Naši bi sugrađani rado prokazivali

Ova je zemlja toliko premrežena raznim vezama i interesima da je stvarno teško zaključiti radi li netko nešto zato što misli da tako treba ili zato što ima interesa u tome. Vlada paranoja. Vrlo lako je pronaći interes i tamo gdje ga nema. Naprimjer: ako su na izložbi cvijeća dominirali crveni karanfili, znači li to da je direktor cvjećarnice naklonjen lijevoj opciji? U slučaju da, recimo, u ovom tekstu kažem da mi se sviđa pjesma Rolling Stonesa Paint it Black, znači li to da se ulagujem desnoj opciji? Ne znam odakle dolazi ta silna paranoja koja je ovladala ovom zemljom. Imam osjećaj kao da cijelo vrijeme gledam jedan te isti film, i to Lisice Krste Papića. Film se odvija u jednome zabačenom selu u koje dolazi istražitelj ondašnje službe sigurnosti i treba uhititi mladoženju netom prije svadbe. Svi prijatelji tog nesretnika u roku od sat vremena postaju mu neprijatelji. Cijelo selo krene ga prokazivati jer u njemu prepoznaje državnog neprijatelja koji je radio u nečijem interesu. Sjetimo se koliko smo državnih neprijatelja stvorili u ovoj zemlji od četrdeset i prve. Krešo Golik nije dvadeset godina snimao filmove zbog nekakvog teksta u nekome ustaškom listu. S druge strane, dvije ugledne književnice nazivane su vješticama zbog toga što su govorile što misle. Imam osjećaj da je atmosfera prokazivanja i paranoje dio našega narodnog blaga. Samo je potrebna još diktatura pa da paranoja i prokazivanje zasjaje u punom sjaju. Pretvaramo se da smo demokratsko društvo; po Ustavu i jesmo. Ali, evo, neka sutra ovom zemljom zavlada neki totalitarni režim, i kladim se da bi vrlo brzo, u roku od nekoliko sati, naši dragi sugrađani rado prokazivali. U roku od nekoliko dana osnivali bi se radni logori gdje bi smještali neprijatelje ili one za koje možemo zaključiti da su služili nekom interesu. Čuvari tih logora također bi bili naši dragi građani, gomila nezadovoljnika koji bi rado stali na kraj svakome za koga zaključe da je radio u nekom interesu. Pa ljudi koji su radili u sovjetskim, njemačkim i, naravno, hrvatskim logorima nisu pušteni iz predvorja pakla. To su naši dragi susjedi.