Mašala, Erdogane!

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović već se prije sastala s Erdoganom - na marginama godišnjeg Energetskog i gospodarskog summita Atlantskog vijeća u Istanbulu u studenome prošle godine.  Tada su se složili kako su odnosi između Hrvatske i Turske "snažni i prijateljski“ te dodatno učvršćeni savezništvom u NATO-u. Grabar-Kitarović je rekla da Hrvatska podupire približavanje Turske Europskoj uniji te da joj je spremna Na upite poslane prošli tjedan Ministarstvu vanjskih poslova, Uredu predsjednice i Vladi, u kojima smo ih zamolili da komentiraju stanje ljudskih prava u Turskoj, do završetka ovog članka nismo dobili nijedan odgovorpomoći prenošenjem vlastitih iskustava iz pristupnog procesa. Nikakva kritika Erdoganu nije upućena iz hrvatskih usta, samo pohvale. U sličnom će tonu vjerojatno proći i ovaj susret u Zagrebu. Na upite poslane prošli tjedan Ministarstvu vanjskih poslova, Uredu predsjednice i Vladi, u kojima smo ih zamolili da komentiraju trenutno stanje ljudskih prava u Turskoj, ali i da se izjasne hoće li inzistirati na kritičnom razgovoru s Erdoganom, do završetka ovog članka nismo dobili nijedan odgovor.

Zašto je uopće bitno razgovarati o situaciji u Turskoj? Zato što ona iznenađuje čak i one građane i građanke Turske koji su navikli očekivati najgore. U ovom članku navodimo samo neke od gorućih problema s kojima se zemlja suočava, a koristimo priliku i kako bismo obavijestili Ministarstvo vanjskih poslova, Vladu i Ured predjednice, da ukoliko njihovi predstavnici koji će se ovih dana susresti s Erdoganom nisu pravovremno briefani o ovoj problematici – mogu slobodno isprintati ovaj članak i informirati se u zadnji tren. Neka se ohrabre, postave velikom vođi Erdoganu kakvo pitanje, da bar jednom budemo ponosni na hrvatsku vanjsku politiku!

Sloboda medija i javne riječi

Četvero turskih sveučilišnih profesora/ica, optuženih za "terorističku propagandu", pozvano je prošli petak na sud u postupku koji udruge za ljudska prava nazivaju kršenjem slobode pod predsjednikom Erdoganom, a istodobno se sudi i dvojici poznatih novinara. Optužba je sljedeća - u javnosti su čitali i potpisali peticiju poziva na mir između militanta i turske države, kojom se osuđuje pokolj pobunjenika Radničke stranke Kurdistana (PKK) u nekoliko gradova u vrijeme policijskog sata od strane turskih sigurnosnih snaga . Amensty International je pozvao tursko pravosuđe da odbaci neutemeljene optužnice i odmah pusti optužene na slobodu. Među potpisnicima peticije, zbog koje su profesori optuženi, su i inozemni intelektualci – među kojima su i Noam Chomsky i Slavoj Žižek.

U petak se održalo i novo ročište na suđenju koje se održava iza zatvorenih vrata dvojici novinara optuženih za "špijunažu". Novinari Can Dundar i Erdenem Gul optuženi su za špijunažu jer su lani objavili da Turska potajice isporučuje oružje pobunjenicima u Siriji. Najmanje tristo osoba u mirnom je okupljanju prosvjedovalo ispred zgrade suda kao podrška optuženima u oba procesa. Oko zgrade je bilo raspoređeno više desetaka interventnih policajaca, dva oklopna kamiona s vodenim topovima i prepreke.

Ovo su samo najnovija događanja koja svjedoče o Erdoganovom obračunavanju s medijima. Prije samo mjesec dana, policajaci su umarširali u Zaman, najveće turske dnevne novine, uz sudski nalog koji im to dopušta. Suzavcem su rastjerali stotinjak prosvjednika i prosvjednica koji su ih dočekali ispred Zamana, ušli u zgradu i preuzeli kontrolu nad redakcijom. Glavni urednik Zamana Abdul Hamid Bilici saznao je da je dobio otkaz, a sva arhiva i vijesti Zamana, uključujući digitalnu arhivu od posljednjih 27 godina - izbrisani su i uništeni.

