Iako od 25. siječnja prošle godine, kada su počeli prvi protesti protiv Mubarakova režima, pratim krivudanja egipatske tranzicije, posljednji sam put nešto o tome pisao u studenom, ne samo zbog drugih, često dramatičnijih događanja u širem regionalnom okruženju koji su privlačili pažnju, već i zbog kontradiktornog razvoja ovdašnjih političkih procesa. Pratio sam ih praktično iz dana u dan, razgovarao s aktivistima "revolucije" i poltičarima koji su tvrdili da su se u nju uključili, sa studentima i kolegama na Američkom sveučilištu na kojem predajem, kao i onima što su bili sasvim zadovoljni s Mubarakom i koji se zgražaju nad "neredima i kaosom" što su uslijediili nakon njegova rušenja. Prikupio sam i opširnu dokumentaciju o tim događajima. Mubaraka nije srušila "ulica", kako mnogi misle, niti "revolucija" koju sada svi prisvajaju, već su ga žrtvovali njegovi generali kako bi zaštitili vlastite korporativne i materijalne interese. Uostalom, priča s Mubarakom - koji navodno lebdi između života i smrti - nije završena.
Puno se toga dogodilo od Arapskog proljeća 2011. do ovoga ljeta 2012. godine, a da još uvijek nije jasno kuda to Egipat, teturajući, ide. Ovdje ću pokušati kronološki pobrojati najvažnije etape tog procesa prema nepoznatom.
Rušenje Mubaraka
25. siječnja 2011 - Sve je počelo s protestima na kairskom Trgu Oslobođenja (Tahriru) protiv "policijskih brutalnosti, korupcije i nezaposlenosti". Tada nitko nije spominjao demokraciju. Jedanaest dana ranije tuniski je predsjednik Ben Ali otjeran u nepovratni egzil. Nemiri su se brzo šririli na druge egipatske gradove, kao i sukobi s policijom.
28. - 31. siječnja - Mubarakovim naređenjem vojska zamijenjuje policiju. Demonstranti pozdravljaju vojne jedinice koje se pozicioniraju po gradu. Situacija se na kratko smiruje. Sljedećega dana Mubarak imenuje svog glavnog obavještajca, Omara Suleimana, na do tada nepopunjeno mjesto potpredsjednika Republike. Istovremeno smijenjuje premijera Ahmeda Nazifa i njegovu vladu, a premijersku funkciju povjerava dotadašnjem ministru civilne avijacije i bivšem komandantu vojnoga zrakoplovstva, generalu Ahmedu Šafiku. Suleiman počinje dijalog s opozicijom, ali nije jasno po kojem su kriteriju odabrani njegovi sugovornici.
10. - 11. veljače - Mubarak u pripremljenom TV govoru naciji paternalističkim tonom objašnjava kako će njegova vlada provesti neophodne ustavne reforme. Izvršnu vlast prenio je na Suleimana, ali on ostaje predsjednikom do isteka mandata u rujnu, dok revoltirana masa na Tahriru jednoglasno uzvikuje "Odlazi! Odlazi!" Sljedećeg dana Suleiman preko iste državne TV objavljuje kako je Mubarak podnio ostavku i vlast predao Vrhovnom vijeću oružanih snaga, gotovo marginalnoj instituciji čiji su se članovi u prošlosti sastali svega nekoliko puta. Kasnije se doznalo da je Suleiman umjesto Mubaraka potpisao njegovu ostavku, ali ne i svoju. Generali su žrtvovali Mubaraka kako bi sačuvali svoje privilegije. Nakon nekoliko dana, Mubarak napušta kairsku službenu rezidenciju i vojnim avionom odlazi u svoj privatni ljetnikovac u Šarm El-Šeiku na Sinaju. Kasnije je objavljeno kako je u periodu između 25. siječnja i 11. veljače ubijeno 846 mirnih demonstranata, a da ih je više od 6000 ranjeno, najviše u samom Kairu, Aleksandriji i Suezu.
Vojna hunta preuzima vlast
13. veljače - Vojna hunta, koja je preuzela upravljanje zemljom, objavljuje "suspenziju" Ustava i određuje rok od 6 mjeseci za održavanje izbora (nije jasno je li riječ parlamentarnim ili predsjedničkim) kada će predati vlast civilima. Također, određuje da će do tog vremena Šafik i njegov kabinet nastaviti s radom.
22. veljače - Djelomično presloženi kabinet sa Šafikom na čelu polaže zakletvu pred predsjedavajućim Vojnoga vijeća, maršalom Mohamedom Huseinom Tantavijem, dugogodišnjim Mubarakovim ministrom obrane i de facto šefom države. Demonstranti širom Egipta protestiraju zahtijevajući čistku ministara koji su služili Mubaraka.
3. ožujka - Nakon 33. dana na premijerskom položaju, Šafik podnosi ostavku. Tantavi povjerava formiranje druge tranzicijske vlade nekadašnjem ministru prometa, Esamu Šarafu, koji se je bio priključio prosvjednicima.
30. ožujka - Vojno vijeće dekretom promulgira gornju Ustavnu deklaraciju kojom se ukida Ustav iz 1971. godine i zamijenjuje ga se dokumentom od 63. članaka. Počinje proces registriranja novih političkih stranaka.
8. travnja - Deseci tisuća Egipćana u Kairu i Aleksandriji demonstriraju zahtijevajući da se Mubaraku, njegovim sinovima i suradnicima sudi za počinjene zločine.
16. travnja - Vrhovni administrativni sud na "zahtjev naroda", a na osnovi tužbe grupe pravnika i aktivista ljudskih prava, donosi odluku o raspuštanju NDP-a i pljenidbi njezine imovine u korist države. Pokušaj osnivanja "Nove NDP", pokrenut od nekoliko kadrova iz drugog ešalona bivše vladajuće stranke, neslavno propada.
