Za estradiziranu hrvatsku javnost koja se nadmeće dijeljenjem besplatnih, informativno potpuno besmislenih i bespotrebnih izdanja novina na državni blagdan, Dan neovisnosti, kako bi prekjučer osvojili marketinške poene, a sutra ekstra profit na ubojstvu Ivane Hodak (bi li se to lešinari usudili učiniti da je kojim slučajem padao Božić?), sve je postalo bitnije od pronalaženja izvršitelja i nalogodavaca zločina koji je Hrvatsku potresao gotovo kao teroristički 11. rujan Ameriku. I dok neki bez ikakvih skrupula vade utrobu i primarno nagađaju kako je smaknuta djevojka bila trudna, drugi, koji su sistemom spojenih posuda vezani na mentore i doušnike u policijskim redovima, investigativno i izravno s trake informativnog razgovora tiskaju svjedočenje njezinog dečka, odvjetnika Ljube Pavasovića pod egidom ekskluzivno. Jadna je zemlja koju na njezin Dan D suočenja s organiziranim kriminalom više zanima je li pozitivan ginekološki test žrtve odnosno onaj poligrafski sinova prozvanog mafijaškog bossa, nego li gdje je stigla istraga o mučkom ubojstvu koje je uzdrmalo temelje cijelog društva. Policija, čekajući da se provedu smjene u njezinom vrhu, potpuno neosjetljiva za javnost gladnu informacija, ne zna beknuti ništa više od uobičajenih stupidarija u interesu istrage štiteći sebe i zakon šutnje, kao da se radi o prometnoj nesreći, hvaleći se kroz usta sve znojnijeg Dubravka Novaka kako je saslušala više od 200 osoba! Nije Hrvatska Lukašenkova Bjelorusija da nam uniforma diktira i dozira informacije kako hoće, niti su građani ovce da ne bi prozreli kako će i ovo ubojstvo ostati jedno od onih mnogobrojnih, neriješenih. Zato spinovi o trudnoći, poligrafima, automobilima bugarskih registracija, stotinama i tisućama ispitanih, kako bi se sakrilo ono suštinsko pitanje na koje nema odgovora. Slijedite li, gospodo, onaj jedini trag koji vas može dovesti do rješenja i ishodišta cijelog slučaja, trag novca, koje je Duboko grlo nepogrešivo savjetovalo Woodwardu i Bernsteinu u raskrinkavanju afere Watergate? To i mnoga druga pitanja nakon ubojstva Ivane Hodak nije postavila ni Hrvatska televizija koja je cijeli događaj popratila izvještajno i analitički sramotno. Stoga bi, nakon eliminacije Rončevića i Lovrinke, valjala uslijediti i depolitizacija Prisavlja, dakle smjena Hloverke Novak-Srzić, a potom, po zapovjednoj liniji odgovornosti, i ravnatelja HRTV-a Vanje Sutlića. To, s pravom, zasada traži jedino kolegica s H-altera Vesna Kesić, jer se dalekovidnica podjednako neprofesionalno i politički kontraproduktivno, baš kao pravosuđe, policija i tužilaštvo, suočila s činjenicom da organizirani kriminal više ne preže ni pred čime. Uistinu, ta dva fenomena, informacijski i institucionalni kaos, nisu nimalo nepovezani i vrlo su opasni kad djeluju uigrano. I, da ne zaboravimo: što se čeka s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem, posljednjim bedemom ispred Sanaderovih leđa. Ili je možda i on u drugom stanju?