Nakon što je prošle godine list počeo kritizirati Erdoganovu vladu, vlast je nagovijestila da će im sva imovina biti oduzeta od strane države. Deseci novinara i novinarki, koje je vlast smatrala kritičnima, izgubili su u međuvremenu posao jer su dužnosnici vršili pritisak na njihove šefove. U isto vrijeme, tursko pravosuđe je optužilo novinare i karikaturiste da "vrijeđaju predsjednika“, a situacija pritom postaje još zanimljivija jer takve optužbe nisu ostale ograničene samo na turske novinare.

Prije nekoliko dana stigla je vijest kako će njemačka vlada udovoljiti zahtjevu Turske i odobriti pokretanje kaznenog postupka protiv njemačkog satiričara Jana Boehmermanna koji je u satiričnoj emisiji Neo Magazin Royale pročitao pjesmu "uvredljivog sadržaja“ na račun Erdogana. U pjesmi Erdowie, Erdowo, Erdogan (Erdo-kako, Erdo-gdje, Erdogan), Boehmermann se osvrnuo na Erdoganovu politiku nasilnog suzbijanja demonstracija, prava žena i rata s Kurdima, ali i tursku želju da bude članica EU. Boehmermann je trenutno pod policijskom zaštitom i otkazao je svoju narednu emisiju, a a sljedeći pravni potez još nije poznat.

Europska federacija novinara (EFJ) objavila je kako je izuzetno zabrinuta zbog negativnih trendova u Turskoj kojima se cilja strane dopisnike. "Tijekom posljednjih šest mjeseci, zabilježili smo najmanje deset slučajeva teških povreda protiv stranih dopisnika koji su bili u Turskoj ili spremni za ulazak u zemlju i izvještavanje o situaciji. Slobodan pristup informacijama u Turskoj je ozbiljno blokiran što je neprihvatljivo za zemlju kandidata u EU", priopćili su nedavno iz EFJ-a.

U ovogodišnjem izvješću Reportera bez granica (RSF) o slobodi medija, Turska je zauzela mjesto među zemljama koje su najviše nazadovale – Prije samo mjesec dana, policajaci su umarširali u Zaman, najveće turske dnevne novine, uz sudski nalog koji im to dopuštaod 180 zemalja našla se na 151. mjestu (usporedbe radi, Hrvatska je na 63. mjestu). Koliko je situacija u Turskoj loša svjedoči i to da su ispred nje na ljestvici Rusija, Južni Sudan, Meksiko i Pakistan. Ljestvica se temelji na seriji indikatora - pluralizmu, neovisnosti medija, autocenzuri, pravnom okviru, transparentnosti, a u izvješću RSF-a naglašava se Erdoganov autoritarni udar na medije.  "Predsjednik Recep Tayyip Erdogan krenuo je u ofanzivu protiv turskih medija. Novinari su maltretirani, mnogi su bili optuženi za 'vrijeđanje predsjednika', a internet je sustavno cenzuriran“, stoji u izvješću.

Međunarodna federacija novinara (IFJ) i Europska federacija novinara pridružile su se u ožujku u Istanbulu drugim medijskim organizacijama na konferenciji solidarnosti s turskim novinarima i medijskim radnicima. Potpisivanjem peticije započela je kampanja kojom se traži hitno puštanje na slobodu trideset i četvero zatvorenih novinara, završavanje progona novinara zbog njihova rada, pravo na pristup informacijama, prestanak cenzure i osnivanje neovisne komisije koja bi istražila kršenja novinarskih radničkih prava, uvjete u kojima su ostali bez posla te nagli porast nezaposlenosti u profesiji.

Nasilje nad ženama i femicid

Jedan od događaja koji je obilježio prošlu godinu u Turskoj bilo je ubojstvo 20-godišnje studentice Aslan, koju je 26-godišnji vozač minibusa u kojem se vozila pokušao silovati, a zatim je izbo nožem i pretukao na smrt nakon što se počela braniti. Tisuće aktivistkinja i aktivista izišlo je tom prilikom na ulice širom zemlje, a pokrenuta je i uspješna kampanja na Twitteru, gdje su Turkinje počele dijeliti svoja osobna iskustva zlostavljanja Stotine tisuća žena podijelilo je iskustva javnog zlostavljanja, kao i slučajeve nasilja u obitelji. Mnoge su rekle da im je zlostavljanje ograničilo životkoristeći hashtag oznaku #sendeanlat (#ispričajsvojupriču).

