor da mogu spavati u parku i da ih tamo nitko neće ometati. Slijede mjeseci šikaniranja, seljakanja i prijetnji zbog pokušaja da se vrate u vlastiti stan, a osebujnoj policijskoj interpretaciji zakona uskoro se pridružuje i splitski općinski sud, po kojemu je Boro Nikolovski izbivao iz Hrvatske dulje od šest mjeseci i time automatski izgubio stanarsko pravo. Gole činjenice iz tog vremena, međutim, govore nešto sasvim drugo. Boro Nikolovski je privremeno napuštanje Hrvatske zbog obiteljskih razloga uredno prijavio Sekretarijatu za narodnu obranu te je izbivao znatno kraće od zakonskog roka koji je građane u to vrijeme lišavao stanarskog prava! Suci općinskog suda sustavno nastavljaju rad na zaštiti prava uzurpatora, ali im Županijski sud dvaput ukida presudu. I dok MORH kao vlasnik stana žalbama unedogled produžava parnice, Nikolovski prolaze izbjegličku kalvariju, sele od rodbine do prijatelja, od Makedonije do SAD-a, a posjednici njihovog stana mijenjaju se kao na traci, svi s valjanim rješenjima MORH-a.
Četvrti i pokazalo se posljednji, 1995. u Kaštelansku 8 useljava Zlatko Ljubičić, koji se ovih dana pred istim vratima poziva na pravo posjeda te od države traži da mu osigura zamjenski stan, što mu je ministar branitelja naposljetku i obećao.
"Situacija je pravno, moralno i na svaki mogući način čista. Ovo je stan obitelji Nikolovski. Ljubičića nikad nisam krivio, bilo je ludo i bezvezno vrijeme, da nije bilo njega, došao bi netko drugi", kazuje za H-Alter sin vlasnika stana, Zoran Nikolovski.
Zoran Nikolovski: "Ljubičića nikad nisam krivio, bilo je ludo i bezvezno vrijeme, da nije bilo njega, došao bi netko drugi"
Konačan kraj pravnog rašomona slutio se gotovo 17 godina nakon provale, sredinom 2009. Tada je sutkinja Ljiljana Mustapić naložila MORH-u da stan mora prodati obitelji Nikolovski kao korisnicima stanarskog prava, a iz Ministarstva su zainteresiranim medijima poručili da su "već pokrenuli postupak žurnog iseljenja treće osobe koja je zaposjela stan". Zašto je onda tri godine kasnije Boro Nikolovski od države dobio još jednu pljusku, ovog puta kao suspektni "provalnik u vlastiti stan"? Danas 76-godišnjak, uz suprugu narušenog zdravlja, još jednom pred kamerama mora mahati pravomoćnom presudom kako bi dokazao da se nalazi u kvadratima koji mu po slovu zakona nesumnjivo pripadaju!? Kako tvrdi glasnogovornik MORH-a Mislav Šimatović, ministarstvo je Zlatku Ljubičiću još 2009. uputilo nalog za iseljenje, a nakon što je ovaj to odbio, pokrenuli su tužbu na Općinskom sudu u Splitu gdje do danas nije donesena ni prvostupanjska presuda. Titula šampiona apsurda ipak ide službenom dopisu kojeg su H-Alteru proslijedili iz MORH-a, iz kojeg se jasno može iščitati da su zahvalni Nikolovskima što su samoinicijativno uselili u vlastiti stan, jer su Ministarstvo oslobodili postupka službene primopredaje!
"S obzirom da je Boro Nikolovski samovoljno ušao u posjed stana, MORH mu nije ovlašten službeno izvršiti primopredaju. Budući da je vlasnik stana, Nikolovski je aktivno legitimiran poduzeti odgovarajuće pravne radnje protiv posljednjeg mirnog posjednika Zlatka Ljubičića radi preuzimanja stana", stoji u odgovoru MORH-a.
Zoran Nikolovski (Foto: Mašenjka Bačić)
nikolovski_2.jpg
Iako su nakon pomiriteljske akcije ministra Matića neznatni izgledi da se spor oko spinutskog stana Nikolovskih opet pravno zapetlja, aktivist Tonči Majić tvrdi da ni Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, kao zadnja pravna instanca, nije uvijek jamac za pravičnu presudu.
"Gotovo identičan slučaj dogodio se u Zadru, gdje smo zastupali Kristinu Blečić koja je izgubila stan samo zbog svojega crnogorskog porijekla. Povremeno je odlazila kćerki u Rim, a nakon jednog takvog puta, od kojih nijedan nije trajao dulje od šest mjeseci, stan joj je zauzeo srednjoškolski profesor. Osobno me razočarala presuda suda u Strasbourgu, po kojoj Kristina Blečić nikad nije uspjela vratiti stan koji joj po svemu pripada", kaže Majić.
