Kako podesiti kamate?

Sud je nepravomoćnom presudom potvrdio da je ugovorena odredba o promjeni kamate odlukom banke nepoštena, da je ona ništetna, da je tužitelj oštećen, pozvao se i na presudu VTS-a, i na prijašnju presudu Suda časti HGK-a u slučaju Dadić, i na presudu Europskoga suda pravde C-26/13 – međutim, unatoč svemu tome na kraju je odbijen zahtjev za isplatu. Obrazloženje je Zagrebački suci možda već imaju između sebe dogovoreni smjer kojim će krenuti u presuđivanju protiv banaka. Ako je tako, onda je to jako lošesljedeće – Sud nema elemente na temelju kojih bi mogao izračunati i odrediti promjenu i razdoblja promjene kamate, dakle nema elemente za podešavanje kamate, pa stoga odlučuje da se preplaćena kamata ne može isplatiti. Sve je to presuđeno unatoč potvrđenoj činjenici da je tužitelj oštećen.

Nakon mojeg četverogodišnjeg praćenja i aktivnog sudjelovanja u aktivnostima u vezi sa slučajem Franak, tijekom kojeg sam se konzultirao s odvjetnicima, pravnicima i ekonomistima o raznim pravnim i ekonomskim začkoljicama vezanim za kredite s valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatnom stopom koja se mijenja odlukom banke, ostao sam nemalo iznenađen konkretnom nepravomoćnom presudom.

Bio sam uvjeren da je isplata preplaćenih kamata gotova stvar, samo podigneš tužbu, pozoveš se na zakone, na presude VTS-a i ECJ-a, sud potvrdi ništetnost promjena kamata i dosudi mi izračunanu preplatu na temelju razlike iznosa naplaćene i redovne ugovorene kamate zajedno sa zateznom kamatom. Zbog svega toga je presuda Općinskoga suda u Zagrebu za mene poprilično šokantna.

Slučajno ili ne, konkretna nepravomoćna presuda poklapa se s tezama jednoga znanstvenog rada.

Naime, na jednome pravnom seminaru održanom prošle godine u Opatiji, svoj znanstveni rad pod nazivom Promjenjive kamate, devizna klauzula i klizna skala iznio je i prof. dr. sc. Petar Miladin sa zagrebačkoga Pravnog fakulteta – profesor na Katedri za trgovačko pravo.

Odmah moram napomenuti da se u konkretnoj situaciji ne radi o trgovačkome, već isključivo o građanskome pravu, budući da konkretni odnos ugovaratelja u potrošačkim kreditima čini odnos potrošača i banke. Dakle, to je odnos potrošača i trgovačkog društva odnosno trgovca, a to Ako Sud odbija zahtjev tužitelja da se kompletna odredba o promjenjivoj kamati proglasi ništetnom, onda je trebao umjesto predložene presude presuditi da je čitav ugovor ništetannikako nije odnos dvaju trgovačkih društava. Stoga se nikakvo trgovačko pravo ne primjenjuje na jedan takav odnos.

Profesor Miladin o promjenjivoj kamati u svojem radu između ostaloga piše:

• da ugovaranje promjenjive kamate bez odredaba o podešavanju kamate ne znači    da je odredba o promjenjivoj kamati ništetna,
• da je uslijed nedostatne odredbe o promjeni kamate nastala pravna praznina koju      valja dopuniti dodatnim tumačenjem o podešavanju promjene kamate,
• da ugovor zbog te nedostatne odredbe nije ništetan, jer promjenjiva kamata nije   zabranjena sama po sebi, pa stoga ugovor može opstati unatoč tome što je   odredba o promjeni kamate odlukom banke nepoštena i ništetna,
• da tužitelj nema pravo tražiti razliku između iznosa naplaćene i početne kamate,    jer ugovorom nije ugovorena fiksna kamatna stopa,
• da se postavlja pitanje što bi ugovorne strane ugovorile da su znale da je ugovorna odredba o promjeni kamate odlukom banke ništetna i kako riješiti dopunsko tumačenje ugovora u vezi s time,
• da se banci ne može dopustiti da ona jednostrano odredi stopu promjenjive kamate, ali to pravo nema niti dužnik,
• da se pri određivanju dopunskoga tumačenja valja držati pravila savjesnosti i poštenja te istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja u sklopljenome ugovoru,
• da je ključan parametar u kamati referentna kamatna stopa koja mora biti javno objavljena i dostupna ugovarateljima, da ona mora biti neovisna o volji ugovaratelja,
• da se kod podešavanja mora primijeniti pravilo ekvivalentnosti, a to znači da banka mora podešavati kamatu i u korist dužnika, ako se tako to utvrdi na temelju elemenata za podešavanje,
• da kod dopunskoga tumačenja valja uvažavati tržišne uvjete pod kojima banka nabavlja kapital, pa u vezi s time spominje CDS kao parametar,
• da je potrebno utvrditi sudski jesu li se banke rukovodile opravdanim razlozima kod povisivanja kamata….

