Sanja Juras, pravnica i koordinatorica lezbijske grupe Kontra, već godinama radi na slučajevima kršenja ljudskih prava LGBT osoba. Ova pionirka suvremenog hrvatskog LGBT pokreta nedavno je na 15. godišnjoj konferenciji ILGA Europe dobila dvogodišnji mandat u izvršnom odboru ove internacionalne lezbijske i gej asocijacije. Zahvaljujući radu udruga Iskorak i Kontra, Zagreb je na istoj konferenciji izabran kao grad domaćin sljedećeg susreta. Uoči parlamentarnih izbora, Juras u razgovoru za H-Alter objašnjava zašto su Iskorak i Kontra pozvali LGBT glasače na bojkot izbora, zbog čega pojedine političare smatraju licemjernima, u kojim segmentima hrvatsko zakonodavstvo još uvijek diskriminira LGBT osobe, zbog čega su se zagrebačke udruge odlučile na sudjelovanje u Split Prideu te progovara o raskolu unutar hrvatske aktivističke LGBT scene.
U početku aktualne predizborne kampanje gotovo ni jedna stranka u svoj program nije uvrstila borbu za prava LGBT osoba, a svjedočili smo i velikom broju homofobnih izjava. Zbog toga su krajem rujna Kontra i Iskorak LGBT glasače pozvali na bojkot izbora. Da li se u međuvremenu profilirala ijedna stranačka opcija kojoj bi vrijedilo dati glas?
Poručujemo političarima i političarkama koji jedino misle o svojim foteljama da se moraju početi zalagati za ljudska prava bez obzira na to da li je vrijeme predizborne kampanje ili nije
Ništa značajno se nije promijenilo. Ni jedna stranka do sada i dalje nije jasno rekla da će se zalagati za prava LGBT osoba, niti je iznijela konkretne mjere koje će poduzeti ukoliko dođe na vlast, a koje bi se ticale suzbijanja diskriminacije LGBT osoba. Stoga još uvijek pozivamo stranke da u svoje programe uvrste zaštitu od diskriminacije. Nažalost, sve stranke se ograđuju od naših zahtjeva, neke od njih eksplicitno pozivaju i na diskriminaciju, a predstavnici Kukuriku koalicije se nisu pojavili na sučeljavanju u Dnevniku HRT-a kada je tema bila prava LGBT osoba. Štoviše, predsjednik SDP-a Zoran Milanović dao je izjavu koja nas vraća u sedamdesete godine prošlog stoljeća kad je seksualni odnos između dvojice odraslih muškaraca prestao biti kazneno djelo. Izjavio je da je svatko slobodan u odabiru partnera, ali da se njegova stranka ne zalaže za ništa više od toga. Nakon toga nije uslijedilo nikakvo jasnije obrazloženje što će stranke koalicije učiniti ako dođu na vlast.
Da li je to jedan od razloga zbog čega ste izjavu Vesne Pusić nazvali licemjernom?
U reakciji na izjavu Zorana Milanovića smo također naveli da smatramo licemjernom izjavu predstavnice HNS-a Vesne Pusić, koja tvrdi da će se zalagati za gej brakove, a s druge strane njena stranka nije napravila nikakve konkretne korake u tom smjeru u posljednjih deset godina, kao ni logičan izlazak iz koalicije s kojom ne dijeli stav oko toliko bitnog pitanja kao što je zaštita temeljnih ljudskih prava i sloboda.
Zbog poziva LGBT osoba na bojkot izbora, čule su se kritike na račun Iskoraka i Kontre. Kako komentirate zamjerke prema kojima vam se osporava taj potez budući da se ipak u svom svakodnevnom radu borite za izmjenu unutar zakonodavnog okvira?
Naša uloga kao udruga civilnog društva je da ukažemo na propuste u djelovanju vlasti i političkih stranaka i ovim činom poručujemo političarima i političarkama koji jedino misle o svojim foteljama da se moraju početi zalagati za ljudska prava bez obzira na to da li je vrijeme predizborne kampanje ili nije. Građane nismo pozvali da na dan izbora ostanu kod kuće, već neka ponište glasački listić i na taj način pošalju poruku političarima da moraju započeti aktivno djelovati na zaštiti ljudskih prava.
