Baš povratkom s Tajlanda na stolu u H-alterovom uredu dočekala me debela knjiga s naslovom Izvještaj Amnesty Internationala za 2008.: Stanje ljudskih prava u svijetu. Kako bi valjda sve bilo jasno od početka, korice knjige su obojane u crno. Pošto sam upravo bila sišla s aviona iz Azije okretala sam prvo stranice azijskih država želeći usporediti svoje utiske s terena s izvještajem ove ugledne organizacije. Odmah me dočekalo iznenađenje jer ono što je primjerice u Tajlandu jednostavno nemoguće ne vidjeti, a to je raširena sveprisutna prostitucija, seksualni turizam i iskorištavanje maloljetnika u te svrhe, trafficking u iste svrhe, u izvještaju nije ni jednom riječi spomenuto. O tome ste više imali već prilike čitati na H-alteru u tekstu 'T' kao Tajland, 'T' kao turizam. Za usporedbu, trafficking i nasilje nad ženama spominje se izvještaju za Hrvatsku, kao i gotovo svaku europsku zemlju. Ne spominje se ni u nekim drugim azijskim zemljama kao Nepal, za koju je također poznato da se mnoge žene odvode u prostituciju u Indiju o čemu sam osobno imala prilike razgovarati s djelatnicima nevladinih udruga koje se bave tim problemom.
Foto: Marina Kelava Ovaj Izvještaj na gotovo 400 stranica obrađuje stanje ljudskih prava u 160 zemalja i teritorija svijeta, od Afganistana do Zimbabvea. Nekima je posvećeno više, a nekima manje prostora. Iako me već prva zemlja u koju sam zavirila, Tajland, ostavlja pod dojmom da taj izvještaj nije u potpunosti uravnotežen, a vjerojatno takav i teško može biti, ipak predstavlja vrijedan uvid u stanje ljudskih prava u svijetu. Pokriveno je razdoblje od siječnja do prosinca 2007. i razotkriva svijet rastrzan nejednakostima, prekriven ožiljcima diskriminacije i uzdrman političkom represijom. Razlika u detaljnosti uvida od zemlje do zemlje vjerojatno je u tome da li Amnesty, organizacija sa 2,2 milijuna članova u svijetu, ima svoj ured u nekoj zemlji ili ne, a u izvještaju je naznačeno i koje su zemlje obrađene detaljnijim izvještajima. Ove se godine navršava 60. obljetnica UN-ove Deklaracije o ljudskim pravima te knjiga može poslužiti kao zanimljiv dokument za usporedbu što je promijenilo u posljednjih 60 godina od kada je UN popisao ljudska prava, a mnoge zemlje potpisale taj dokument. Nažalost, crna boja korica izabrana za Izvještaj najbolje prenosi opći zaključak o ljudskim pravima u svijetu. Osim po zemljama, Izvještaj donosi i pregled stanja ljudskih prava po regijama. Svijet su regionalno podijelili na Afriku, Amerike, Aziju i Pacifik, Europu i Središnju Aziju, te Bliski Istok i Sjevernu Afriku. Afrika: Daleko od ispunjenja obećanja u Deklaraciji UN-a U Africi se u šezdeset godina dogodilo mnogo promjena, ali ne baš prema boljem. Proces dekolonizacije i kraj aparthejda u Južnoj Africi doveo je do izgradnje državnih institucija, aktiviranja civilnog društva i razvoja medija u dijelu država. Međutim, slika crnog kontinenta je i dalje crna. Nema stavke u Deklaraciji UN-a koja se sustavno ne krši u bar nekoj afričkoj zemlji, a većina njih i u većini zemalja. Milijuni ljudi žive ispod granice siromaštva. Jug Afrike i dalje ima najveći postotak oboljelih od AIDS-a u svijetu. Oboljeli se broje u zastrašujućim milijunima. U 2007. godini eskalirali su sukobi u Somaliji i DR Kongu. U sudanskom Darfuru, Čadu i Srednjoafričkoj Republici situacija ostaje nepromijenjeno teška. Prava žena i djece i dalje se sustavno krše. Silovanja su česta pojava, pogotovo u područjima ratnih sukoba, ali i u izbjegličkim kampovima. Američki war on terror zahvatio je i afričke zemlje. U Keniji, Etiopiji i Mauritaniji ljude zatvaraju zbog navodne povezanosti s al-Qa'idom.