3. kolovoza - U Kairu pred redovnim krivičnim sudom započinje proces protiv 83-godišnjeg bivšega predsjednika kojega u sudnicu unose na nosilima. On se izjašnjava nedužnim po svim točkama optužnice; ubijanje demonstranata, zloupotreba položaja te korupcija. Proces je poslije toga odložen, a on je prebačen u kairsku Vojnu bolnicu na obali Nila.
Sezona parlamentarnih izbora
Kraj rujna - Tek će poslije višestrukog mijenjanja, krajem rujna, konačno dekretom biti utvrđeno da će 2/3 ili 498 zastupničkih mjesta u budućem parlamentu biti rezervirano za stranačke liste i izborne koalicije, a 1/3 ili 166 mandata za "nezavisne" kandidate. Od potonjih polovica treba pripasti "predstavnicima seljaka i radnika", što je provizija preostala iz naserističkog ustava. Druga takva provizija, o ženskoj zastupničkoj kvoti, ukinuta je. Umjesto toga je stipulirano da na svakoj stranačkoj listi mora biti najmanje jedna žena. Još deset dodatnih zastupnika imenovati će Vojno vijeće, što je ranije bila prerogativa predsjednika republike. Prema Ustavnoj deklaraciji, parlament nije ovlašten raspustiti prijelaznu vladu niti imenovati novu. Može pozivati ministre na raport, ali ih ne može cenzurirati. Također može predlagati zakone, ali Vojno vijeće je ono koje ih ratificira ili ignorira.
9. - 10. listopada - Kopti i drugi aktivisti protestiraju zbog ubijanja 25 prosvjednika, većinom kopta, pred zgradom državne TV od strane vojne policije.
18. - 23. prosinca - Masovne demonstracije u Kairu i drugim gradovima protiv vojnih vlasti i njihove vlade. Šarafova vlada podnosi ostavku. Tantavi objavljuje da će vlast biti predana izabranom civilnom predsjedniku u lipnju 2012. Nakon što su snage sigurnosti ubile još 17 demonstranata, izbili su novi neredi širom Egipta. Demonstranti zahtijevaju kraj vojne vladavine. Kao i u prethodnim slučajevim, osniva se komisija koja će istražiti tko su krivci za taj masakr, ali kao i ranije rezultati istrage nisu nikada objavljeni.
28. prosinca - Počinje prvi krug glasanja za Zastupnički dom parlamenta, proces od tri vremenske runde u tri grupe guvernorata koji će se otegnuti do sijećnja 2012 godine. Poslije dvomjesećnog prekida, istoga dana počinje i druga sesija Mubarakova sudskog procesa.
30. prosinca - U neočekivanoj policijskoj akciji zaplijenjena je oprema i dokumentacija više lokalnih ispostava američkih i jedne njemačke organizacije za ljudska prava, a njihovi se uredi zatvaraju. Iako su godinama mirno radile u Egiptu, optužene se da im nisu izdane licence koje su ove mjesecima tražile. Iz Washingtona stiže upozorenje da bi SAD mogle ukinuti 1,5 milijardi dolara pomoći koja se pruža Egiptu.
3. - 4. sijećnja 2012 - Poslednji krug glasanja za Zastupnički dom. Prema konačnim rezultatima od 50 milijuna potencijalnih glasača, na birališta ih je izašlo 54 posto. Najviše je glasova, ukupno 235 mandata, osvojila lista Demokratskog saveza, koalicija Stranke slobode i pravde (Muslimanskoga bratstva) sa 7 manjih stranaka. Slijedili su ih Islamski blok, koalicija Al-Nur i dvije druge stranke salafističke orijentacije sa 121 zastupnikom; Wafd stranka s 41 zastupnikom; koalicija liberala i socijaldemokrata, Egipatski blok s 35 mandata; umjerena islamistička stranka Al-Wasat s 10 te 11 drugih stranaka s manjim brojem zastupnika. Umjesto 166 nezavisnih zastupnika, svega ih se dvadesetak izjasnilo poslije izbora takvima - svi ostali pridružili su se strankama kojima su inače i pripadali. Parlamentarne mandate je osvojilo svega 10 žena, od kojih 4 na listi Stranke slobode i pravde i 3 na listi Wafda.
16. siječnja - U potrazi za novcem za popunjavanje budžeta, Ganzurijeva vlada pokušava dobiti od Međunarodnoga monetarnog fonda kredit od 3,2 milijarde dolara. Žali se na bogate arapske države Zaljeva koje nisu doznačile obećanu pomoć.
23. siječnja - Prva sesija novoizabranog Zastupničkog doma u kojem Stranka slobode i pravde (MB) i druge islamističke formacije raspolažu s dvotrećinskom većinom. Istaknuti ćlan MB-a, Mohamed Saad Al-Katatni, mikrobiolog i profesor Univerziteta u Minji u Srednjem Egiptu, nezavisni parlamentarni zastupnik u razdoblju od 2005. do 2010., izabran je za predsjednika. Ubrzo će se pokazati da je novoizabrani parlament obična pričaonica. Nema ovlasti utjecati na upravljanje državom u ovom tranzicijskom periodu. Jedino može predlagati zakone Vojnom vijeću koje ih nije obavezno ratificirati. Može zvati Ganzurija i njegove ministre na podnošenje izvještaja, ali se oni ne moraju odazvati. Osim toga, nema pravo ni raspravljati o državnom budžetu, koji dekretom promulgira Vojno vijeće. Ukratko - impotentan parlament.
29. siječnja - Održan je prvi krug izbora za Konzultativno vijeće (Šuru), instituciju naslijeđenu iz prethodnog sustava koja je služila kao depozitorij za tadašnje islužene kadrove i važnije režimske klijente. Predlagalo se ukidanje Šure, ali su u Vojnom vijeću zaključili da im ipak može biti korisna. Prema pravilima preuzetim iz prethodnog Ustava, 180 zastupnika bira se po proporcionalnim stranačkim listama, dok ih 90 imenuje predsjednik republike (kojega nema).