Prije raspuštanja zadnjeg saziva Sabora na brzinu su donesena dva zakona koja se tiču prava LGBT osoba. Kako komentirate nove verzije Kaznenog zakona i Zakona o strancima?
Još su uvijek na snazi Zakon o državnim maticama i Zakon o osobnom imenu koji diskriminiraju osobe koje se odlučne na promjenu imena i spola na osobnim dokumentima
Dugi niz godina smo lobirali za izmjene Kaznenog zakona u dijelu koji se tiče zločina iz mržnje. Upravo je na naš prijedlog i uz podršku drugih organizacija iz civilnog društva, kao što je Srpski demokratski forum, u hrvatsko zakonodavstvo 2006. godine uvedena definicija zločina iz mržnje. Od tada smo tražili i poboljšanje te definicije te zahtijevali da, osim što postoji kao otegotna okolnost, on postane i kvalificirani oblik pojedinih kaznenih djela. Zatražili smo strože kazne za zločin takve vrste te da se u Kaznenom zakonu prepozna i rodni identitet kao jedna od osnova po kojoj se može počiniti kazneno djelo. Taj zahtjev je također usvojen što znači da novi Zakon po prvi puta eksplicitno prepoznaje zaštitu transrodnih osoba. Zadovoljni smo novom verzijom Zakona i smatramo da je to korak naprijed, međutim problem je u njegovoj implementaciji. I dalje je potrebna edukacija policijskih službenika i sudaca za rad na takvim slučajevima, a za njegovu provedbu potrebna je i snažnija politička volja.
U odredbe novog Zakona o strancima koje se tiču spajanja obitelji nisu uvršteni istospolni partneri, a tu smo primjedbu uputili relevantnim saborskim odborima. No ona nažalost nije usvojena, i to smatramo negativnom praksom koja se jako često ponavlja. Hrvatski zakoni se često ne usklađuju s antidiskriminacijskim odredbama, pogotovo kada je riječ o istospolnim parovima i zaštititi njihovog obiteljskog života.
No, hrvatsko zakonodavstvo i dalje u pojedinim segmentima diskriminira transrodne i transeksualne osobe...
U Hrvatskoj još uvijek postoje zakoni iz kojih proizlazi diskriminatorna praksa. Primjerice, još su uvijek na snazi Zakon o državnim maticama i Zakon o osobnom imenu koji diskriminiraju osobe koje se odlučne na promjenu imena i spola na osobnim dokumentima. Trenutno je sama procedura promjene imena takva da krši pravo na privatnost građana. Kada osoba želi promijeniti ime ili spol, njen zahtjev sa svim podacima se objavljuje na oglasnoj ploči i svatko ima pravo davati primjedbe na taj zahtjev. To uzrokuje tešku povredu privatnosti, a u nebrojenim slučajevima i diskriminaciju. Velik problem je i što promjena imena i spola i dalje ostaje vidljiva na rodnom listu koji je pak vidljiv poslodavcima, obrazovnim ustanovama i drugim osobama bez pravnog interesa. To je nešto što se definitivno treba promijeniti. SDP je u dva navrata tijekom prošle godine na inicijativu Kontre i Iskoraka uputio prijedloge za izmjenu zakona. No na sam Međunarodni dan ljudskih prava ti prijedlozi zakona su odbijeni.
Iskorak i Kontra trenutno se bave suzbijanjem diskriminacije LGBT osoba na radnom mjestu. Imate li saznanja u kolikoj mjeri coming out u hrvatskoj radnoj sredini otežava poziciju osoba koje se odluče na taj korak?
