AKO MOGU HRVATI, ŠTO NE BI I AMERIKANCI, ili: ROJS NA DESNOM, CHAVEZ NA LIJEVOM KRILU, ili: ROJS, CHAVEZ I OBAMA NA ISTOM TERENU Udahnite duboko i pročitajte sljedeće dubokoumne misli, ovdje poredane bez nekog naročitog kriterija: a) Idi u vražju mater! b) Konjino! c) Možete staviti svinji ruž, ali ona će i dalje biti svinja. d) Odite k vragu, usrani Jenkiji, mi smo ljudi s dostojanstvom, idite k vragu sto puta! e) Vi ste političke bitange i skupina avanturista, licemjera i pokvarenjaka! Vjerovali ili ne, ovo nije sažeti izbor iz neobjavljene knjige izabranih misli Ljube Ćesića Rojsa ili nekog drugog korifeja političke i svake druge tolerancije, poput recimo dr. Ante Kovačevića, don Ante Bakovića ili pak Milana Ivkošića. Autor prve je čelnik HSP-a Anto Đapić (koji je citiranu uputnicu bio namijenio Vladimiru Bučeviću iz HSLS-a), drugu riječ je smislio IDS-ovac Damir Kajin (obraćajući se svojedobno HSLS-ovcu Željku Glavanu), dok je treću mudrost prošlog tjedna skovao - američki predsjednički kandidat Demokrata, Barack Obama, kako bi slikovito pojasnio biračima da dvojac republikanaca McCain-Palin i nije bog zna kakav napredak u odnosu na politiku kakvu diljem svijeta milom ili silom demonstrira aktualni predsjednik George Bush.
Četvrtu citiranu misao, iz takozvane putokazne sorte, osmislio je Hugo Chavez, predsjednik Venezuele, poručujući tako američkom veleposlaniku da više nije dobrodošao u njegovoj zemlji. Peti citat dolazi iz usta Branimira Glavaša koji se svojedobno, kao prvi čovjek osječkog Gradskog vijeća, nije libio oporbenjake nazvati, među ostalim, bitangama. Toliko su mu oni, naime, dragi bili... SDP-ovac Marin Jurjević utvrdio je u trenutku naročite inspiracije da je premijer Sanader čovjek sipa, koji pušta crno kad ga se uhvati, dodavši da naš sukob nije samo politički, nego kulturološki. Zlatko Kramarić (HSLS) u veljači 2007. bio je naročito raspoložen za vrijeđanje kolega u osječkom gradskom Vijeću, čijeg je predsjedavajućeg Ivana Bešlića nazvao majmunom. Krunoslavu Ižakoviću kazao je: Nisam kriv što je vaša svijest sužena, retrogradna i što imate elementarnih problema, a još jednom HDSSB-ovcu Branku Lackoviću sasuo je: Vi ste toliko glup čovjek da je to teško objasniti. Naravno, ima i spomenuti Rojs što za reći na ovu temu (sjetimo se samo da je ovaj bivši HDZ-ovac na stranačkom skupu u Bjelovaru okupljene pozdravio riječima Pozdravljam Hrvatice i Hrvate! Namjerno izostavljam ono Bjelovarke i Bjelovarci, jer se u tome kriju i Srbi i štošta drugo), a naravno da ni Kovačević nije bez svoga aduta u konkurenciji političkog šovinizma i uvreda opće prakse (sigurno niste zaboravili ono: Gospođo Pusić, u ime digniteta ovog Sabora, moram vam reći da vas je Bog stvorio za madraca, a ne za mudraca, na sjednici Sabora u listopadu 2001.). Milan Bandić je ne tako davno, vozeći se zagrebačkim tramvajem, pred novinarima opisao koordinatora Prava na grad Teodora Celakoskog kao osobu koja nema ni kučeta ni mačeta. Reklo bi se, uvrede i očita politička nekultura nisu svojstveni političarima isključivo desnog ili samo lijevog kursa, baš kao ni samo domaćim misliocima. Isto tako, nije točno uvriježeno mišljenje da se ovakve bombe bacaju samo za trajanja predizbornih kampanja. Uostalom, ako nečije riječi i inače nerijetko služe vrijeđanju zdravog razuma drugih ljudi, kako onda ne bi gdjekad poslužile vrijeđanju - drugih ljudi, prvenstveno političkih konkurenata. Po mišljenju dr. Ivana Šibera, propagandnoj agresivnosti u politici pogoduju situacije društvene krize, kada se pokazuje da postojeći mehanizmi društvene regulative ne mogu razriješiti krizu i ukazati na perspektivu razvoja. Također, po dr. Šiberu, agresivnosti pogoduje i kriza vrijednosnog sustava, tj. nepostojanje demokratski oblikovanog političkog sustava i manjak političke kulture koja treba predstavljati implicitno vezivno tkivo društvenih odnosa i tolerantnog sučeljavanja različitih vizija društvenog razvoja. I to ne vrijedi, dakako, samo za Hrvatsku.