Minimum koji je sud trebao napraviti, ako je htio presuditi u duhu zakona i u duhu pravičnosti, jest traženje načina da se utvrdi način promjene kamate i onda taj način primijeniti od početka ugovornog odnosa uz podešavanje otplatnih planova u skladu s tako pronađenim rješenjemZagrebački Općinski sud presudio je vrlo slično navodima profesora Miladina, a presudio je:

•  da je ugovorna odredba o promjeni kamate odlukom banke nepoštena
• da je takav način promjene kamate ništetan,
• da je tužitelj oštećen,
• da sud nema na temelju čega odrediti način promjene kamate,
• da unatoč šteti koju tužitelj trpi, promjenjiva kamata nije zabranjena i stoga ona   ostaje u ugovoru valjana te se tužitelju odbija isplata preplaćenih iznosa kamata, jer Sud ne može utvrditi način promjene kamate.

 Nakon takve odluke Suda, zaključujem da zagrebački suci možda već imaju između sebe dogovoreni smjer kojim će krenuti u presuđivanju protiv banaka. Ako je tako, onda je to jako loše.

Moram reći da se s nekim zaključcima profesora Miladina slažem, ali s nekima, i to onima najvažnijima, uopće se ne slažem.

Pitam se – kako je moguće da je promjenjiva kamata važeća, ako ne postoje u ugovoru podaci na temelju kojih se kamata mijenja. Naime, člankom 272. Zakona o obveznim odnosima jasno je propisano:

^{Kad je činidba odrediva}

^{Članak 272.}

^{(1) Činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.}

 ^{(2) Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.}

Iz svega toga proizlazi – ako je Sud utvrdio da je odredba o promjenjivoj kamati ostala na snazi, a nisu ugovoreni elementi odnosno podaci na temelju kojih se kamata mijenja, onda je ipak i ta odredba ništetna na temelju članka 272. Zakona o obveznim odnosima – prema tome, cijeli je Sud nema elemente na temelju kojih bi mogao izračunati i odrediti promjenu i razdoblja promjene kamate, dakle nema elemente za podešavanje kamate, pa stoga odlučuje da se preplaćena kamata ne može isplatitiugovor ništetan. Ili valja na temelju ništetne ugovorne činidbe o promjenjivoj kamati cijeli ugovor proglasiti ništetnim ili ništetnu ugovornu činidbu valja zamijeniti valjanom odredbom.

Sud je utvrdio da je tužitelj oštećen, ali ne odobrava isplatu. Minimum koji je sud trebao napraviti, ako je htio presuditi u duhu zakona i u duhu pravičnosti, jest traženje načina da se utvrdi način promjene kamate i onda taj način primijeniti od početka ugovornog odnosa uz podešavanje otplatnih planova u skladu s tako pronađenim rješenjem. Ako toga rješenja nema, onda je ugovor ništetan. Umjesto toga, Sud odbija isplatu preplaćenog iznosa kamata i ne traži utvrđivanje načina promjene kamate. Ako Sud odbija zahtjev tužitelja da se kompletna odredba o promjenjivoj kamati proglasi ništetnom, onda je trebao umjesto predložene presude presuditi da je čitav ugovor ništetan – pa prepustiti tužitelju da se žali na takvu presudu, ako mu ne odgovara da svatko svakome vrati ono što je primio. Naime, kod ništetnosti ugovora smatra se da ugovora nije niti bilo, pa stoga nema niti posljedica koje iz ugovora proizlaze i na kraju svaka ugovorna strana onoj drugoj ugovornoj strani mora vratiti što je od nje primila.

Profesor Miladin spominje sporni CDS kao tržišni element u kamati. CDS kao promjenjivi parametar ne postoji u Zakonu o potrošačkom kreditiranju. CDS nema nikakve veze s našim kreditima. S druge strane, čak i da ima ikakve veze, CDS nije podatak do kojeg prosječni dužnik može doći na jednostavan način. Osobno sam postavio pitanje banci s kojom imam zaključen kreditni ugovor gdje bih mogao pronaći podatke o CDS-u, na što sam dobio odgovor da se ti podaci moraju platiti odnosno da se do njih ne može jednostavno javno doći, dok zakon propisuje da ugovoreni podaci moraju biti jasni i razumljivi prosječnom potrošaču. Znam iz drugih izvora da je CDS u RH znao biti i preko 10, a kamata je bila za to vrijeme 5-6 posto - kakve veze onda jedan takav parametar ima s kamatom? Uostalom, niti Zakonom o potrošačkom kreditiranju nije propisano da CDS može biti promjenjivi parametar u kamati. Tih tvrdnji o CDS-u kao parametru koji određuje kamatu naslušali smo se od naših dičnih bankara i njihovih ekonomskih analitičara. Je li možda profesor Miladin na neki način nagovoren da se bavi temom promjenjive kamate, gotovo neposredno nakon pravomoćne presude u slučaju Franak? Sve te njegove teze vrlo su slične tezama bankara, osim što su profesorove teze vrlo detaljno znanstveno obrazložene. Međutim – one su obrazložene prije svega sa stanovišta profesora trgovačkog prava te su na ugovorne odnose trgovačkih društava njegove teze itekako primjenjive, dok za odnose potrošača i trgovaca ipak vrijede neka druga pravila ponašanja. Kako je moguće da o budućim građanskim sporovima kao pravni autoritet na seminaru govori profesor trgovačkog prava? Ima li ikakve veze s time možda bankarski PR, koji je naizgled nenametljiv, ali je sveprisutan.