Stotine tisuća žena podijelilo je iskustva javnog zlostavljanja, kao i slučajeve nasilja u obitelji. Mnoge su rekle da im je zlostavljanje ograničilo život, morale su promijeniti rute kojima se kreću i  napuštati javni prijevoz kako bi izbjegle zlostavljanje, te se skrivati se u trgovinama i kafićima kako bi izbjegle progonitelje.

Prema podacima za 2014. godinu, koje je prikupila  turska medijska organizacija Bianet.org i koji se temelje na izvještajima iz turskih novina i novinskih agencija, muškarci su ubili najmanje 281 žena, 109 žena i djevojčica je silovano ili su preživjele pokušaj silovanja, 560 žena je povrijeđeno u napadima muškaraca, 140 žena i djevojčica su bile žrtve seksualnog uznemiravanja.

Tursku javnost u sprnju je uzdrmao i slučaje 28-godišnje Çilem Karabulut, koja se predala lokalnim vlastima nakon zločina koji je počinila – ubojstva supruga Hasana. Karabult je objasnila kako ju je suprug tukao, drogirao i zlostavljao, a kada ju je pokušao natjerati na prostituciju – nije više mogla izdržati i ubila ga je njegovim pištoljem. Kada se predala policiji, rekla je da ga je ubila kako bi obranila svoju čast. Takvim činom Karabulut je napravila presedan - ubojstvo supruga opravdala je "obranom časti".

Amnesty International upozorava kako turska vlada, unatoč tome što su im usta puna sprječavanja nasilja nad ženama, nije uspjela u ispunjavanju temeljnih obveza. AI smatra kako je provedba Zakona o zaštiti obitelji i prevenciji  nasilja nad ženama iz 2012. godine, i dalje neodgovarajuća.  "Očigledan je manjak resursa i neučinkovitost u rješavanju problema nasilja u obitelji. Neke žene koje su bile pod sudskom zaštitom ipak su ubijene. Broj skloništa za žrtve nasilja u obitelji ostao je daleko ispod normi propisanih zakonom“, stoji u izvješću AI-a.

Opresija Kurda

Udruge za ljudska prava procjenjuju da je više od tristo civila ubijeno otkako je u srpnju propalo primirje između PKK-a i turske vojske, a da je oko pola milijuna ljudi raseljeno iz jugoistočne Turske naseljene pretežito Kurdima. Brojni Kurdi i Kurdnije koji žive u Turskoj već se dugo žale na sustavnu diskriminaciju.   

Građani Turske optužuju i EU smatrajući da se pravi slijepa na povrede ljudskih prava u Turskoj, uključujući i smrt stotine civila tijekom sigurnosne operacije protiv kurdskih militanata. Tijekom posljednjih parlamentarnih izbora, na kojima je pobijedila Erdoganova Konzervativna Stranka pravde i razvoja (AKP – Adalet ve Kalkınma Partisi), kurdske su regije vrvjele optužbama za izborne povrijede:  pojavili su se izvještaji o Pojavili su se izvještaji o vojsci prisutnoj na biračkim mjestima, prijetnjama i  nastojanjima da se ljude spriječi u glasanju, svjedočanstva o glasačkim kutijama maknutim prije završetka glasanja, nestanku struje u nekoliko vrlo ključnih izbornih regijavojsci prisutnoj na biračkim mjestima, prijetnjama i  nastojanjima da se ljude spriječi u glasanju, svjedočanstva o glasačkim kutijama maknutim prije završetka glasanja, nestanku struje u nekoliko vrlo ključnih izbornih regija, promatračima izbacivanima iz prostora predviđenih za glasanje. Te su optužbe jednostavno zanemarene.

Turska vlada je nakon svakog samoubilačkog napada, koji su obilježili prošlu, ali i ovu godinu, nastavljala udarati po Kurdima. U masovnim operacijama diljem zemlje napadalo se Narodnu demokratsku partiju (HDP), kurdski pokret i revolucionarnu ljevicu, nastavila su se uhićenja i ušutkavanja, a standardna metoda "dijaloga“ s Kurdima postali su zračni napadi. Teorirstičke napade Erdogan je iskoristio na najgnusniji način – kako bi se obračunavao s opozicijom - AKP nastoji učvrstiti svoju poziciju represijom i daljnjim ratovanjem protiv kurdskih pokreta otpora.

