Iako su nastale kao dio šireg procesa, performansa u trajanju pa ih odlikuje estetika 'kućnog videa', snimke – s današnje distance – imaju sasvim drugačiju vrijednost. U prvom redu dokumentarističku, s obzirom na osebujnost trenutka u kojem su nastale: prijelaz tisućljeća. U lokalnom kontekstu, to je s jedne strane vrijeme snažne liberalizacije i otvaranja europskim integracijskim procesima, a s druge strane završetak tzv. tranzicije, i s njom procesa 'pretvorbe i privatizacije', odnosno konačne restitucije kapitalizma. Na djelu je temeljita deindustrijalizacija zemlje i početak odumiranja socijalne države i njezinih servisa. Slika ovih transformacija postaje oštrija kako se od centra krećemo ka periferiji, pa je tako fokus na Sisak, inače umjetnikov rodni grad, sasvim prikladan. Video radovi nastali kao 'puko' bilježenje umjetnikove svakodnevice danas su snažno svjedočanstvo propadanja hrvatskih malih sredina, koje prate emotivne, svakodnevne 'drame' njezinih stanovnika.
Izbor videa i njihovo izlaganje kao samostalnih radova, otrgnutih iz performansa u prvom licu i s vremenskom distancom od gotovo 20 godina, umjetnika stavljaju u etnografsku poziciju. No za razliku od onih umjetničkih praksi koje su posebno bujale 1990-ih, a za koje Hal Foster u svom eseju "Umjetnik kao etnograf" argumentira da preuzimaju antropološke i etnografske metode dovodeći do tzv. "etnografskog obrata" u suvremenoj umjetnosti, Crtalićeva je pozicija duboko angažirana. Naime, ne radi se o vanjskom promatraču društveno-kulturnog konteksta, već o umjetniku koji kroz promatranje svoje najbliže – ne profesionalne, već privatne – okoline donosi uvide u šire društvene procese. Prizori potrage za 100 kuna ili za daviteljem obiteljskih kokoši, uhvaćeni nesavršenim i tehnički grubim snimkama video-kamere, koja u 21. stoljeću zadobiva demokratičnost kakvu je nekad imala grafika, zazivaju prakse kritičkog realizma međuratnog razdoblja.
Izbor uključuje 3 video-rada: "Sisak 2000" (2000), "100 kuna" (2000) i "Ujak" (1999). Svaki se od njih bavi jednom kratkom epizodom iz života umjetnikove obitelji: prepirkom roditelja oko gubitka novčanice od 100 kuna, ujakovim karminama i pokoljem kokoši u vrtu. U suradnji s kustosicama izložbe i dizajnerom Ivanom Klisurićem, umjetnik radove okružuje izborom iz onodobnih novinskih naslova iz tadašnjih tiskanih medija. Kao pozadinska buka, ovaj nam presjek daje neke od ključnih podataka za razumijevanje Siska u kontekstu Hrvatske i Hrvatske u kontekstu Europe na prijelazu tisućljeća, dok kratke i jasne formulacije isječene s novinskih strana u aktualnom društveno-političkom trenutku dobivaju sablastan odjek.