Zaključujem:

1. Sudski sporovi u vezi s nezakonitim kamatama sporovi su koji se tiču isključivo građanskoga prava, jer radi se o odnosu potrošača i trgovca, a ne o odnosu dvaju trgovaca. Radi se o ugovornim odnosima koji su propisani Zakonom o obveznim odnosima i Zakonom o zaštiti potrošača, a ne Zakonom o trgovačkim društvima. Rad profesora Miladina primjenjiv je po mojem mišljenju u sporovima između trgovačkih društava, a nikako nije primjenjiv na pravne odnose tih društava odnosno banaka i potrošača.
2. Sud ne bi trebao uopće uzimati u obzir teze profesora Miladina, mada on jest pravni autoritet za trgovačko pravo. Profesor Miladin je znanstvenik teoretičar, i ne vjerujem (ali ne znam) da se ikada bavio suđenjem ili odvjetničkim obranama u sudskim procesima. Sud mora biti neovisan u svojem rasuđivanju i presuđivanju, a posebice mu na prvome mjestu trebaju biti zakoni i sudska praksa, pa unatoč tome što mi možda i nemamo zasad zadovoljavajuću sudsku praksu – takva praksa postoji u okruženju, što u zemljama EU-a (Mađarska i ECJ), što u bivšem zajedničkom prostoru s kojim dijelimo gotovo identičnu pravnu regulativu (Srbija, BiH – gdje već postoji na desetke i stotine donesenih presuda u korist dužnika, i to na vraćanje preplaćenih kamata i na ništetnost kompletnoga ugovora o kreditu).
3. Moguće je čak i postaviti tužbu na način kako to pretpostavlja profesor Miladin, da se zahtijeva podešavanje kamate od početka i da se onda isplata preplate obavi na temelju tako dobivene razlike. Takav način određivanja kamate već je poznat, primijenjen je u Republici Srbiji na zakonskome nivou, još 2011. godine. Tamo je tada određeno da se u svim kreditima bez ugovorenih parametara mora odrediti fiksnu maržu na temelju razlike početne kamate i početne vrijednosti promjenjivog parametra, a to je u CHF kreditima uglavnom CHF Libor – nikakav CDS ne dolazi u obzir.

U skladu sa svime navedenim, nadam se da većina sudaca općinskih sudova ipak neće presuđivati kao što je presuđeno nedavno u Zagrebu te da su moje sumnje u razgovore i dogovore zagrebačkih sudaca ipak neosnovane, mada oni svakako imaju pravo vijećati i razgovarati o predmetima koji su slični.

Nadam se da će suci uzimati u obzir činjenicu da je banka bila u obvezi ugovoriti promjenjivu kamatu pravilno, da je bila u obvezi poznavati odredbe članka 272. Zakona o obveznim odnosima o odredivosti ugovornih činidaba te odredbe članka 1022. toga zakona koje kažu da se sve u kreditima mora ugovarati pisanim putem – dakle, da nije moguće jednostrano bez aneksa ugovora mijenjati kamatu. Banka je to morala znati i primijeniti, a klijent nije morao o tome znati ništa – jer klijent nije trgovac, nego potrošač. A potrošač mora biti od strane trgovca upoznat sa svime što je bitno za proizvod, u konkretnome slučaju taj proizvod je kredit, potrošač kupuje kredit – cijena kredita je kamata, a elementi za promjenu kamate su neizostavni ugovorni elementi – ako tih elemenata nema – ugovor je ništetan, ili kamata odnosno cijena kredita mora biti fiksna.

Vjerujem da će Županijski sud svakako presuditi da se konkretnome tužitelju mora isplatiti preplaćeni iznos kamate zajedno s propisanom zateznom kamatom, jer svako drugo rješenje bilo bi teško kršenje i prava i pravde. Ili će vratiti predmet na prvostupanjski sud i zahtijevati da se odrede uvjeti promjene kamate – a jedini mogući način jest određivanje marže na temelju razlike redovne kamate i vrijednosti CHF Libora u vrijeme ugovaranja kredita.

Ostaje mi da se nadam u razum i pravičnost sudaca te da neće presuđivati drastično drugačije nego suci u svim zemljama koje nas okružuju.

Suci – na vama je red.

Pokažite da vrijedi sentenca iz rimskoga prava – Jus est ars boni et aequi, ali i Quod ab initio vitiosum est non potest tractu temporis convalescere – drugim riječima, da bismo ono što na početku ne valja popravili, moramo se vratiti na početak i nevaljanu stvar od početka korigirati u valjanu.