Za političko - poslovne muljaže u Splitu nisu potrebne sofisticiranije metode bandićevsko - horvatinčićevskog tipa jer tamošnja čeljad niti je previše društveno niti politički angažirana. Dovoljno je imati dva tri klikera u glavi, koju političku vezicu i brzo ćeš se dokopati novca iz gradskog proračuna za koja više nitko neće tražiti opravdanja.
Primjera iz splitske recentne povijesti je bezbroj pa bi se i Saviano, kroničar napolitanske mafije, začudio nad mehanizmima postranzicijske građevinsko - politikantske strukture hrvatske južnjačke metropole. Dovoljno je sjetiti se društvenog spektakla zvanog preuređenje Rive od kojeg danas Splićani imaju stolice za žuljat guzice koje sami plaćaju.
Istim fabularnim slijedom prošle se godine digla buka oko gradske firme Splitsko kupalište koja je iz gradskog proračuna izmamila lijepe novce za neke fantomske analize i popise splitskih plaža koje već imaju svoje koncesionare. No, nije ovo pretjerano uzbudilo one donquijotovce, a ni grintavce pa je priča brzo pala u zaborav.
No, pretprošlog tjedna ta je ista tvrtka krenula nasipati Bačvice, plažu koja ima svog koncesionara, tucanikom. Čemu zapravo tucanik na pješčanoj plaži koja je dnevni boravak piciginaša i zašto ga postavlja gradska tvrtka čija funkcija i nadležnosti nisu baš nikome jasne, bila su tek neka od pitanja koja su uzbunila Splićane. Tucanik za nove plaže se trebao nanijeti na dijelu poznatom kao Željezničar iznad kojeg se nalazi plodno tlo investicija budućih hotela nekih lokalnih poduzetnika, a možda i političara.
Nije trebalo dugo da se splitske udruge i ljubitelji Bačvica dignu na noge i alarmiraju javnost, sazivajući pressicu i pozivajući putem, čega drugog nego Facebooka, građane na prosvjed.
Čemu zapravo tucanik na pješčanoj plaži koja je dnevni boravak piciginaša i zašto ga postavlja gradska tvrtka čija funkcija i nadležnosti nisu baš nikome jasne, bila su tek neka od pitanja koja su uzbunila Splićane
Uspješno su ugnjavili inspektora Lučke kapetanije da obustavi radove, dok je direktor firme Splitska kupališta Denis Sinovčić objašnjavao da se ne radi o prihrani nego nasipanju. Naime, prihrana podrazumijeva nanošenje istog materijala dok nasipanje znači mijenjanje prvobitnog stanja plaže.
E, sad piciginaši i drugi ljubitelji splitske plaže ipak razlikuju šljunak od pijeska pa ih rječiti Sinovčić nije uspio obmanuti. Prema studiji koju je za gradsku tvrtku u kojoj radi napravio Građevinski fakultet svrha nasipanja je zaštita plaža od utjecaja djelovanja juga i valova na odvlačenje pijeska u dublje more. Trenutno je stvar obustavljena pozivanjem inspekcije Lučke kapetanije koja nije izdala dozvolu za koju Sinovčić tvrdi da mu nije ni trebala jer su Bačvice nematerijalno kulturno dobro.
Ako Kuretovo neznanje bude po njihovim procjenama koštalo više od 70 tisuća kuna, Splitske plaže će, najavljivao je direktor firme Denis Sinovčić, ponovo raspisati natječaj. Činilo se da će to dogovaranje trajati, no Feniksovi bageri prošli su tjedan uredno izvukli tucanik sa Bačvica.
Jesu li sve odnijeli i hoće li biti štete po pješčanu plažu tek će se vidjeti. Ljubitelji Bačvica su kao rijetko koji Splićani ovaj put pokazali da građanske inicijative mogu i ovdje biti smišljene i odlučne, ali ostaje pitanje jesu li rezultati djelo svjesne političke kulture uvažavanja glasa javnosti ili činjenice da je do izbor ostalo tek dva mjeseca.
A za tucanik i pera bit će vremena nakon svibnja kad će nova gradska vlast imati priliku pozabaviti se Bačvicama. Ova je već dovoljno napravila, a kako se čini, ostavila i stakleni neboder u dotu kojeg ni antivizionar Staklenog Peristila nije domislio, a koji će se u rujnu početi graditi u samom centru Splita, kraj palače.