Napade na Kurde osudio je i Amnesty International. “Razmještaj snaga sigurnosti u jugoistočnim provincijama sredinom prosinca rezultirao je intenziviranjem sukoba i, prema svjedočanstvima lokalnih odvjetnika i aktivista, rezultirao je ubojstvima velikog broja nenaoružanih stanovnika. Nakon smrtonosnih napada PKK-a u rujnu, nacionalistički napadi  na Kurde i njihovu imovinu događali su se diljem Turske, a otvorene urede i upozoranja slana su članovima kurdske Narodne demokratske partije(HDP)“, stoji u izvješću AI-a.

Na ugnjetavanje oporbe u Turskoj upozorava i Human Rights Watch. "AKP je pokazao rastuću netoleranciju prema političkoj oporbi, javnim prosvjedima i kritičnim medijima. Vlada se upliće u rad sudova i tužitelja te je narušila sudsku neovisnost i vladavinu prava“, navodi se u izvješću HRW-a.

Inicijativa žena za mir nedavno je pokrenula  Indiegogo kampanju #Room4Life za prikupljanje pomoći za obnovu i ponovnu izgradnju grada Cizre i četvrti Sur u Diyarbakıru, kurdskih mjesta na jugoistoku Turske uništenih u bombardiranjima od strane turskih vlasti. Inicijativa poziva na pomoć obiteljima koje su raseljene zbog opsada, proglašavanja policijskih satova i kontinuiranog bombardiranja kurdskih gradova od strane turskih oružanih snaga. Kampanja je proširena i na pomoć gradu Idilu u pokrajini Şırnak, uništen do te mjere da ljudi nemaju posuđe u kojem bi nosili topla jela koja nakon razaranja dijele gradske vlasti.

Valja nam ovdje dodati i rečenicu o Armencima, koji u mnogočemu dijele sudbinu Kurda u Turskoj - u travnju prošle godine održana je komemoracija povodom stote godišnjice armeskog genocida,  obilježena mirnim prosvjedima diljem zemlje. Vlada je na nju odgovorila šutnjom i nikakav napredak nije napravljen ka potpunom priznavanju zločina.

LGBTIQ zajednica

Pobjeda AKP-a na parlamentarnim izborima nije s veseljem dočekana u LGBTIQ zajednici. Među onima koji su se posebno bojali Erdoganove pobjede su homoseksualci i lezbijke. U Turskoj još uvijek ne postoje zakoni koji bi LGBTIQ osobe štitili od diskriminacije, a njihov život i prava u Turskoj i dalje su znatno ugrožena.

AKP se, u jurnjavi za glasovima, nije libio na izbornim skupovima izvjesiti zastavu duginih boja, ali i povremeno usputno istaknuti kako su stranka Kakvu viziju potpore ugroženim manjinama ima AKP, svjedoči i činjenica da je upravo iz njihovih redova došao prijedlog o planiranom osnivanju odvojenih zatvora u kojima bi bili smješteni samo homoseksualcikoja štiti i podupire homoseksualce, lezbijke, transrodne osobe. No kad su aktivisti uputili parlamentu listu na kojoj su zastupnici svojim potpisima trebali izraziti potporu LGBTIQ zajednici, listu je od 550 članova potpisalo njih 57. Nitko od potpisnika nije bio iz redova AKP-a.

Kakvu viziju potpore ugroženim manjinama ima AKP, svjedoči i činjenica da je upravo iz njihovih redova došao prijedlog o planiranom osnivanju odvojenih zatvora u kojima bi bili smješteni samo homoseksualci. Navodno kako bi homoseksualci bili zaštićeni od diskirminacije.

Sedef Çakmak, jedina zastupnica u turskom parlamentu koja se izjasnila da je lezbijka, u razgovoru za Deutsche Welle, situaciju je prokomentirala rekavši: "Na kraju će napraviti zatvore za sve manjine. Za homoseksualce, Armence, Kurde... Taj razvoj situacije je jednostavno opasan“.

Ekologija i devastacija kulturno-povijesne baštine

Do 2020. godine, protivno međunarodnim standardima, očekuje se izgradnja nekoliko tisuća novih pogona hidroelektrana. Pritom se planira izgradnja više od 500 brana na području Balkana, a samo u Turskoj oko 1500.