Foto: Ovako nekako Barac Obama vidi svojega političkog konkurenta Ipak, ostat ćemo na dobro poznatom domaćem terenu. Od osobnog vrijeđanja, retorika mrzilaštva u međuvremenu se razvila i u umijeće omalovažavanja i ponižavanja čitavih skupina društva, odnosno manjina, bile one nacionalne, rasne, spolne... Kad bismo htjeli ublažiti stvar, mogli bismo, eto, kazati da se sve to događa zato jer je glupost neobično privlačna i prirodna, kako je to konstatirao Robert Musil u svom Čovjeku bez svojstava. Isti autor je također kazao: Kad se glupost ne bi mogla pričinjati kao napredak, genijalnost, nada i poboljšanje, onda valjda nitko ne bi htio biti glup i gluposti ne bi niti bilo. Shit do shita, shit do shita, shit su stope moje... No, čisto sumnjam da je rečena Musilova knjiga štivo kojeg proučavaju ovdašnji političari i njihovi glasnogovornici. Oni, naime, nerijetko zbore kao da ne čitaju ništa osim davno prepričanih viceva u tabloidima poput recimo 24 sata. Evo i nekih primjera: Ljubica Lalić nema pojma o čemu govori i od nje nikad nećete čuti nikada nešto pametno. Mladen Pavić, glasnogovornik Ministarstva poljoprivrede, u svibnju 2007. Šta je, pičkice, pičke ste bili prije deset godina, pičke ste i sada, gdje ste bili prije deset godina, kad sam ja slavio Prvi maj? Antun Vujić, ministar kulture, sindikalistima za proslave Prvog maja u Maksimiru 2002. Šuti tele jedno, konju, idiote! Damir Kajin, saborski zastupnik IDS-a, obraćajući se Miroslavu Rožiću (HSP), u rujnu 2004. Zašto glasati za HNS? Trenutak je da prijeđete na odlučivanje upotrebom mozga. Radimir Čačić, predsjednik HNS-a, srpanj 2007. Molim vas, ne vičite više Mesiću 'Cigane', jer ste time uvrijedili tisuće časnih Cigana u cijelom svijetu. Mesić je gore rješenje od najgoreg Ciganina. Marinko Liović, čelnik Hvidre, na prosvjednom skupu u Splitu, veljača 2001. Svatko tko ne sluša glazbu Marka Perkovića Thompsona u Hrvatskoj je Židov. Andrija Ružek, nositelj liste Hrvatskih pravaša - Hrvatskog pravaškog pokreta, studeni 2007. SDP mrzi sve koji nešto imaju. Ivan Šuker, ministar financija, listopad 2007, Više od trećine saborskih zastupnika četnički su zetovi i četnikuše. Nismo za revanšizam, ali na svim ključnim mjestima u Hrvatskoj moraju biti Hrvati. Zašto na mjestu one Opačićke ne bi bila majka hrvatskog branitelja? Ako se budemo drukčije ponašali, još domalo u hrvatskoj će se sabornici igrati kola srpskih sestara. Ljubo Ćesić Rojs, bivši zastupnik HDZ-a, u ožujku 2001. ... dakako, primijetili ste da se nismo vratili u devedesete, vrijeme kada je Đapić, primjerice, konstatirao: I jedan Srbin u Saboru je previše (u srpnju 1998.), ili kada je političkim protivnicima u Saboru pokojni Šime Đodan poručio: Vi imate dinaridske glave idealne za nabijanje na kolac! (rujan 1995.), a da ne spominjemo dr. Franju Tuđmana i njegove teorije poput: Što znači to da oporba u Zagrebu ima 60 posto glasova?! To je kao da vam jedan seljak kaže da ima na svom dvoru 60 komada živine. Da li je to praščad ili telad? Da li su to kokoši ili guske? (veljača 1996.). Povratak u devedesete bi nas, jednostavno, predaleko odveo. Možda čak i u ... tko će ga znati, možda čak i u budućnost!