Smatram da je neupitno da je tijekom te operacije počinjen određeni broj zločina i nadam se da će ljudi u Hrvatskoj to imati na umu.
Četvrti, i najvjerojatnije posljednji glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju Serge Brammertz belgijski je pravnik s dugogodišnjom karijerom na području međunarodnog kaznenog prava. Nekadašnji državni odvjetnik u Belgiji, zamjenik glavnog tužitelja Međunarodnog kaznenog suda i glavni član nezavisne komisije Ujedinjenih naroda koja je istraživala ubojstvo bivšeg libanonskog premijera Rafika Haririja, na dužnost glavnog haaškog tužitelja stupio je 2008. godine. Njegovu mandat obilježila su uhićenja posljednjih bjegunaca - Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Gorana Hadžića, a unatoč skorom zatvaranju Suda, koji je do sada optužio ukupno 161 osobu za počinjenje zločina u ratovima na području bivše Jugoslavije, sve je manji broj građana matičnih država koji misle da su optuženi zaista krivi za počinjene zločine. U očekivanju drugostupanjske presude bivšim hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, te privođenja kraju dugogodišnjeg suđenja Vojislavu Šešelju, glavni tužitelj Brammertz u razgovoru za "H-Alter" govori o prigovorima žrtava, reakcijama bivše Vlade na presudu generalima, izvještavanju hrvatskih medija o ratnim zločinima te o utjecaju rada Suda na kreaciju post ratne atmosferu u državama bivše Jugoslavije.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u funkciji je gotovo 19 godina. Što biste istaknuli kao najveće uspjehe u njegovom dosadašnjem radu?
Smatram da je Sud bio uspješan u procesuiranju onih koji snose najveću odgovornost za najteže zločine počinjene tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji. To je također i njegova primarna funkcija. Haaški sud je također uspio dokumentirati mnoge počinjene zločine. Tužiteljstvo je, u kontaktu s lokalnim pravosudnim organima, imalo pozitivan utjecaj na rad pravosudnih tijela u regiji. Ova intenzivna suradnja s domaćim pravosuđima pridoprinijela je uspješnom procesuiranju predmeta ratnih zločina na lokalnoj razni.
Slučaj Medački džep, za kojeg je pravomoćno osuđen general Mirko Norac, jedan je od slučajeva kojeg je Sud prepustio hrvatskom pravosuđu. Jeste li zadovoljni s radom hrvatskih organa na tom predmetu?
Shvaćam da je pojedinoj žrtvi teško razumjeti zašto dokazi za zločine zbog kojih su on ili ona patili neće biti predočeni
Predmet Ademi-Norac jedini je predmet koji je prebačen u Hrvatsku sukladno Pravilu 11bis. Suđenje su pratili predstavnici OESS-a. Ne komentiramo ishode predmeta koji su se vodili na nacionalnoj razini. Kazneni progoni niže i srednje rangiranih počinitelja ratnih zločina i dalje su ozbiljan izazov za Hrvatsku i druge zemlje u regiji. Moj ured će i dalje davati podršku lokalnim tužiteljstvima za uspješno procesuiranje tih predmeta.Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u prosincu prošle godine usvojilo je Rezoluciju 1966 u kojoj se konstatira da bi "Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju trebao poduzeti sve neophodne korake kako bi okončao sva suđenja do 31. prosinca 2014. godine". No, u međuvremenu su uhićeni Ratko Mladić i Goran Hadžić. Znači li to da će rad Haašog tribunala biti produljen i što će se dogoditi s preostalim slučajevima?
Mladiću i Hadžiću, koji su uhićeni prošle godine, sudit će se pred Međunarodnim sudom. Njihova će suđenja započeti ove godine. Ogranak rezidualnog mehanizma Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju započet će s radom u srpnju 2013. godine i nastavit će obavljati ograničeni broj osnovnih odvojenih funkcija. To znači da će se sva suđenja nastaviti i nema sumnje da će biti završena na Međunarodnom sudu, ako je ikako moguće, prije kraja 2014. godine. Međutim, ako se i oduže, siguran sam da će Vijeće sigurnosti omogućiti kraće produljenje rada Suda.
Na samom početku mandata isticali ste kako je uhićenje Ratka Mladića visoko na listi vaših prioriteta. Kako komentirate negodovanja žrtava što mu se ipak neće suditi za sve zločine za koje ga se sumnjiči?
Bivša Vlada je nažalost propustila priliku da pozitivno doprinese pomirenju i izgradnji mira u regiji
Zadnje četiri godine moj tim i ja uložili smo velike napore da se uhite preostali bjegunci. Kada sam došao na Međunarodni sud u siječnju 2008. godine, vidio sam da su skoro svi moji sugovornici na Sudu i u međunarodnoj zajednici vrlo pesimistični u vezi s mogućim uhićenjem Mladića, Karadžića i Hadžića. Međutim, žrtve, a pogotovo žrtve iz Bosne i Hercegovine s kojima sam se redovito sastajao, nikada nisu odustale i nisu gubile nadu da će jednoga dana optuženici biti uhićeni. Uhićenje tih bjegunaca je stoga od ogromnog značaja za žrtve najtežih zločina za koje su ti bjegunci odgovorni.