Fotodokumentacija Amnesty Internationala U pozitivne pomake ubrajaju se međunarodni pravosudni mehanizmi koji su osudili nekoliko ratnih zločinaca u Ruandi i Sierra Leoneu. Također, Ruanda, Gabon, Mali, Kongo, Gana i Zambija najavili su ukidanje smrtnih kazni. Amerike: Teror rata protiv terorizma Neobično je što u regionalnom presjeku Amnestyjeva 'Izvještaja' Južna i Sjeverna Amerika nisu prikazane razdvojeno nego kao jedna regija iako su se SAD potrudile odvojiti i fizičkim zidom od svih svojih južnijih susjeda. Zanimljivo da je nekoliko mjeseci prije donošenja UN-ove Deklaracije Interamerička konferencija usvojila Američku deklaraciju o pravima i dužnostima čovjeka, prvi svjetski opći instrument o ljudskim pravima. Ovaj ključni doprinos razvoju ljudskih prava zasjenjen je u kasnijim godinama vladajućim vojnim diktaturama u većini zemalja. SAD se ističe svojim globalnim doprinosom kršenju UN-ove Deklaracije. War on terror je doveo do cijelog niza kršenja osnovnih prava koja su zanijekana i mnogobrojnim zatočenicima zloglasnog Guantanama. Tijekom 2007. u SAD-u su izvršene 42 smrtne kazne.
Ilustracija: Steve Bell, Guardian Zemlje su Latinske Amerike u Izvještaju pohvaljene zbog važnih i inovativnih koraka postignutih u uklanjanju nasilja nad ženama i ostvarenju ravnopravnosti spolova. Unatoč siromaštvu i velikom jazu između bogatih i siromašnih, Amnesty vidi napredak. Lokalne zajednice se organiziraju u pokušaju ostvarenja svojih prava. Tako su u Meksiku velik broj seljaka protestirao protiv gradnje brane La Parota. Ipak, razotkrivanje zlouporaba ostalo je i dalje opasno i novinari i ekolozi koji su izvještavali o onečišćenjima prirodnih izvora o kojima ovise milijuni ljudi bili su izloženi prijetnjama i zatvarani. Azija i Pacifik: Ekonomski rast pod svaku cijenu Ovo je regija koja ostvaruje najveći gospodarski rast na svijetu, ali napredak u društvu i ljudska prava uopće ne prate ta ekonomska postignuća. Tekst sam započela s Tajlandom, ali lista za Aziju je jako duga. Kina, koja je dobila čast biti organizatorica Olimpijskih igara slijedećeg mjeseca osobito se istaknula. Od dječjeg rada koji je in u cijeloj Aziji, do kršenja manjinskih prava, ograničavanja slobode govore, kulturnog nasilja nad Tibetom, pa i vojne represije u nedavnim pobunama kada su mnogi Tibetanci prigodno nestali. Statistike o smrtnim kaznama ostaju i dalje tajne. Indija, ta lijepa zemlja fascinantne kulture, nema ništa kraću listu. Ono što je možda slabije poznato, a meni se urezalo u pamćenje, su ljudi oboljeli od gube. Oko 60 posto novooboljelih u svjetu od ove strašne bolesti koju jedna, jedna injekcija može spriječiti, pa i izliječiti, nalaze se u Indiji. Zašto milijuni ljudi jedne prekrasne zemlje moraju toliko patiti od bolesti od koje dijelovi tijela doslovno otpadaju a koju jedna bijedna injekcija može spriječiti? U 21. stoljeću? Svijet je definitivno etički posrnuo. Izvještaj Amnestyja u vezi Indije bavi se uglavnom nasiljem, od bombaških napada, vjerskih lokalnih sukoba, nasiljem prema plemenskim zajednicama preostalim u nekim dijelovima Indije.