22. veljače - Drugi krug izbora za Šuru održan je 22. veljače. Ni prvi ni drugi krug nisu privukli pažnju javnosti, a izgleda da je i odaziv birača bio simboličan. Ipak, Demokratski savez Muslimanskoga bratstva osigurao je 105. zastupnićkih fotelja, Islamski blok Al-Nur stranke 45, Wafd 14, Egipatski blok 8, sve do popunjavanja 180. izbornih mjesta. Ahmed Fahmi, član Muslimanskoga bratstva/Stranke slobode i pravde, izabran je za predsjednika.
Predsjednički izbori - prva runda
10. ožujka - Počinje registracija kandidata za predsjedničke izbore.
17. travnja - Odlukom Vrhovne izborne komisije, deset predsjedničkih kandidata je diskvalificirano. Među njima su bili i ultrakonzervativni imam Hazem Salah Abu Ismail, čijim su plakatima već bili oblijepljeni egipatski gradovi, zatim bivši Mubarakov potpredsjednik Suleiman te kandidat Muslimanskoga bratstva/Stranke slobode i pravde, Kairat Al-Šater. Umjesto njega, MB kandidira predsjednika SSP-a Mohameda Mursija. Mursi, 61-godišnji inžinjer, doktorirao je u SAD-u i predavao na Kalfornijskom državnom sveučilištu, a po povratku u zemlju bio je profesor na Sveučilištu u Zagzigu u oblasti Delte. Od 2000. do 2005. godine, bio je nezavisnim zastupnikom u egipatskom parlamentu. Protivnici MB-a odmah su mu prilijepili etiketu "rezervne gume".
ahmed_safik-mohamed_mursi.jpg
26. travnja - Vrhovna izborna komisija prihvaća kandidaturu Ahmeda Šafika, posljednjeg Mubarakova premijera, iako je i on bio diskvalificiran.
2. svibnja - Jedanaest demonstranata ubijeno je pred Ministarstvom obrane, gdje je ujedno i sjedište Vojnoga vijeća od "nepoznatih napadača". Dva dana kasnije, u vrijeme demonstracija na istom mjestu, ubijen je jedan vojnik.
23. - 24. svibnja - U prvoj rundi predsjednčkih izbora natjecalo se 13 kandidata. Predizborna ispitivanja javnoga mišljenja najviše su izgleda pridavala Amr Musi, bivšem generalnom sekretaru Arapske lige i bivšem ministru vanjskih poslova. Neposredno pred izbore, podržala ga je liberalno-konzervativna Wafd stranka. U tim su anketama visoko kotirali Mursi, službeni kandidat Muslimanskog bratstva/Stranke slobode i pravde, kao i Abdel Moeneim Abul Futuh, bivši član iste organizacije i umjereni islamist. Šafik, koji se kandidirao kao "nezavisan", zaostajao je za njima.
Ishod prvoga kruga bio iznenađenje - najviše je glasova, 26 posto, prikupio Mursi; otprilike 240.000 glasova više od prvog konkurenta Šafika za kojega se opredijelilo 23 posto glasača. Masa je u svojoj kampanji nastojao pridobiti što više muslimanskih konzervativaca, dok je Šafik naglašavao rješavanja problema sigurnosti. Na sveopće iznenađenje, treće je mjesto pripalo Hamdinu Sabahiju, kandidatu male naserističke Stranke nacionalnog dostojanstva. On se u svojoj kampanji prvenstveno obraćao nezaposlenima, siromašnima, radnicima i seljacima Četvrto je mjesto zauzeo Abul Futuh, dok je Musa bio tek peti. Uspjeh Mursija objašnjava se superiornom organizacijom MB-a te brojnošću i discipliniranošću njegova ćlanstva koje se procijenjuje na više od 700.000 i, dakako, privlačnošću islamističkih svjetonazora. S druge strane, Šafik je imao neslužbenu podršku državno-vojnih struktura proizašlih iz bivšega režima, a za njega su glasali i mnogi iz viših drutvenih slojeva, kao i oni koji su strahovali od islamista. Međunarodni promatrači, koji su prvi puta pripušteni egipatskim izborima, osim bivšega američkog predsjednika Jimmyja Cartera, nisu imali ozbiljnijih pritužbi.
Pripreme za drugi krug izbora
Čim su objavljeni rezultati prvoga kruga, počela je kampanja za drugi. U sljedećim danima za Mursiju će se opredijeliti pristalice Abul Futuha i drugih umjerenih islamističkih formacija, sunitski tvrdolinijaši okupljeni oko Al-Nur stranke te popriličan broj sekularnih grupa koje se boje vojne diktature. Drugo krilo tih sekularista i ljevičara pozvalo je na bojkot izbora. Osim Turističke komore, Šafika nitko drugi nije otvoreno podržao. Zato se u državnim medijima i dijelu liberalnog tiska zahutkala kampanja protiv islamista i protiv Mursija osobno. Nekoliko mojih poznanika koji se deklariraju kao liberali rekli su mi kako će glasati za Šafika. Za njega će, kao i u prvom krugu, glasati i većina kopta. Iz Mursijeva tabora su pak plašili birače kako je general Šafik "drugi Mubarak" i kako će se s njim, bude li izabran na vlast, ponovo doći feluli - prišipetlje staroga režima. Izborni štabovi predsjedničkih rivala jedni su drugima udarali niske udarce, a ni Šafik se osobno nije suzdržavao. Vojno je vijeće, kao i u prvom krugu, objavilo svoju "neutralnost".
