"U vezi ugovora za TV programe, dokazali smo da smo u pravu, i na žalost, trenutno više ništa ne možemo napraviti."
Dubravko Bilić ravnatelj je Agencije za zaštitu osobnih podataka. Osim što se bavi zaštitom privatnosti građana, ova agencija zadužena je za nadzor nad ostvarivanjem građanskih prava na pristup informacijama koje su u posjedu tijela javne vlasti, kao i za rješavanje žalbi u slučajevima uskraćivanja traženih informacija. Otkad je, prije godinu i pol dana, AZOP postao drugostupanjsko tijelo kojemu se ljudi obraćaju kad iz tijela vlasti ne mogu izvući podatke koji bi im trebali biti dostupni, čitava procedura znatno je olakšana. Pokazalo se da ljudi u Agenciji ozbiljno shvaćaju svoj posao i ustavno pravo građana da znaju kako vlast vlada. Ipak, pojedini slučajevi, poput šefa Agencije za elektroničke medije Zdenka Ljevka ili zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, ostavljaju dojam da moćne ljude u tijelima vlasti, ukoliko ne žele pružiti informacije koje ih kompromitiraju, ni AZOP ni čitav sustav ostvarivanja prava na informaciju i dalje ne mogu natjerati da otvore građanima i novinarima svoje dobro čuvane pretince.
Dubravko Bilić postao je AZOP-ov ravnatelj u proljeće 2011. godine. Profesor je književnosti, objavio je dvije knjige o Mladenu Kerstneru, tvorcu kultnih TV serija Gruntovčani i Mejaši, uredio je nekoliko zbornika. U AZOP je došao s mjesta ravnatelja ludbreške Gradske knjižnice i čitaonice "Mladen Kerstner". Bio je savjetnik za kulturu varaždinskog župana Predraga Štromara i predsjednik Savjeta za školstvo, kulturu i sport gradonačelnika Ludbrega Marijana Krobota. Član je SDP-a.
U tijeku je javna rasprava o novom Zakonu o pravu na pristup informacijama . Taj zakon donosi dosta novosti: inspekcijski nadzor nad provođenjem obaveza koje zakon stavlja pred tijela javne vlasti, zabranu diskriminacije, kategoriju isključivih prava... Hoće li on unaprijediti pravo građana na pristup informacijama?
Malo je složenije pitanje kako natjerati sva tijela vlasti da imaju svoje web-stranice i da ih redovito ažuriraju
Po međunarodnim istraživanjima Access Info Europe and the Centre for Law and Democracy, sadašnji hrvatski zakon o pravu na pristup informacijama po svojoj je kvaliteti na šestom mjestu u svijetu. Istraživanje je ustanovilo da je najbolji zakon onaj koji se primjenjuje u Srbiji, jer radi se o posve novom zakonu koji je prilagođen vremenu, za razliku od hrvatskog ZPPI-ja koji je donesen 2003. godine i relativno je star. Zanimljivo je da su sve "nove demokracije", koje su svoje zakone o pravu na informaciju donijele između 2009. i 2011. godine, visoko plasirane. S druge strane, slični propisi koji su na snazi u Francuskoj, Velikoj Britaniji ili Švedskoj dosta su nisko plasirani.
Ali transparentnost u tim zemljama daleko je iznad kvalitete njihovih zakona, što pokazuje da u zemljama u kojima postoje demokratski običaji, propis nije presudan...
Tako je, istraživanje je potvrdilo da je najbolja primjena zakona u Švedskoj, premda je sama kvaliteta njihova zakona relativno nisko ocijenjena. Finska je svoj zakon donijela 1951. godine, i on je 15. na ljestvici kvalitete, ali zbog visoke demokratske svijesti i tradicije transparentnosti javne vlasti Finska ima jako malo problema s njegovim provođenjem.