LGBT osobe često žive u strahu i trpe diskriminaciju i vrijeđanje, a zbog toga su spremne i na gubitak posla i ne prijavljuju diskriminaciju jer se boje da se kasnije više neće moći zaposliti. Jako malen broj slučajeva dođe do nas, a još je maji broj slučajeva u kojima se diskriminirane osobe dalje žele boriti za svoja prava na radnom mjestu. Za sada imamo tek jedan slučaj na sudu koji je prijavljen po novom Zakonu o suzbijanju diskriminacije. To je slučaj Daria Krešića koji je zaposlen na Fakultetu informatike i organizacije u Varaždinu. Njegovi nadređeni su ga vrijeđali zbog njegove seksualne orijentacije pred kolegama i studentima. Također, bio je sustavno sprječavan u napredovanju na radnom mjestu. Ovaj slučaj je nažalost pokazao da ni hrvatsko pravosuđe nije spremno za procesuiranje takvih slučajeva. Sutkinja Lidija Krašek nije udrugama htjela dopustiti miješanje, na što one imaju pravo po Zakonu. Nije htjela dopustiti sudjelovanje javnosti pa je izbacila novinare iz sudnice i pokazivala je otvorenu netrpeljivost prema stranki, žrtvi diskriminacije i udrugama, a s druge strane je izražavala suosjećanje s poslodavcem. Nakon svega, sutkinja je na kraju ipak izuzeta i slučaj je dodijeljen novom sucu. Cijeli postupak je još uvijek u tijeku i ne znamo kako će se okončati.
juras-2__d23.jpg
Kontra ima dugogodišnju suradnju s udrugom Domine iz Splita, koja je prije godinu dana nakon održavanja međunarodne lezbijske konferencije pozvala LGBT osobe da joj se obrate za bilo kakvu vrstu pomoći. Nakon toga se zajednica sve više počela okupljati u Dominama i budući da se javila potreba za različitom vrstom aktivnosti, odlučili smo da ćemo svaki mjesec organizirati novo događanje u Splitu, pa na kraju i za kojih pola godine Split Pride. Osim što je zajednica imala potrebu za društvenim, kulturnim i prosvjednim aktivnostima, Split je odabran jer je on drugi po redu najveći grad u Hrvatskoj. Problemi koji postoje tamo postoje i u ostatku Hrvatske pa smo kroz Pride zastupali univerzalnu temu - pravo na zaštitu obiteljskog života istospolnih parova, i htjeli smo ukazati problematiku koja je generalna, a istovremeno osnažiti i samu splitsku zajednicu.
Možemo li očekivati Split Pride i u 2012. godini?
Naravno. Split Pride ponovno će se održati u lipnju iduće godine.
Kontra djeluje u suradnji s Iskorakom, a s druge strane imamo djelovanje Zagreb Pridea, Queer Zagreba i lezbijske grupe Lori. Smatrate li da ovaj svojevrstan raskol unutar aktivističke scene zapravo otežava poziciju LGBT osoba u Hrvatskoj ili im pak koristi?
LGBT osobe često žive u strahu i trpe diskriminaciju i vrijeđanje, a ne prijavljuju diskriminaciju jer se boje da se kasnije više neće moći zaposliti
Normalno je da postoje različite udruge koje se bave različitim temama i aktivnostima tako da je razvoj civilnog društva u tom smjeru nešto sasvim normalno. To se događa u mirovnom pokretu i ženskom pokretu - veći broj udruga ne znači slabost civilnog sektora, već njegovu snagu.
Sudjelovali ste u organizaciji prvog Zagreb Pridea, odnosno Gay Pridea 2002. godine, kada se u Hrvatskoj počelo sustavnije govoriti o pravima LGBT osoba. Što biste istaknuli kao najveće postignuće u tih, sada već gotovo jedanaest godina, a što se tek treba napraviti?
Od početka 2002. godine smo počeli s aktivnijim zagovaranjem, i LGBT osobe su postala jako prisutne u javnoj sferi. Tom vidljivošću došlo je i do nekih promjena. Više ljudi se počelo javljati organizacijama, počeli su s vremenom prijavljivati diskriminaciju. Došlo je i do nekih zakonskih promjena koje su dijelom bile rezultat naših zagovaranja, a dijelom toga što se Hrvatska polako počela približavati Europskoj uniji te prilagođavati svoje zakonodavstvo s propisima Unije. No svakako je potrebno još jako puno raditi na osvještavanju javnosti i zagovaraju da bi se usvojeno zakonodavstvo počelo i pravilno primjenjivati.
