Dim iz kotlovnica na Šalati je nekad crvene, žute ili zelene boje. To je prizor kao iz horora američke C produkcije, opisuje zagađenje Kliničkog bolničkog centra Zagreb skladatelj Alfi Kabiljo, koji živi u blizini bolnice. Smrad je nekad još i gori, moramo zatvarati prozore rano ujutro. Osjeća se sve do Nove Vesi, a nekad i do Jelačićeva placa. Sva se ta zagađenja događaju nedjeljom i praznikom, evo zadnje je bilo prvog svibnja. Kabiljov sin je snimio zagađenje u nedjelju, 17. prosinca prošle godine, no kotlovnica ispušta otrovni dim već godinama. stanovnici Mesićeve ulice pokušali su zagađenje zaustaviti izlaskom na ulicu, obraćali su se gradonačelniku Bandiću, Institutu za medicinska istraživanja, Uredu predsjednika i naravno Ministarstvima zdravstva i zaštite okoliša…
Bonita bananama protiv dima
Građani u susjedstvu bolnice su u prosincu pozvali inspekciju zaštite okoliša. Inspekcija je naložila mjerenje ispušnih plinova kotlovnica na ugljen koje je obavila privatna tvrtka Zavod za istraživanja i razvoj sigurnosti. Ustanovljeno je da su na dimnjacima Ortopedije i Klinike za pedijatriju, otorinolaringologiju i spolne bolesti, količine ugljičnog monoksida, dioksida sumpora i krutih čestica, višestruko premašile graničnu vrijednost emisije. A to višestruko znači 27 puta više ugljičnog monoksida od dopuštenog u podrumu pedijatrije, te osam puta više krutih čestica. Neispravnost tog ložišta ponekad izaziva vraćanje dima iz dimnjaka u prostoriju, pa su podrumski prozori kotlovnice stalno otvoreni i tek malo zabarikadirani kartonima Bonita banana. Kabiljo se dobro sjeća jedne takve situacije: Jednom sam bio na Šalati kao pacijent i dok sam čekao, odjednom je počeo padati, usred ljeta sivi snijeg.
U veljači je, nakon objave rezultata ispitivanja uprava bolnice obećala uvođenje plina u kotlovnice na jesen.
Svake subote u bolnicu dolazi isporuka ugljena, kojeg je Šalata prošle godine potrošila 1 700 tona. Iza zgrade pedijatrijske klinike nalazi se hrpa pepela i šljake koje izbacuju ispod bolničkih prozora priručnim liftom iz kotlovnice. Premda je opasan otpad, pepeo odvoze na otvorenom kamionu. Miroslav Radić, zamjenik ravnatelja Kliničkog bolničkog centra za pravne poslove kaže da pepeo iz kotlovnice ide na komunalno odlagalište smeća u otvorenom kamionu, a ako netko želi donirati bolnici zatvoreni, oni će donaciju rado primiti. Za bolji kamion, dodaje Radić, sami nemaju novaca. Bolnica, izgleda, nema boljeg mjesta ni za kuhinju, koja se nalazi u neposrednoj blizini kotlovnice. Zanimljivo da se i tamo širi neugodni miris iz kotlovnice koja je izolirana jednom zavjesom.
Zamjenik ministra zdravstva Nenad Lamer priznaje kako su kotlovnice zastarjele zato što postojeća tehnologija u njima ne dozvoljava kontinuirano mjerenje već samo periodičko, a na to nas obvezuje naše moderno zakonodavstvo.
Tone spaljenoga ugljena
Jedna od spornih kotlovnica datira iz 1928. godine i navodno je skinuta s neke lokomotive. Iskoristivost joj je 35 posto. S obzirom da Šalata troši oko milijun i 360 tisuća kuna godišnja na ugljen, a doušnik H-altera tvrdi da je Šalata priznala samo dio, može se reći kako proizvodi više stotina tisuća kuna gubitaka godišnje jer se energija dvije trećine ugljena bespovratno gubi. Glasnogovornica Ministarstva zaštite okoliša Kata Gojević tvrdi kako se svaka hrvatska bolnica svake godine barem jednom kontrolira. Znači desetljećima država zna za taj problem no dopušta trovanje građana oko bolnice. Zašto je onda ove godine država tako strogo kontrolirala Šalatu? Zato jer je Ministarstvo donijelo pravilnik o tome koliko se smije ispuštati plinova i krutih čestica u takvim kotlovnicama pa ako ih netko pita što radite na njegovoj provedbi, birokracija može uprijeti prstom na taj jedan slučaj.