Nove izmjene našeg ZPPI-ja učinit će ga jako dobrim, ali njegova primjena drugo je pitanje. Jedna od bitnih zakonskih novina jest da se tijelu koje je zaduženo za nadzor nad ostvarivanjem prava na pristup informacijama, a nacrt Zakona predlaže da to ostane AZOP, daju veće ovlasti od dosadašnjih. Ono će imati inspekcijske ovlasti i ovlasti izricanja mandatnih kazni. Kad se tome doda i AZOP-ova edukacijska djelatnost, rad Agencije mogao bi uroditi značajnim plodovima.
Ukoliko AZOP ostane ovlašten za funkciju nadzora nad ostvarivanjem prava na pristup informacijama, vjerojatno će morati provesti neke strukturne promjene?
Postoji problem da neka veća, značajnija i nacionalna tijela često "zaborave" objaviljivati svoje informacije
Neovisno o ishodu rasprave o novom ZPPI-ju, započeli smo restrukturiranje Agencije u smislu jačanja kapaciteta Odjela za pravo na pristup informacijama. Kad sam u svibnju došao na mjesto ravnatelja, Odjel je imao samo tri zaposlene osobe, što znači da je bio izuzetno potkapacitiran. Moram zaista pohvaliti zaposlene u tom Odjelu, na čelu s načelnicom odjela Dubravkom Bevandić, koji su često ostajali na poslu i prekovremeno da bi stigli odraditi sve ono što su morali. Odmah smo zaposlili još jednu osobu, a kroz sistematizaciju dovest ćemo taj odjel do šest zaposlenih. Napominjem da je u prvih 6 mjeseci ove godine broj žalbi upućenih Agenciji dvostruko veći od broja koji je Agnecija zaprimila tokom cijele prošle godine.
Odakle takav porast?
Građani su prepoznali da se AZOP time bavi, a sama javnost postala je osjetljivija, željna informacija i saznanja o djelovanju tijela javne vlasti. K tome, nevladine udruge kontinuirano osvješćuju javnost o njezinu pravu da zna podatke koji su važni za svakodnevni život, poput cjenika odvoza otpada u nekom malom mjestu ili o natječajima na razini lokalnih zajednica.
Ukoliko Odjel za pravo na informaciju bude imao šest zaposlenih, još uvijek je u disbalansu u odnosu na stručnu službu Agencije koja se bavi zaštitom osobnih podataka. Ona broji petnaestak zaposlenih. Vidite li u tome problem?
Ustrojavanjem AZOP-a, Vlada je limitirala broj zaposlenih na 37, uključujući ravnatelja i njegova zamjenika. Godine 2011. započeli smo i praćenje ustavnog prava na pristup informacijama, ali Vlada je zaboravila povećati kapacitete Agencije. U ovom nam je trenutku teško maksimalno razvući kadrovski sastav ove dvije službe, ali važno je napomenuti da Odjel za pravo na pristup informacijama koristi zajednički administrativni servis Agencije. I dalje postoji disbalans, ali s vremenom ćemo nastojati ujednačiti kapacitete ta dva odjela. Uvođenjem inspekcijskog nadzora planiramo imati poseban odjel inspekcije, koji bi se sastojao od inspektora i 4-5 zaposlenih. Taj odjel bi servisirao i Odjel za PPI, i službe za ZOP. Na taj će se način Odjel za PPI rasteretiti obaveze provjeravanja i istraživanja u slučajevima prijava kršenja prava na informaciju.
Rasprava o nacrtu novog ZPPI-ja je u toku, premda je nezgodno što se ona odvija u kolovozu, usred sezone godišnjih odmora
Hrvatska bi, prema nacrtu novoga ZPPI-ja, mogla biti među rijetkim zemljama koje imaju razvijen sustav zaštite prava na pristup informacijama, a da pritom nema instituciju povjerenika za informiranje. Argument za uvođenje povjerenika je da bi osobu koja bi obavljala tu funkciju kvalificiranom većinom imenovao Sabor, što znači da bi imala jaču "političku težinu", a također i naglašenije nezavisnu poziciju. Smatrate li vi da bi povjerenik bio bolje rješenje?
