Unatoč već postojećoj megalomanskoj ideji Brijuni rivijere koju gura lokalna politika, Državni ured za upravljanje državnom imovinom je u sto bivših vojnih objekata za koje je raspisao natječaj kojim traži ideje i prijedloge građana, uvrstio i područje Muzila. Muzil je tako ponovo došao u interes javnosti, vrlo brzo nakon burnih prosvjeda građana prije ljeta, koji su se protivili odluci pulskog Gradskog vijeća da kroz promjene prostornog plana omogući gradnju golf terena i apartmanizaciju ovog poluotoka, te tako planovima okrenutima luksuznom turizmu isključi građane s ovog područja. Međutim, DUUDI je raspisivanjem natječaja potvrdio da priča s Muzilom ipak nije završena, a Zadruga Praksa i Zelena Istra predložit će alternativu koncesiji i privatizaciji ovog područja i to kroz privremeno korištenje dijela zgrada na Muzilu za potrebe centra socijalnog poduzetništva.
Mapa: Zadruga Praksa
"Tražit ćemo privremeno korištenje zgrada u sklopu bivšeg regrutnog centra. U blizini se nalazi austrougarska tvrđava Marija Luiza, za koju je interes iskazalo i Ministarstvo kulture i već poduzelo neko korake kako bi se u tvrđavi smjestio muzej. Radi se o desetak zgrada, od spavaonica do restorana, koje su u relativno dobro očuvanom stanju i koje se brzo mogu staviti u funkciju", pojasnila je H-Alteru Dušica Radojčić, predsjednica Zelene Istre, koja je ideju prvi put predstavila javnosti na okruglom stolu "Kome pri(o)padaju bivši vojni prostori - studija slučaja bivše vojarne Samogor na Visu" održanom prošloga tjedna u Gradu Visu u organizaciji Centra za mirovne studije i Heinrich Boell Stiftunga u sklopu Zelene akademije.
Model privremene upotrebe industrijskih i vojnih zgrada već je provjeren u Europi, pa su Zelena Istra i Praksa i napravili prijedlog koji će do završetka natječaja 15. rujna predati državnoj agenciji, na temelju iskustava i priručnika koji su im poslali talijanski kolege o primjeni ovog modela u praksi. Plan je napravljen na temelju elaborata koji su arhitekti iz Prakse i njihovi kolege iz inozemstva napravili na Muzilu 2009. godine i kada su po prvi puta popisali sve objekte, njihove dimenzije i stanje. Nije riječ o prijedlogu za cijeli Muzil, već o zgradama površine 2,2 hektara od ukupno 160 hektara.
"U javnosti se stvorilo mišljenje da postoji samo jedan način korištenja Muzila i da je to alternativa između koncesije i prodaje. To se pokazalo kao vrlo neuspješno na nizu objekata na obali za koje nema interesa jer su prevelike ili su u lošem stanju. Zato mi nudimo treći model od kojeg će lokalna zajednica imati najviše koristi, da se te zgrade stave u funkciju razvoja lokalnog poduzetništva, obrtništva, socijalnog poduzetništva i civilnog društva, da postanu svojevrsni hibridni gospodarsko/socijalni start-up inkubator gdje bi se različiti objekti prenamijenili po različitim modelima što bi rezultiralo diversifikacijom korištenja i proizvodnje", kaže Radojčić.
Ukoliko bi ovaj model bio prihvaćen, bilo bi potrebno ispitati kakav je interes u zajednici za tim prostorima, napraviti neku vrstu ekonomske analize, koliko ljudi trebaju uložiti vlastitih sredstava da dovedu u stanje neki prostor i na koliko bi im godina trebalo dati prostor.