Prema neslužbenim informacijama bivše djelatnice Ministarstva zaštite okoliša, za vrijeme ministra Bože Kovačevića utvrđeno je kako tek jedna do dvije bolnice u Hrvatskoj imaju dozvoljene emisije plinova iz svojih kotlovnica. I tada su time ministri zdravstva i okoliša igrali ping-pong, međusobno se optuživajući.
Fotografija stara tri mjeseca pokazuje kako se kotlovnica pedijatrije obnavlja
Lamer priznaje kako je većina kotlovnica pri hrvatskim bolnicama na ugljen, a koliko je takvih s prekomjernom emisijom, od Kate Gojević ne može se doznati jer nije dovoljno stručna i mora pitati svoje u inspekciji. Tu informaciju na kraju nismo dobili, niti nam je omogućen razgovor s inspektorima zaštite okoliša.
Svatko sposoban zbrojiti dva i dva vidi kako bi se samo od ušteda koje bi se postigle uvođenjem novih kotlovnica kroz nekoliko godina otplatila investicije. Pa zašto se onda to već nije učinilo?
Premda je opasan otpad, pepeo odvoze na otvorenom kamionu
Susjedi se pobunili
Ja to ne mogu potvrditi no jedan mi je liječnik iz bolnice rekao kako se ovdje spaljuje medicinski materijal za veoma lijepu svotu, nagađa Kabiljo. Hrvatske zdravstvene ustanove prijavljuju tri puta manje medicinskog otpada od država s otprilike istim brojem stanovnika i bolničkih kreveta. Pravilnik o medicinskom otpadu najavljuje se godinama iz Ministarstva zaštite okoliša a navodno će se u suradnji sa zdravstvom donijeti sljedeći mjesec. Da se netko prerano ne poveseli treba reći kako se takva najava već nekoliko puta mogla čuti. Od djelatnika Ministarstva zaštite okoliša neslužbeno doznajemo da zdravstvo ne želi pristati da im netko drugi određuje kako će zbrinuti svoj otpad. Mnogi ravnatelji bolnica vjerojatno nemaju ni novaca za adekvatno zbrinjavanje. Zdravstvo odgovara kako su im zaštitari u prijedlogu pravilnika u dvogodišnjoj izradi odredili da koncesionar za zbrinjavanje medicinskog otpada ima koncesiju na samo pet godina što je prekratko. Mora da je interesantno to vrijeme prije dodjele koncesija. Trenutno samo dvije spalionice pri hrvatskim bolnicama imaju dozvolu za spaljivanje, ona u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Dubrava te druga u Vinkovcima. No prema podacima Agencije za zaštitu okoliša pri hrvatskim bolnicama postoji jedanaest pogona za termičku obradu medicinskog otpada. Neke su navodno u postupku dobivanja dozvole, no glasnogovornica Gojević opet ne želi reći smiju li u međuvremenu spaljivati otpad jer joj to nismo prethodno napisali u faksu.
U privatnoj tužbi protiv bolnice na Šalati građani su pokušali dokazati kako dim iz dimnjaka nije samo rezultat paljenja ugljena, no spor se vodi već sedmu godinu. Sutkinja Općinskog suda u Zagrebu Goranka Ručević odredila je da Branimira Janjanin, koja je tužila bolnicu, plati 11 900 kuna za vještačenje ispušnih plinova, a nakon toga je to smanjeno na 5 400 no ni tada nije plaćeno. I na tome, tvrdi glasnogovornik suda Ivica Veselić, spor stoji četiri godine. Odvjetnik građana je Branimir Janjanin i on je odbio mogućnost vještačenja od strane Zavoda za javno zdravstvo jer je ta državna institucija poslovno povezana sa Šalatom.
Odvjetnik bolnice tvrdio je još 2003. godine da je projekt za prelazak na plin u izradi. A to sada tvrdi drugi zamjenik ravnatelja KBC-a Zagreb, Stjepko Pleština, obećavajući prelazak na plin do nove ogrjevne sezone. No fotografija stara tri mjeseca pokazuje kako se kotlovnica pedijatrije obnavlja, unutra postoji mala pruga kojom se prevozi ugljen i pepeo, kao da netko računa da će raditi još dosta vremena na taj način.
I o načinu kontrole trebalo bi razmisliti. Od Mile Žunića, tehničkog direktora tvrtke koja je mjerila ispušne plinove na Šalati, doznajemo da nakon onečišćenja država raspiše natječaj za mjerenje na koji se jave neke od pedesetak ovlaštenih tvrtki. Natječaj traje obično petnaest do 45 dana. Dakle najmanje dva tjedna proteknu od zagađenja do egzaktnih ispitivanja ispušnih plinova. No ni to vrijeme očito nije bilo dovoljno da se pokuša sakriti trovanje na Šalati, ako je to uopće moguće i ako je to kome uopće bila i namjera.