Upozoravam da je AZOP nezavisno tijelo, a ne Vladina agencija. Ravnatelja AZOP-a bira Sabor, a AZOP je odgovoran Saboru kojem podnosi godišnje izvješće. Stoga ovaj argument nije baš posve utemeljen. K tome, objedinjavanje tijela koja nadziru prava na informaciju i na zaštitu osobnih podataka u mnogim je evropskim zemljama postalo trend. Ta dva prava ograničavaju jedno drugo, pa ukoliko postoje dva tijela od kojih svako pokriva jedno od ta dva prava, razvija se međuagnecijska komunikacija koja može biti dobra ili loša, ali u svakom slučaju, usporava postupke. Praksa objedinjavanja tih tijela razvijena je u Sloveniji, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Srbiji, Crnoj Gori, uskoro i na Malti... Stav Evropske komisije je da bi objedinjavanje i kod nas bilo dobro.
Hoćete reći da bi AZOP imao funkciju povjerenika za informiranje, premda se to ne bi tako zvalo?
Mislim da bi bilo tako. Jedan od opravdanih prigovora nevladinih udruga je samo ime Agencije, koje ne upućuje izravno da se bavimo i pravom na pristup informacijama. Saborska rasprava o novom ZPPI-ju možda će se odviti u takvom smjeru da se AZOP-ovo ime proširi i PPI-jem, što bi možda bilo pomalo nezgrapno, ali bi Agenciju učinilo još prepoznatljivijom.
Nacrt novoga ZPPI-ja, jednako kao i dosadašnji zakon, nalaže tijelima javne vlasti niz obaveza, primjerice objavljivanje nacrta propisa prije njihova stupanja na snagu, kako bi se omogućila javna rasprava o njima. Ni novi ni sadašnji ZPPI ne predviđaju sankcije za tijela vlasti koja krše takve obaveze, premda je njihovo kršenje masovna pojava. Smatrate li da bi kršenje obaveza moralo biti sankcionirano?
Imamo informacije da sva najviša tijela javne vlasti uredno izvršavaju svoje obaveze prema ZPPI-ju, dok se pojedina ministarstva još "ne snalaze"
Nesankcioniranje jest pomalo čudno, ali inspekcijskim nadzorom moguće je na licu mjesta odrediti kazne, doduše manje, ukoliko se utvrde nepravilnosti u provođenju Zakona. Problem sa ZPPI-jem je u tome što on tijelima javne vlasti puno toga propisuje, a ona to ne izvršavaju. Moramo biti svjesni da postoji jako velik broj TJV-eva, uključujući i male općine i male ustanove u lokalnim sredinama. One imaju vrlo mali broj zaposlenih, pa se dešava da je jedna te ista osoba službenik za informiranje, za zaštitu osobnih podataka, za nepravilnosti, za javnu nabavu, pa ne stiže obavljati te sve poslove. Mnogi TJV-evi nemaju niti internetske stranice, pa se pristup informacijama dodatno zatvara. Malo je složenije pitanje kako natjerati sva tijela vlasti da imaju svoje web-stranice i da ih redovito ažuriraju.
Problem je u tome što se i neka veća tijela vlasti, poput ministarstava, velikih gradova i nacionalnih zaklada, nastoje "prošvercati" pod taj argument.
Tako je, postoji problem da neka veća, značajnija i nacionalna tijela često "zaborave" objaviljivati svoje informacije.
Jedan od prigovora je da rok za javnu raspravu u novom ZPPI-ju nije usklađen s nekim drugim zakonima, recimo Zakon o zaštiti okoliša predviđa 30 dana, a ZPPI predviđa samo 15. Smatrate li taj prigovor opravdanim?