Trenutno je najkontroverzniji turski projekt s branama Guneydogu Anadolu Projesi (GAP) u jugoistočnoj Anatoliji, koji je započeo prije više od Sporno je da za izgradnju velike brane Ilisu uopće nije napravljena studija procjene utjecaja na okoliš, na što su upozoravale i ekološke i ljudskopravaške organizacije u Turskoj i diljem svijetadvadeset godina, a uključuje 22 brane duž Eufrata i Tigrisa, od kojih je većina već završena, o čemu smo već pisali.

Turska vlast (standardno) tvrdi da time želi napredovati, socijalno i gospodarski, na slabije razvijenom jugoistoku zemlje. Erdoğan posljednjih godina uporno ističe kako se radi o projektu koji će donijeti tisuće novih radnih mjesta te revitalizirati osiromašene regije, no stvar nije tako jednostavna. Kurdi čine gotovo 90 posto stanovništva koje živi na području pogođenom GAP projektom. Mnogi od njih smatraju kako su obećanja o ekonomskom i društvenom progresu tek maska, a GAP zapravo samo još jedan pokušaj da se Ankara okomi na Kurde.

Sporno je da za izgradnju velike brane Ilisu uopće nije napravljena studija procjene utjecaja na okoliš, na što su upozoravale i ekološke i ljudskopravaške organizacije u Turskoj i diljem svijeta. Ako se izgradi, Ilisu će uništiti i poplaviti 12 tisuća godina star drevni grad Hasankeyf, muzej na otvorenom koji zadovoljava devet od deset kriterija UNESCO-ve svjetske kulturne baštine.

Brana je prijetnja i netaknutim priobalnim staništima i biološkoj raznolikosti područja duž rijeke Tigris koja teče kroz Mezopotamiju sve do močvara kod Basre u Iraku. Njenom izgradnjom više od 50 tisuća ljudi bit će prisiljeno napustiti svoje domove, što su mnogi već i učinili. U Iraku i Siriji pritom postoji veliki strah da bi Turska mogla nametnuti nova ograničenja na vodu, što bi bilo jednako ubijanju ljudi u tim zemljama.

Izbjeglice i sporazum EU-Turska

Turska nije spasiteljica izbjeglica i migranata, a neće biti ni brzo rješenje tzv. izbjegličke krize, koliko god to EU silno priželjkivao. Amnesty International navodi da je od sredine siječnja svakodnevno oko stotinu Sirijaca natjerano na povratak u svoju ratom razorenu zemlju, što je u suprotnosti s međunarodnim pravom. Izvješće AI-a pokazuje nedostatke nedavno postignutog sporazuma između EU-a i Turske kojim se želi zaustaviti dolazak izbjeglica u Grčku – između ostalog, Turska je ilegalno natjerala tisuće izbjeglica da se vrate u Siriju.

Pritisak na Tursku da "sredi situaciju“ ne rezultira odgovarajućom zaštitom izbjeglica, već se potiče upravo suprotno – rješavanje "problema“ bez biranja sredstava. Turska se u tom smislu nikako ne bi trebala smatrati sigurnom zemljom za izbjeglice i migrante. Izbjeglice, smještene uglavnom u prenatrpanim kampovima, u nedostojnim uvjetima, s minimalnim pravima, sad očekuju još gori tretmani.

U izvješću AI-a ističe se kako nakon stvaranja tvrđave Europe svjedočimo stvaranju tvrđave Turske – naime, Turska trenutno radi na stvaranju "sigurne zone" za izbjeglice i migrante u Siriji. Bizarni outsourcing se nastavlja, a na kraju lanca izbjeglice se vraća natrag "na sigurno“ u rat, da se snalaze kako god znaju.

U sklopu sporazuma EU i Turske o zaustavljanju osoba koje bježe od nasilja i ratova, EU je Turskoj obećala mnogo toga, između ostalog i da će do ljeta ove godine ukinuti vize za turske državljane ispuni li Turska dogovorene uvjete. Barem će se Turci moći slobodno kretati, kad već ne mogu ljudi koji bježe od ratova! Iako, valja nam priznati, od trenutne situacije u Turskoj svaki bi normalan čovjek rado pobjegao. Mašala, Erdogane!