Presuda Mubaraku
2. lipnja - Mubarak je nepravomoćno osuđen na doživotnu robiju s obrazloženjem kako nije spriječio ubijanje demonstranata u periodu između 25. siječnja i 11. veljače 2011. godine (uopće nije spomenuto da su se ubijanja nastavila i poslije). Uz njega je s istim obrazloženjem i na istu kaznu osuđen njegov tadašnji ministar unutrašnjih poslova, Habib Al-Adli (taj je ranije već bio osuđen na 12 godina zatvora zbog korupcije). Šest Adlijevih pomoćnika iz istoga ministarstva oslobođeno je. Mubarak i njegova dva sina, Alaa i Gamal, koji su se zajedno teretili za sudjelovanje u jednoj korupcionaškoj aferi prije deset godina, oslobođeni su zbog zastarjelosti tog djela. Odmah su širom zemlje izbili protesti, ne zbog presude Mubaraku, već zbog oslobađanja policijskih glavešina koji su operativno dirigirali represijom. Napominjem da do današnjega dana, osim jednog izuzetka, ni jedan od neposrednih ubojica među policajcima nije pravomoćno osuđen. Bivši je predsjednik odmah po izricanju presude helikopterom prebačen u zatvor Tora, gdje mu unaprijed pripremili posebnu ćeliju u bolničkom odjelu. Svjedoci kažu da to nije očekivao te da je tri sata odbijao da ga iznesu iz letjelice. Kada je pristigao u ćeliju, dugo je odbijao navući zatvorsku uniformu.
Mubarakovi odvjetnici najavili su žalbu na prvostupanjsku presudu.
11. lipnja - Prema neimenovanim zatvorskim izvorima, Mubarakovo zdravstveno stanje se pogoršalo. Navodno je doživio živčani slom, doživljava nesvjestice, plače i povremene halucinira. Prebačen je u jedinicu intenzivne njege te je, navodno, priključen na aparat za vještačko disanje. Njegovim sinovima - koji u istom zatvoru čekaju suđenje zbog ilegalne zarade (2,5 milijarde egipatskih funti!) prilikom preuzimanja većinskog udjela u jednoj ovdašnjoj banci - dozvoljene su posjete. Kažu da ga svakodnevno obilazi i supruga Suzan.
Zakoni, dekreti, presude i propisi
12. lipnja - Na zajedničkoj sjednici Zastupničkog doma i krnje Šure za predsjedavajućeg Ustavotvorne komisije izabran je ugledni pravnik dr. Hosam Al-Gariani za kojega kažu da je blizak islamistima. To je druga po redu stočlana Ustavnotvorna komisija kojoj je zadatak ispisati prijedlog budućeg ustava. Prva, u kojoj su islamisti sebi prigrabili 75 posto mjesta, pod pritiskom je sekularista i tranziciskih vlasti raspuštena. U novoj su komisiji, poslije dugih natezanja, mjesta ustavotvoraca ravnopravno podijeljena.
13. lipnja - Administrativnim uputstvom ministra pravde, kojeg je zajedno s Ganzurijevom privremenom vladom imenovalo Vojno vijeće, vojne su snage "privremeno" ovlaštene privoditi civile, čime je de facto restauriran omraženi Zakon o izvanrednom stanju. Saznaje se da na prilazu Kairu, na autocesti što ga spaja s Aleksadrijom, čeka kolona blindiranih vojnih vozila. Navodno je vojni garnizon u Aleksandriji stavljen u stanje pripravnosti.
14. lipnja - Odlukom Vrhovnog ustavnog suda, svega dva dana prije drugoga kruga predsjedničkih izbora, "zakon" o diskvalifikaciji visokih dužnosnika Mubarakova režima, koji je svojim dekretom bilo promulgiralo Vojno vijeće, proglašen je "neustavnim". Time je otklonjena posljednja prepreka Šafiku, ali bi i onih 10, koje je Izborna komisija diskvalificirala, sada mogli zahtijevati ponavljanje postupka registracije i nove predsjedničke izbore. Uzgred, predsjednik Ustavnoga suda istovremeno je predsjedavajući Vrhovne izborne komisije. Njega, kao i njegove kolege u Ustavnom sudu, imenovala je Mubarakova administracija. Kakva pravno-politička zapetljancija! Doduše, sve što se događalo od rušenja Mubaraka do danas je s formalno-pravnog aspekta nelegalno.
Drugom su odlukom poništeni izbori za jednu trećinu mandata u Zastpuničkom domu, s obrazloženjem da "nezavisni", za koje je bila rezervirana posebna kvota, nisu ustvari bili nezavisni, što je točno. No ta je odluka formulirana tako nejasno da se nije znalo znači li to da će se izbori morati ponoviti samo za tu trećinu ili za čitav parlament. Nedoumica je otklonjena kada je stigao nalog Vojnoga vijeća da se Zastupnički dom raspušta i da se bivšim zastupnicima zabranjuje ulaz u palaču u kojoj su zasijedali. Predsjedniku paralamentarnog odbora za pravne poslove, koji je trebao raspravljati o odluci Ustavnog suda i drugim članovima toga odbora, vojnici su pripriječili ulaz. Međutim, ni odlukom tog suda ni nalogom Vojnoga vijeća nije spomenut Gornji dom (Šura) - koji zasijeda u obližnjoj zgradi, a u koju ubogi "senatori" također nisu mogli ući - jer je vjerojatno toliko nevažan da su ga zaboravili. Iz Vrhovnog suda potvrđeno je da se njegova odluka odnosi samo na Zastupnički, a ne na Gornji dom. Grupa pravnika odmah je požurila podnijeti istom sudu zahtijev za raspuštanje Šure. Isto je tako nejasno kakva je sudbina Ustavotvorne komisije formirane od parlamenta 48 sati prije njegova raspuštanja.