"Zelena Istra" i "Praksa" preuzele bi posredničku ulogu između državne agencije i ljudi koji imaju potrebu za prostorom, a kasnije bi upravljanje moglo biti institucionalizirano kroz otvaranje ureda za privremeno korištenje bivših vojnih nekretnina
"Naše analize govore da bi ugovori za petogodišnje korištenje odgovarali modelu samoobnove. Naime, investicija za obnovu bi se isplatila u sljedeće dvije ili tri godine, a sljedeće dvije ili tri godine korisnici bi mogli raditi bez opterećenja najmom. Drugi model koji smo ponudili je taj da prostor obnove javne institucije i potom dodijele korisnicima bez naplate najma, s tim da to ne moraju nužno biti javna uprava već i primjerice Obrtnička komora. Svako korištenje uključuje to da svatko plaća svoje troškove režija i zajedničke troškove održavanja zgrade i okoliša", ističe Radojčić.
Prema ovom prijedlogu, Zelena Istra i Praksa bi preuzele posredničku ulogu između državne agencije i ljudi koji imaju potrebu za prostorom, a kasnije bi upravljanje moglo biti institucionalizirano kroz otvaranje ureda za privremeno korištenje bivših vojnih nekretnina, kao što su to napravili u nekim europskim zemljama. Udruga i zadruga su spremne odraditi početne korake za ovaj pilot projekt korištenja vojnih prostora u nas. Spremne su napraviti podlogu za korištenje prostora i potom istraživanje potražnje, a potencijalne korisnike ovakvog prostora tražit će i među 300 pulskih udruga, od kojih je velik broj strukovnih, među članovima Hrvatske gospodarske komore i Obrtničke komore, Hrvatskom savezu zadruga. Mogla bi biti zainteresirana i turistička zajednica jer na Muzilu ima puno prostora za razvijanje biciklističkih staza, šetnica i druge turističke ponude.
"Umjesto da država daje nekome subvenciju u novcu za start-up projekte, zašto im ne bi dali prostor. Kako je prostor često najskuplji dio pokretanja nekog posla ili obrta, to bi bila značajna podrška", smatra Radojčić.
U Hrvatskoj postoje stotine bivših vojnih i industrijskih objekata koji, dok čekaju investitore s vrećama novca koje sanjaju političari, ostaju bez prozora i vrata, instalacija i krovova, te se ubrzano urušavaju
Predlagači su svjesni činjenice da privremeno korištenje nije uobičajena praksa, te nije pravno regulirano. Zato će im biti potrebna jasna politička podrška, jer inače postoji rizik da se inicijativa zakoči nizom birokratskih prepreka. Namjeravaju kroz zagovaračku kampanju informirati građane, ali i pokušati osigurati političku podršku modelu privremenog korištenja napuštenih vojnih objekata, koji se ne bi trebao zaustaviti samo na Muzilu. U Hrvatskoj, naime, postoje stotine bivših vojnih i industrijskih objekata koji, dok čekaju investitore s vrećama novca koje sanjaju političari, ostaju bez prozora i vrata, instalacija i krovova, te se ubrzano urušavaju. Na ovaj način prijevremenog korištenja može se spriječiti daljnja devastacija takvih prostora što je već značajan doprinos njihovom opstanku koji DUUDI ne bi smio previdjeti.
Uvrštenje, pak, Muzila u natječaj DUUDI-ja nije previše iznenadilo pulske aktiviste koji su ga dočekali spremni. "Indirektni je to pokazatelj kako država više ne vjeruje da će se projekt Brijuni rivijera realizirati, barem ne u dogledno vrijeme, što smo mi cijelo vrijeme i tvrdili", zaključuje Radojčić.
Što nudi DUUDI?
Osim Muzila, među sto ponuđenih nekretnina na DUUDI-jevom natječaju nalaze se i vile u Lovranu, Opatiji, Dubrovniku i na Plitvicama (vila Izvor), bivša politička škola u Kumrovcu, Muzil u Puli, Hotel Iž u Zadru, Češka Vila na Visu, Duilovo u Splitu, Kovčanje na Malom Lošinju, Željezara Sisak, Goli otok, rezidencijalni objekt u Zagrebu, data centar Deanovec i Vjesnik u Zagrebu.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Socijalna pravda" kojeg sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
