Odluku da Mirko Ilić, koji od 1986. živi i radi kao dizajner i ilustrator u New Yorku, bude laureat nagrade "Andrija Maurović" donio je žiri u sastavu: Nedeljko Dragić (predsjednik), Borivoj Dovniković, Veljko Krulčić, Tihomir Mraović i Želimir Kosović.
U obrazloženju nagrade stoji: "Iza Mirka Ilića jedinstvena je strip karijere. Isti se stripom bavio svega četiri-pet godina, u drugoj polovici 70-ih, ali neovisno od te kratkotrajnosti ostavio je neizbrisiv trag u devetoj umjetnosti.
Jer, njegov kvantitativno relativno skromni opus svojom dalekosežnom utjecajnošću i estetskom vrijednošću i danas, četiri i više desetljeća od nastanka, izaziva respekt i iznimno poštovanje od svih dionika stripa.
Kao crtač stripova, neovisno što je većina njih bila kraćih formi, Mirko Ilić je bio likovno moćan i pamtljiv. Kao scenarista kompleksan i izazovan. Ponekad je i mijenjao stil, ali njegova ostvarenja ostaju prepoznatljiva kao "Ilićeva". Često je eksperimentirao u grafičkom, idejnom i dramaturškom pogledu, ali to ništa nije mijenjalo na percepciju umjetnikovih stripova.
Ostvarenja kao što su npr. "Debil blues", "Shakti", "Vodoravno i okomito", "Na istoj strani", "Strogo zabranjeno 1, 2 naređujem ja", "Rođen da bi živio", "Iz povijesti ljudske gluposti", "Bajka" demonstriraju činjenicu da hrvatski strip u to vrijeme nije bio samo na tragu aktualnih tendencija u europskom stripu toga razdoblja, nego je i sam činio njihov vrh.
U domovini Mirko Ilić je kao autor stripova uglavnom bio vezan za omladinsku štampu, ali su isti ti Ilićevi stripovi na Starom kontinentu i u Sjedinjenim Državama bili objavljivani u nekim od tadašnjih najvažnijih strip-revija, kao što su "Metal Hurlant", "Alter Alter", "Heavy Metal", "Il Mago", "Epic"...
Neke stripove Mirko Ilić je crtao po scenarijima, odnosno idejama svojih prijatelja i kolega, ali i sam je pisao pojedine strip-scenarije. Najviše za Igora Kordeja.
Zajednički album tandema Ilić – Kordej "Del Mismo lado" objavila je španjolska izdavačka kuća "Toutain" 1987. godine – u okviru svog bibliotečnog niza "Grandes Autores Europeos".
Za "testamentarni" strip Mirka Ilića "Survival" scenarij je napisao britanski pisac Lesa Lilleya, a ovaj strip će svoju međunarodnu premijeru imati na stranicama američkog "Heavy Metala".
Osim kao autor, po važnosti nezaobilazan je i angažman Mirka Ilića kao urednika stripa u novopokrenutom omladinskom tjedniku "Polet" (jesen 1976. godine) - tu će okupiti Kunca, Devlića, Marušića, Mešića, Kordeja, Zimonića i druge - tu će godinu dana kasnije nastati grupa "Novi kvadrat" koja je samom svojom pojavom, koja je pratila visoka kvaliteta radova, izazvala svojevrsnu "diverziju" u umjetničkim i drugim krugovima u Hrvatskoj i Jugoslaviji u drugoj polovici 70-ih godina.
"Novi kvadrat", u kojem je Ilić bio neformalni "spiritus movens", je svoje radove izlagao u galerijama (Rijeka, Koprivnica, Beograd...), potaknuo je osnivanje sličnih grupa mladih strip-stvaralaca u nizu gradova tadašnje države, te je bitno pridonio recepciji stripa kao nečem što je važan i što je vrijedan oblik umjetničkog izražavanja i stvaralaštva.
Mirko Ilić je među prvim stripašima sa samostalnom izložbom (1977. u Galeriji Studentskog centra u Zagrebu), a isto je jedan od prvih koji je izlagao u inozemstvu - na tada najvećem europskom festivalu stripa u Lucci 1978. godine.
U drugoj polovici 70-ih godina objavio je i nekoliko tekstova o stripu u zagrebačkoj štampi.
Ogranak Matice hrvatske Bizovac je 2016. objavila album stripova Mirka Ilića "Iz povijesti ljudske gluposti", u kojem je sabran njegov cjelokupan rad na stripu.
Dodjela nagrade "Andrija Maurović" za životno djelo Mirku Iliću će se organizirati slijedeće godine u Zagrebu, kada to epidemiološka situacija bude omogućila.
Dosadašnji dobitnici nagrada "Andrija Maurović" za životno djelo na području hrvatskog stripa su: Mladen Bjažić, Julio Radilović, Borivoj Dovniković, Žarko Beker, Nedeljko Dragić, Oto Reisinger, Rudi Aljinović, Željko Lordanić, Ninoslav Kunc, Vjekoslav Đaniš i Krešimir Zimonić. Ivica Bednjanec je nagradu dobio posthumno. Specijalna priznanja "Andrija Maurović" otišla su u ruke Fadila Hadžića i Vladimira Pavlinića.