14. lipnja - U Službenom listu, gdje se objavljuju zakoni i drugi pravni akti, nenajavljeno je osvanuo dekret Vojnoga vijeća kojim se osniva Vijeće narodne obrane, a kojim će predsjedati budući predsjednik repubublike, odnosno vrhovni komandant. Osim predsjednika, njegovi će članovi budući predsjednik parlamenta, premijer, ministri vanjskih i unutrašnjih poslova, financija i vojne proizvodnje te šef generalštaba i još devet generala, predstavnika svih rodova vojske - ukupno 15, ne računajući predsjednika države - odnos je 9 naprama 6 u korist vojnika.Tako se egipatski generali osiguravaju za budućnot. Recept su preuzeli iz turskoga ustava iz 1982. koji su diktirali tamošnji generali. Međutim, ovim dekretom nije stipulirano koja su ovlaštenja Vijeća narodne obrane. Po svemu sudeći, zamijeniti će sadašnje Vrhovno vijeće oružanih snaga kada se završi proces tranzicije, dakle poslije izbora novoga predsjednika republike, usvajanja novoga Ustava, refenduma i izbora novog parlamenta. Ako se to dogodi, onda će generali dobiti ustavom garantirane ovlasti koje nikada nisu imali u prošlosti. Tantavi je, međutim, ponovio tvrdnju da će vlast predati novoizabranom predsjedniku 30. lipnja.
Par dana kasnije pokazat će se da će taj predsjednik biti potpuno ovisan o generalima.
To potvrđuje i novinska vijest prema kojoj je sadašnje Vojno vijeće unaprijed imenovalo šefa predsjedničkog kabineta. Iz Vojnog vijeća odmah su to demantirali tvrdnjom kako je general Abdel-Momen Fuda određen za "supervizora" četveročlanog komiteta za administrativne i financijske poslove (nije rečeno koje) u predsjedničkom kabinetu. Kako bi se reklo - nije šija nego je vrat.
Druga runda izbora i dodatna Ustavna deklaracija
16. - 17. lipnja - Održan je i drugi krug predsjedničkih izbora, a unaprijed je priopćeno da će konačni rezulati biti objavljeni krajem tjedna. Međutim, već sljedećeg dana, u ponedjeljak 18. lipnja, kada su počeli pristizati rezultati prebrojavanja glasova, iz Mursijeva štaba objavljena je njegova pobjeda. Njegove su pristalice pohrlile na Tahrir i počele slaviti. Šafikov je štab proglasio pobjedu svog kandidata u utorak. I jedan i drugi su počeli licitirati s postotkom glasova koje su navodno prikupili. Kada su nešto kasnije oba štaba od Izborne komisije zaprimili iste službene izborne izvještaje i zbrojili rezultate, Mursijevi su tvrdili da je on pobjedio s 52 posto glasova, dok su u suprotnom taboru zaključili da ga je Šafik pretekao Mursija s 51,5 posto glasova. Istovremeno su novinari Masry Al-Youma, nezavisnog dnevnika koji se ne može optužiti za sklonost prema islamistima, tvrdili da Mursi prednjači. Doduše, u tom trenutku još nisu bili pristigli izvještaji iz, otprilike, 10 posto izbornih jedinica.
tahrir_izbori.jpg
18. lipnja - Dekretom Vojnoga vijeća promulgirani su amandmani na Ustavnu deklaraciju koja je bila usvojena na prošlogodišnjem referendumu, a stupila je na snagu 30. ožujka 2011. Ima ih devet, a njima zapravo Vojno vijeće prisvaja zakodnodavnu vlast sve do izbora novog parlamenta te ograničava ovlasti budućeg predsjednika koji će za sve važnije odluke morati tražiti suglasnost Vojnoga vijeća. Istim se dokumentom stipulira kako će "sadašnji članovi Vojnoga vijeća biti odgovorni za sva pitanja vezana uz vojsku, uključujući imenovanja i produženje aktivne službe" (neki su od njih već trebali biti umirovljeni). Osim toga, generali su unaprijed osigurali da pisanje budućeg ustava ne krene putem koji im ne odgovara. Citiram: "Ako Ustavotvorna komisija nije u stanju izvršiti svoj zadatak (pisanje prijedloga budućeg ustava), Vojno vijeće u roku od 7 dana formirat će novu Ustavotvornu komisiju sa zadatkom da u roku od 3 mjeseca pripremi prijedlog ustava, koji će u roku od 15 dana ići na referendum". Međutim, stvari se nisu baš tako odvijele jer, kako piše u jednom članku, "Ako predsjednik republike, predsjedavajući Vojnoga vijeća, premijer, Vrhovno vijeće sudstva ili petina članova Ustavotvorne komisije smatraju da su neke odredbe predloženog ustava suprotne ciljevima revolucije ili suprotne bilo kojem principu prethodnog ustava (koji su generali ukinuli - prim. I.I.), mogu zahtijevati reviziju spornoga prijedloga. Ako taj zahtjev ne bude prihvaćen, onda će Vrhovni ustavni sud presuditi." Tada će se, pretpostavljam, čitav postupak pisanja i usvajanja Ustava vratiti na početak. Generali očito pate od propisa koje sami donose, mijenjaju i sami krše, a k tomu se pozivaju na "revoluciju".
Prema dodatnom objašnjenu gornje Deklaracije, Vojno vijeće u tranzicijskom periodu zadržava i kontrolu nad državnim budžetom. Ne znam je li slučajno ili unaprijed temipirano, ali Ganzurijeva je vlada upravo uputila Vijeću na odobrenje prijedlog budžeta za 2012./2013. fiskalnu godinu. Prema jednom ovdašnjem istaknutom ekonomistu upućenom u detalje, taj će budžet - ako ga Vojno vijeće ratificira - biti "još jedan otrovan poklon budućem predsjedniku".