Vladin Ured za zakonodavstvo trebao bi objediniti takva odstupanja od zakona do zakona, i ujednačiti rokove. Ukoliko je 30 dana primjereni rok, bilo bi bolje da takvo rješenje bude i u novom ZPPI-ju. Rasprava o nacrtu novog ZPPI-ja je u toku, premda je nezgodno što se ona odvija u kolovozu, usred sezone godišnjih odmora. Vladina odluka je da Zakon bude donesen u trećem tromjesečju ove godine, tako da odmah u rujnu ide u redovitu saborsku proceduru.
Kako stoji stvar s provjerom opravdanosti tajnosti klasificiranih podataka? Recimo, organizacije civilnog društva koje se bave građanskim nadzorom rada obavještajnih službi ističu da su podaci o Sigurnosno-obavještajnoj agenciji posve nedostupni, uključujući i podatke iz proračuna ili internih akata... Tko bi trebao prosuđivati o opravdanosti zaštite takvih podataka?
Posao službenika za informiranje često ne obavljaju pravnici, tako da oni ne znaju točno koje su im zakonske mogućnosti
U tu grupu spadaju tajni državni podaci i poslovna tajna, sukladno Zakonu o trgovačkim društvima. Dosad smo imali zanemarivo mali broj slučajeva u kojima se radilo o klasificiranim podacima vezanim uz državnu tajnu; glavni nam je problem poslovna tajna. Postoje četiri kategorije klasificiranih podataka. U Sloveniji, njihova Agencija rješava samo prve dvije kategorije klasificiranih podataka, dakle ograničeno dostupne i povjerljive. Podaci klasificirani kao državna tajna i visokotajni dokument obično niti ne ulaze u fokus javnosti: nitko neće pitati koliko neka služba ima tajnih agenata i gdje su oni raspoređeni. AZOP je taj koji bi trebao procjenjivati koje bi podatke trebalo objaviti, a koje bi trebalo ostaviti zaštićenima. To će nam donijeti dodatne probleme. U našem sastavu, naime, imamo ljude s pravom pristupa klasificiranim dokumentima, ali čitava ta procedura je vrlo stroga i zahtijevat će od naše Agencije velike prilagodbe u smislu sigurnosti, čuvanja dokumenata i manipuliranja njima. S druge strane, problem poslovne tajne treba riješiti kroz Zakon o trgovačkim društvima. Činjenica je da trgovačka društva zasad puno informacija proglašavaju poslovnom tajnom, što, naravno, nije opravdano.
Smatrate li opravdanim to što Zakon ne daje AZOP-u ingerencije da nadzire realizaciju prava na pristup informacijama od strane najviših tijela vlasti - predsjednika Republike, Sabora, Vlade, Vrhovnog i Ustavnog suda?
Takvo njihovo izuzimanje i stavljanje u povlaštenu poziciju sa stajališta Zakona nije opravdano. S druge strane, imamo informacije da sva pobrojana tijela javne vlasti uredno izvršavaju svoje obaveze prema ZPPI-ju, dok se pojedina ministarstva još "ne snalaze".
Kako komentirate pojavu da pojedina TJV nastoje zbuniti građane koji traže informacije pozivajući se, primjerice, na Zakon o općem upravnom postupku, koji predviđa pravo na informaciju o tijeku postupka samo za stranke koje su u njega uključene? Imamo slučaj da tijela vlasti čak i javne natječaje žele prikazati kao upravni postupak, kako bi izbjegla njihovu transparentnost.