Uslijed toga, Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju jedini je međunarodni sud bez bjegunaca. Naravno, realnost je takva da smo u predmetima Karadžić i Mladić morali zamoliti suce da smanje opseg optužnica kako bismo ubrzali suđenja. Stoga se trudimo uspostaviti balans između, s jedne strane, ozbiljnosti, opsega i vremenskog konteksta počinjenih zločina, a s druge strane, cilj nam je imati suđenje kojim se može upravljati. To nastojim objasniti žrtvama, ali shvaćam da je pojedinoj žrtvi teško razumjeti zašto dokazi za zločine zbog kojih su on ili ona patili neće biti predočeni.
Kako komentirate reakcije bivše hrvatske Vlade na prvostupanjsku odluku u slučaju generala Ante Gotovine i Mladena Markača?
Kada sam vidio reakcije, javno sam obznanio da je Vlada nažalost propustila priliku da pozitivno doprinese pomirenju i izgradnji mira u regiji. Nažalost, mnogi su krivo okarakterizirali i krivo interpretirali presudu i propustili su objasniti što odluka Suda točno znači. Svoje sam nezadovoljstvo nekim javnim reakcijama na presudu izravno obznanio bivšoj premijerki i drugim članovima Vlade tijekom mog službenog posjeta prošle godine u svibnju.
Kako komentirate izvještavanje hrvatskih medija u slučaju Gotovina?
Mediji igraju ključnu ulogu budući da Sud nije uvijek u mogućnosti objasniti lokalnim zajednicama sve elemente presude. Zadovoljni smo što hrvatski mediji pokazuju interes za naš posao. Ne želim ocjenjivati medije u globalu, ali moj je dojam da su hrvatski novinari tijekom suđenja Gotovini više prostora davali njegovoj obrani, a manje elementima iz optužnice. Vjerujem da je to jedan od razloga zašto je dobar dio hrvatske javnosti bio iznenađen prvostupanjskom presudom.
Kakvu su ulogu u tim procesima odigrale nevladine organizacije?
Nevladine organizacije igraju važnu ulogu u davanju podrške radu Međunarodnog suda i doprinosu pravdi, pomirenju i izgradnji kapaciteta u regiji. Štoviše, smatram da lokalne nevladine organizacije mogu također uvelike doprinijeti tako što mogu objasniti elemente optužnica i presuda Suda. Te organizacije imaju važnu ulogu u procesu objašnjavanja što Sud radi.
No javnost ih često označava kao svojevrsne izdajnike naroda zbog suradnje s navodno političkim sudom.
Moj je dojam da su hrvatski novinari tijekom suđenja Gotovini više prostora davali njegovoj obrani, a manje elementima iz optužnice. Vjerujem da je to jedan od razloga zašto je dobar dio hrvatske javnosti bio iznenađen prvostupanjskom presudom
Žalosno je što postoje takve percepcije i to što se vrlo malo prostora daje onima koji pokušavaju objasniti rad Međunarodnog suda. Kada se nekom, primjerice nekome iz hrvatske Vlade, ne sviđa, ili jednostavno ne želi prihvatiti odluke Suda, najlakše je reći da Haaški sud donosi politički motivirane odluke. Puno je lakše neku odluku okarakterizirati kao političku nego li objektivno sagledati činjenice o tom predmetu. Trebalo bi uzeti vremena i proučiti detaljno presudu koju su napisali suci, a koja je detaljna i dobro promišljena.Obljetnica operacije Oluja je u Hrvatskoj još uvijek veliki državni praznik. Ako Sud potvrdi presudu Anti Gotovini, smatrate li da bi se ta obljetnice i dalje trebala obilježavati na državnom nivou?
Po ovom pitanju se ne želim izjašnjavati. Na odgovornima na državnoj razini je da odluče bi li se taj dan i dalje trebao obilježavati na državnoj razini. Jedino se iskreno nadam da će svi dijelovi društva napokon sagledati što se stvarno dogodilo u operaciji Oluja. Smatram da je neupitno da je tijekom te operacije počinjen određeni broj zločina i nadam se da će ljudi u Hrvatskoj to imati na umu.
Na koji način je rad Haaškog tribunala utjecao na poslijeratnu atmosferu na područjima bivše Jugoslavije?
Kada se nekom, primjerice nekome iz hrvatske Vlade, ne sviđa, ili jednostavno ne želi prihvatiti odluke Suda, najlakše je reći da Haaški sud donosi politički motivirane odluke
U samim počecima rada Haaškog suda situacija je bila složena jer su neki osumnjičenici još uvijek bili na političkim funkcijama ili su bili na visokim položajima u vlasti. Od tada se situacija promijenila. Radom Međunarodnog suda i podrškom međunarodne zajednice pojedinci odgovorni za teške zločine smijenjeni su s utjecajnih položaja. Sud je stoga doprinio jačanju vladavine prava i demokratskoj tranziciji u zemljama bivše Jugoslavije. Povrh toga, svojim sudskim postupcima i presudama, Međunarodni sud je detaljno dokumentirao zločine koji su se dogodili u regiji. To je važno kako bi buduće generacije razumjele što se dogodilo. Događaji u regiji također su neupitno utjecali na rad Suda, jer da su bjegunci uhićeni ranije, Haaški sud bi već bio zatvoren. Nivo suradnje je u samom početku bio vrlo upitan, a sada, kada smo na samom kraju, je relativno dobar.
No rad Suda je također utjecao i na svojevrsno obnavljanje napetosti među narodima bivše Jugoslavije.
Ne slažem se. Upravo suprotno. U tom bih kontekstu želio naglasiti važnu ulogu političara. Davanjem podrške međunarodnom i lokalnom pravosuđu oni mogu uvelike doprinijeti pomirenju i promociji vladavine prava.