Na facebook stranici Vojnoga vijeća objavljena je lista političara, javnih ličnosti i pravnika koje su generali navodno "konzultirali". Najmanje ih je deset, koliko sam mogao pobrojati iz novinskih vijesti, demantiralo da su podržali novu Deklaraciju, a nekoliko ih je izjavilo da s njima nitko nije razgovarao.
Čim je objavljena nova Deklaracija, na egipatske su ulice izašli prosvjednici. Na Tahriru ih je u utorak uvečer bilo možda 200 000. Protesti protiv "vojne diktature" nastavit će se i sljedećih dana.
Opet Mubarak
19. - 20. lipnja - Prema državnoj agenciji MENA, Mubarak je imao seriju srčanih udara, pao je u komu i bio klinički mrtav. Zatvorski su ga liječnici navodno oživili elektrošokovima. Prema nekim drugim medijima i neimenovanim izvorima, doživio je i moždani udar. Član Vojnoga vijeća, general Abas, te je vijesti nazvao "besmislenim". No ubrzo nakon toga Ministarstvo unutrašnjih poslova, pod čijom su ingerencijom zatvori, objavilo je kako je Mubarakovo stanje kritično te da je zbog toga prebačen u istu vojnu kliniku u kojoj je boravio za vrijeme sudskoga procesa. Međutim, iz ureda glavnoga državnog tužioca je priopćeno da je transfer Mubaraka u kliniku izvršen "bez dozvole tužiteljstva", odnosno ilegalno. Nešto "škripi" u međusobnoj komunikaciji tih institucija.
Bolnicu, pred kojom se okupljaju i Mubarakovi protivnici i njegovi štovatelji, štiti kordon vojne policije. Nema incidenata, pojedine žene plaču. Prema službenom priopćenju bolnice, Mubarak nije više u komi, njegovo se stanje stabiliziralo, ali pati od depresije, ima visoki krvni tlak i probleme s disanjem. Postoje izgledi da prežive, ali više će se znati u sljedeća 72. sata. Vidim iz komentara kako neki skeptici misle da je ta kriza iscenirana da bi se skrenula pažnja sa sadašnjih sukoba Mursija i Šafika, odnosno Muslimanskog bratstva i Vojnog vijeća. Mislim da se generali još uvijek kaju što Mubaraka nisu iz Šarm El-Šeika, umjesto pred sud u Kairo, poslali na liječenje u inozemstvo ili u egzil koji su mu nudili Saudijci. Sada im je hipoteka s kojom se ne znaju nositi.
Protesti protiv Vojne hunte
21. lipnja - Vrhovna izborna komisija priopćila je da se objava konačnih rezultata predsjedničkih izbora odlaže jer su oba kandidata uložili prigovore na njihov ishod u, otprilike, 100 izbornih jedinica - Mursi 150, a Šafik čak 221. Moguće je da će u spornim biralištima izbori biti ponovljeni.
22. - 23. lipnja - Muslimanska braća i njihovi saveznici, kao i nekoliko omladinskih udruga i ljevičarskih organizacija, uputili su jučer odvojene apele svojim sljedbenicima da izađu na Tahrir i prosvjeduju protiv raspuštanja paralamenta, protiv Ustavne deklaracije i odlaganja objavljivanja rezultata izbora.
Tvrdi se da se Mursi prethodnih dana susreo s predstavnicima većeg broja političkih formacija u pokušajima iznalaženja zajedničke platforme djelovanja. U više se javnih nastupa obraćao ljevičarskim i sekularnim snagama koje se, kao i on, suprotstvaljaju vojnom režimu, nudeći im suradnju i uključivanje u njegovu buduću administraciju. Na tiskovnoj konferenciji u petak prije podne tvrdio je da će u u njegovu buduću vladu biti uključeni predstavnici svih političkih tendencija, omladinskih revolucionarnih organizacija, žena i kopta, a također i u buduću Ustavotvornu komisiju.
Nije jasno što će se dogoditi s raspuštenim parlamentom i hoće li biti novih izbora. Tko će pisati prijedlog budućeg ustava? Kakve će biti ovlasti parlamenta, vlade, predsjednika i generala?
Državna TV skoro je u isto vrijeme objavila priopćenje Vojnoga vijeća kojim se dvojici predsjedničkih kandidata spočitavaju "preuranjene izjave" prije nego što je Izborna komisija objavila rezultate izbora, što je "neopravdano i glavni uzrok (sadašnjih) podjela i konfuzije". Vojno vijeće naglašava da "ne pridaje prednost jednoj političkoj tendenciji nad drugom" te da "poštuje pravo svakoga na mirne demonstracije koje vode računa o interesima naroda". Slijedi duga tirada o "vladavini prava" koju vojnici moraju braniti i o potrebi poštovanja sudskih odluka. Zatim se opravdava donošenje nove Ustavne deklaracije "sadašnjom situacijom u zemlji" i naglašava da je "obaveza Vojnoga vijeća štititi interese zemlje". Vijeće će, kaže se, "odlučno, s čeličnom pesnicom odgovoriti", shodno postojećim zakonima, na sve pokušaje nanošenja štete tim interesima.
Odgovarajući na optužbe dijela državnih medija i privatnog tiska da MB priprema nasilan odgovor u slučaju da Vrhovna izborna komisija proglasi Šafika pobjednikom, glasnogovornik organizacije Mohamed Gozlan odbacio je te priče i naglasio da će MB "prihvati te rezultate iako je pobjednik već poznat". Sam Mursi još prije par dana izjavio je kako "poštuje odluku Ustavnog suda" o raspuštanju parlamenta.