Problem je kad netko, iz neznanja pa čak možda i namjerno - premda bih želio vjerovati da je u pitanju ovo prvo - ograničava pristup informaciji pozivajući se na Zakon o općem upravnom postupku. Tamo gdje je AZOP obavio edukaciju službenika za informiranje, oni reagiraju puno bolje i ne dešavaju im se takve greške. Ponavljam, službenici za informiranje vrlo često su opterećeni brojnim drugim obavezama i to je jedan od uzroka njihovih ponekad loših reakcija. Oni ponekad i žele na najbolji način pružiti informaciju, ali im nad glavom visi mač ravnatelja ili čelnika tog TJV-a...
bilic-2.jpg
Premda su službenici za informiranje zakonom zaštićeni, ali više-manje suptilni mobbing vjerojatno postoji...
Da, to postoji u sustavu, i ne možete iskorijeniti nijednim zakonom. Potrebno je jačanje svijesti čelnika tijela vlasti, da informaciju moraju pružiti na uvid građanima. Službenici za informiranje često se nalaze u teškim situacijama, a k tome taj posao često niti ne obavljaju pravnici, tako da ne znaju točno koje su njihove zakonske mogućnosti.
Ukoliko TJV-evi ne žele pružiti na uvid podatke koji ih vjerojatno na neki način kompromitiraju, institut ostvarivanja prava na informaciju ipak ne pomaže. Recimo, prije više od godinu dana uputio sam novinarski zahtjev Agenciji za elektroničke medije, za uvid u koncesijske ugovore za emitiranje nacionalnog TV programa. Tražene ugovore nisam dobio, premda je su i AZOP i Upravni sud stali na moju stranu. Što AZOP još može napraviti u takvim situacijama?
To je, na žalost, veliki problem. U slučaju koji opisujete ušli smo u upravni spor s AEM-om i dobili smo ga, a vi, eto, još uvijek niste dobili tražene informacije. I vi i mi dokazali smo da smo u pravu, i na žalost, trenutno više ništa ne možemo napraviti. Za očekivati je da informacije koje ste tražili u određenom roku i dobijete. Nadam se da će se ispoštovati sudska presuda i da ćete moći ostvariti svoje pravo. U interesu je javnosti da zna sadržaj koncesijskih ugovora za emitiranje TV programa, a to je potvrdio i Sud.
Je li u slučaju provaljivanja u internetsku prepisku bivše ministrice Mirele Holy prekršeno njezino pravo na privatnost?
Slučaj "nacionalne TV koncesije": Za očekivati je da informacije koje ste tražili u određenom roku i dobijete. Nadam se da će se ispoštovati sudska presuda i da ćete moći ostvariti svoje pravo. U interesu je javnosti da zna sadržaj koncesijskih ugovora za emitiranje TV programa, a to je potvrdio i Sud
Taj slučaj je vrlo kompleksan, jer radi se o javnoj osobi, o službenom e-mailu i o službenoj korespondenciji. AZOP nije dobio pritužbu za zaštitu privatnosti ni od jedne strane u tom događaju. S druge strane, imamo dosta pritužbi vezanih uz poslodavčevo korištenje nečije službene e-mail adrese nakon raskida poslovnog odnosa. Načelno, poslodavac ima pravo koristiti takve e-mail adrese 30 dana nakon prekida radnog odnosa, i to se opravdava samom djelatnošću koju je taj radnik obavljao. Nakon toga roka, ta adresa morala bi se ugasiti.
Nakon nedavnog objavljivanja popisa poreznih dužnika, mnogi koji su se na tom popisu našli žale se da im je prekršeno pravo na privatnost. Jesu li u pravu?
Prvo, Zakon o zaštiti osobnih podataka ne odnosi se na pravne osobe, i svi podaci o pravnim osobama su javni. Objavljivanje imena i prezimena građana - poreznih dužnika moglo bi biti sporno, ali Opći porezni zakon izrijekom dopušta poreznoj upravi da objavljuje imena i prezimena dužnika i visinu poreznog duga, ako se radi o iznosima iznad 15 tisuća kuna. Porezna uprava ima pravo svaka četiri mjeseca objavljivati i ažurirati tu listu. Sa stanovišta AZOP-a, tu ništa nije sporno.