Foto: Viajeros.com Brojke za Aziju dokazuju sve veći ogromni jaz između bogatih i siromašnih. U ovu regiju ubrajaju se i Pakistan, Afganistan, Myanmar. Svakoj od ovih zemalja mogla bi se posvetiti jedna posebna crna knjiga. Što uopće očekivati u na primjer ratom rastrganom Afganistanu gdje je stopa pismenosti 28 posto? Europa i Središnja Azija: Velika rupa između retorike i realnosti, standarda i primjene, principa i izvedbe Europa, deklarirana svjetska predvodnica i perjanica u poštivanju ljudskih temeljnih prava, mnogo je bolja u potpisivanju dokumenata s lijepim riječima, nego u njihovoj provedbi. Tako se dogodi da Italija, članica EU-a, zasluži prostora gotovo jednako kao Irak! I najnovije vijesti koje govore o popisivanju Roma, najavi uzimanja otisaka prstiju čak i romskoj djeci ili utapanju romskih djevojčica kraj Napulja kojima cijela plaža nije željela pomoći, govore da će i u slijedećem Izvještaju Italija zauzeti svoj dio prostora. Kršenje prava Roma prisutno je i u drugim zemljama, istaknuli su se tu i susjedi Slovenci, a i u vezi Hrvatske spominje se nejednak tretman prema romskoj djeci u sustavu obrazovanja. Europa i dalje ostaje iluzija raja za mnoge manje sretne Azijce i Afrikance, ali ovaj raj i dalje se represivno ponaša prema ilegalnim emigrantima što je potvrđeno i novim zakonima u Francuskoj, Belgiji i Švicarskoj. Nasilje prema ženama, trafficking, rasizam i diskriminacija prema osobama drugačijeg seksualnog opredjeljenja i dalje nisu iskorijenjeni.
Fotodokumentacija Amnesty Internationala Bjelorusija je i dalje posljednja europska zemlja koja izvršava smrtnu kaznu. U zemljama Središnje Azije postignut je napredak, pa su ju tako Kirgistan i Uzbekistan ukinuli. Sloboda medija je u tom području i dalje ograničena. Što se tiče Hrvatske, osim već spomenutih problema diskriminacije Roma u školovanju i slučaja Šemse Sečića, te traffickinga, ostatak Izvještaja bavi se navođenjem presuda u procesuiranju ratnih zločina i podataka o povratku izbjeglica. Naveden je i slučaj privođenja novinara Željka Peratovića zbog pisanja bloga na kojem je navodno odavao državne tajne. Rat od 1991-95 nastavlja zasjenjivati ljudska prava u Hrvatskoj, stoji u prvoj rečenici Izvještaja, a navodi se i da su delegati Amnestyja posjetili Hrvatsku u veljači 2007. Bliski Istok i Sjeverna Afrika: Sigurnost važnija od ljudi Ne mogu ne spomenuti, iako nije navedeno u Izvještaju: Nedavno je pet ljudi, od čega četiri žene osuđeno na smrt kamenovanjem u Iranu zbog navodnih preljuba. Većina tih žena su silovane. Ima li smisla govoriti išta više o pravima nakon ovih podataka? Žene koje su same žrtve bit će kažnjene strašnom smrti koja je trebala nestati tamo negdje u biblijskim vremenima, a ne se zadržati u 21. stoljeću. Može li uopće biti gore? U Iranu se još uvijek provode i druge biblijske kazne, kao odsijecanje prstiju i ruku. Odnos prema ženama u cijeloj je regiji osobito upitan. U Egiptu je tako tijekom prve polovice 2007. godine 250 žena ubijeno od strane nasilnih muževa, unatoč zabranama i dalje se vrše obrezivanja djevojaka. U Siriji i Jordanu i dalje su česta takozvana ubojstva žena iz časti.
Fotodokumentacija Amnesty Internationala Dok se o sukobima u Izraelu, Libanonu i Iraku mnogo piše, Zapadna Sahara koja je okupirana već desetljećima od strane Maroka pala je u zaborav. Narod Zapadne Sahare, Saharawi, izložen je brojnim pritiscima, a mnogi već desetljećima žive u izbjegličkim kampovima u Alžiru. Većina regije je sasvim usmjerena na politiku i naoružanje, te ljudska prava padaju u drugi plan, ističe se u Izvještaju. U većini zemalja država zadržava strogu kontrolu nad medijima i novinari su izloženi pritiscima.