Mursi i Šafik, bez obzira koji će od njih sutra biti proglašen predsjednikom, nisu navažniji akteri ove krize. Već je prvom Ustavnom deklaracijom iz ožujka prošle godine bilo stipulirano da će se uvesti polupredsjednički sustav, a ova nedavna je svela predsjednika na talca vojne institucije. Sviđalo se to ili ne izabranom "sretniku", unaprijed mu je nametnuto tutorstvo generala. Glavna se bitka od rušenja Mubaraka na ovamo zapravo vodila između dva politička centra moći - između Vojnoga vijeća kao predstavnika vojnoga establishmenta te njegovih materijalnih i statusnih interesa i Muslimanskoga bratstva, organizacije s brojnim i discipliniranim članstvom, masovnom elektoralnom bazom i sadržajnom financijskom podrškom.
Uprkos nesnosnoj vrućini, Tahrir se počeo puniti već oko podneva, a do petka u večer tu se natiskalo nekoliko stotina tisuća mirnih prosvjednika. Islamisti su dominirali trgom. Skandirali su parole protiv Vojnog vijeća i tražili njegov odlazak. Snage sigurnosti prepustile su trg prosvjednicima i povukle se van njihova vidokruga. Dosta je demonstranta ostalo na trgu u noći između petka i subote.
Najavljeno je da će sutra, u nedjelju u 15 sati, biti objavljeni službeni rezulati izbora.
Pobjeda Mursija
24. lipnja - Desetci tisuća prosvjednika na Tahriru sa strepnjom iščekuju objavu izbornih rezultata. Na ovdašnjim internetskim portalima kruže vijesti o pregovorima koji se vode između predstavnika Vojnoga vijeća i Muslimanskoga bratstva. Navodno, Sami Enan, šef generalštaba, i Kairat Al-Šater, drugi čovjek Bratstva koji je bio kandidiran za predsjedničku funkciju a potom diskvalificiran, pokušavaju pronaći kompromisnu formulu za kohabitaciju. Mursijev zamjenik u Stranci slobode i pravde, Esam Al-Erian, demantirao je, međutim, da se vode pregovori s generalima. Istovremeno je upozorio na "gnjevne reakcije" ako se bude manipuliralo izbornim rezultatima. Sekularni privatni list Al-Destur jučer je tvrdio da Muslimansko bratstvo "priprema masakr', ali nije objasnio s čim i kako. Monopol oružane sile, naime, na drugoj je strani. Ovdašnji mediji, kao i u sličnim situacijama u drugim zemljama, podgrijavaju političke sukobe, a neposredni akteri istih sukoba igraju se sa živcima javnosti.
sami_enan_-_mohamed_tantavi.jpg
Javlja se da su Šafikove sljedbenici, možda njih tisuću ili nešto više, manifestirali podršku svom kandidatu i uzvikovali parole protiv Muslimanskoga bratstva. Blokirali su neke ulice u Nasr Citiju, istočnom kairskom predgrađu, nedaleko od sjedišta Vrhovne izborne komisije. Prilaze je već ranije prepriječila vojska sa svojim tenkovima. Mjere sigurnosti pojačane su i okolo drugih državnih institucija. Trgovci su oko 13 sati počeli zatvarati radnje u blizini Tahrira, banke također. Oba su kampusa Američkog sveučilišta zatvorila svoja vrata u 14 sati. Neki su su građani počeli pridruživati prosvjednicima na Tahriru, a većina ih je pohrlila kućama pred svoje televizore. Kairske su ulice opustjele.
Kada je Izborna komisija sa satom zakašnjenja iza najavljenog vremena proglasila Mursija pobjednikom, na Tahriru je izbilo slavlje. Za njega je glasalo 13,2 milijuna birača ili 51,73 posto, a za Šafika oko 900 000 manje ili 48,27 posto. Otprilike 840 000 glasačkih listića proglašeno je nevažećima ili je poništeno. Od otprilike 81 milijuna potencijalnih glasača, na birališta ih je izašlo oko 26 milijuna. Predsjednik Komisije, Faruk Sultan, koji je objavio te rezultate, rekao je da s ovim izborom inaugurirana Druga egipatska republika s njezinom rađajućom demokracijom. Državna je TV javila da je maršal Tantavi među prvima čestitao novoizabranom predsjedniku.
Novinarka Ahram Online, koju je objava rezultata izbora zatekla u Šafikovu štabu, opisala je isto poslije podne na svom portalu šok i nevjericu prisutnih. Jedna se aktivistica onesvjestila, druga počela histerično vikati, a jedan je momak ošamarrio nedužnog novinara koji je s ostalima pratio TV priopćenje predsjednika Izborne komisije. Do tog trenutka, svi su oni vjerovali da je njihov kandidat pobijedio. Službeni glasnogovornik Šafikove ekipe je nestao, a jedan od prisutnih aktivista ogorčeno je tvrdio kako su ih svi izdali i prodali Muslimanskom bratstvu. "Znamo da smo zapravo pobijedili - rekao je novinarki - u što su nas uvjeravli iz Izborne komisije Vojnog vijeća i sigurnosnih službi. Prodali su nas za najmanju cijenu. To je gubitak za sve časne Egipćane." Šafik nije bio među prisutnima koji su se brzo počeli razilaziti. Te se večeri nije oglasio. Tiskovna konferencija na kojoj je trebao istupiti kao izabrani predsjednik otkazana je.
Hoće li poslije ustavnog referenduma biti održani novi predsjednički izbori? Hoće li se ćekati s programom oporavka posrnule privrede sve do kraja ovog neizvjesnog procesa tranzicije? Taj se može prilično otegnuti, a u svakoj sljedećoj etapi mogu izbiti novi sukobi
Kasnije u noći, Mohamed Mursi, peti predsjednik republike i prvi civil u toj galeriji, održao je na nacionalnoj TV svoj inauguracijski govor. Prethodno je podnio ostavku na članstvo u organizaciji Muslimanskoga bratstva i na položaj predsjednika Stranke slobode i pravde. Rekao je da će biti predsjednik svih Egipćana - muslimana i kršćana, starijih ljudi, djece, žena, muškaraca, seljaka, učitelja, radnika, trgovaca te zaposlenika u državnom i privatnom sektoru. Zahvalio se onima koji su poginuli i bez kojih ovaj ishod izbora ne bi bio moguć. Odao je priznanje egipatskim oružanim snagama, sudskim institucijama, ali i policiji čiji su pripadnici većinom pošteno obavljali svoje zadatke. Naglasio je kako će Egipat poštovati sve dosadašnje međunarodne ugovore i sporazume i težiti uspostavljanju uravnoteženih i uzajamno korisnih odnosa sa svim zemlljama svijeta. Pozvao je sugrađane na jačanje nacionalnog jedinstva za obnovu zemlje i ostvarenje ciljeva revolucije koja nije završena.
Uobičajeno bi bilo da je taj govor održao u parlamentu, ali on je raspušten. Neki su nagađali kako bi ga mogao održati na Tahriru gdje su njegove pristalice nastavile sa slavljem. Opredijelio sa za državnu TV kojoj do sada nije imao pristupa i koja ga je mjesecima, zajedno s njegovim MB-om, demonizirala. Može li to biti prvi znak da je konhabitacija profunkcionirala? Sljedeći test biti će polaganje svečane predsjedničke zakletve. Opet bi bilo očekivano da to učini u parlamentu. Vojno Vijeće je, međutim, još prije objave konačnih rezulata odredilo da će budući predsjednik zakletvu polagati pred Vrhovnim ustavnim sudom krajem ovoga mjeseca. To će biti drugi test.
Tranzicija u etapama
25. lipnja - Klimaks ove krize je prošao, ali je neizvjesnost o tome što dalje očekuje ovu zemlju ostala. Generali i dalje kontroliraju situaciju i tako će biti sve do završetka procesa tranzicije, a vjerojatno i kasnije. Sa svojim deklaracijama, dekretima i odlukama, koji bi trebali biti ugrađeni u sljedeći ustav, osigurali su svojoj instituciji privilegirani status kakav legalno nije imala pod Mubarakom i njegovim vojnim prethodnicima. Mursijeve su ovlasti ograničene kao ni jednom predsjedniku prije njega. Međutim, i Muslimansko bratstvo dosta je postiglo. Dok su pod Mubarakom bili samo tolerirani, sada su prvi puta u svojoj dugoj povjesti službeno prihvaćeni kao legitimni sudionici političkoga procesa. Registrirali su svoju Stranku slobode i pravde s kojom će se natjecati na sljedećim parlamentarnim izborima i na kojima će vjerojatno ponoviti uspjeh postignut u siječnju/veljači, dobili su i "svog predsjednika". Mada su pokušali, u ovoj etapi nisu mogli postići više, a još je prije nekoliko dana izgledalo kako bi mogli izgubiti sve. Riskirali su, ali nisu uspjeli. U zadnji je tren prevladala pragmatika, kod generala također. Kako bi očuvali svoje interese, prvo su žrtvovali Mubaraka, a u ovoj etapi manje važnoga Šafika. Suočeni s alternativom da na stotine tisuća prosvjednika pošalju tenkove, i oni su se povukli. Uprkos oklijevanja, na kraju su prihvatili volju elektorata. Kompromis je u ovom trenutku bio u interesu i jednih i drugih. Tako je ostvaren još jedan korak prema razrješavanju krize. To je prvi puta u povjesti ove zemlje da su građani birali svoga predsjednika i da im se taj izbor uvažio. Međutim, tek treba vidjeti kako će formula kohabitacije zaživjeti.
Jutros je Mursi s najbližim suradnicima obišao predsjedničku rezidenciju u kojoj je Mubarak boravio skoro tri decenije. MENA je objavila fotografiju njegova ulaska u predsjednički kabinet. Poslije toga krenuo je na drugi kraj grada u Ministarstvo obrane gdje zasjeda Vojno vijeće i tu ga je primio predsjedavajući Vijeća, maršal Tantavi. Znakoviti susret novoizabranog predsjednika i tenutno najmoćnijeg Egipćana. Fotografija njihova susreta nije objavljena. Članica Mursijeva štaba, Dina Zakarija, poslije toga je objasnila da su njih dvojica između ostaloga razgovarali o sastavu buduće koalicione vlade koju neće predvoditi član Stranke slobode i pravde i u kojoj ova stranka neće imati većinu. Mursi je kasnije u svom novom kabinetu primio Ganzurija, koji je jučer podnjeo ostavku na premijerski položaj, ne njemu nego Tantaviju. Tvrdi se da su razgovarali o sastavu buduće koalicione vlaseti.
I jedna ohrabrujuća vijest; već su jutros, pri otvaranju kairske burze, indeksi akcija nuđenih na prodaju počeli rasti. Kada je burza poslije podne zatvorena, u ukupnom prosjeku napredovali su za 7,59 posto u odnosu na stanje prošloga tjedna.
Poslije podne se masa, koja je danima dežurala na Tahriru, počela pomalo razilaziti, ali šatorsko naselje koje su tu podigli prosvjednici nitko nije dirao. Uklonjene su barikade koje su ranije branile pristup trgu. Automobili su ponovo počeli prolaziti tom gradskom raskrsnicom.
Svjetlo na kraju tranzicijskoga tunela se, međutim, još uvijek ne nazire. Nije jasno što će se dogoditi s raspuštenim parlamentom i hoće li biti novih izbora. Tko će pisati prijedlog budućeg ustava? Kakve će biti ovlasti parlamenta, vlade, predsjednika i generala? Hoće li poslije ustavnog referenduma biti održani novi predsjednički izbori? Hoće li se ćekati s programom oporavka posrnule privrede sve do kraja ovog neizvjesnog procesa tranzicije? Taj se može prilično otegnuti, a u svakoj sljedećoj etapi mogu izbiti novi sukobi. Bit će to probni period u kojem bi se trebalo pokazati može li kohabitacija funkcionirati.
