Danas počinje nova runda klimatskih pregovora, ali afrički su civilnodruštveni aktivisti na oprezu. Etiopski premijer Meles Zewani, koji je ujedno i glasnogovornik Afričke unije, izjavio je da će Afrika biti "fleksibilna" u pregovorima.
Ova najava mogla bi znatno oslabiti poziciju afričkih pregovarača koji su zauzeli čvrst stav protiv neuspjeha razvijenih zemalja da izvrše svoje moralne i zakonske obveze prema klimatskoj akciji.
Ove prijeteća predviđanja postavljaju scenu za 17. rundu UN-ovih klimatskih pregovora, ili "COP17 ", koja će biti otvorena u Durbanu, Južna Afrika, ovoga tjedna. Sam grad se nalazi pod gustim oblakom koji dolazi iz njegovih termoelektrana na ugljen. Prošle je godine južnoafrička javna elektroenergetska kompanija, ESKOM, dobila veliki kredit od Svjetske banke za izgradnju jedne od najvećih termoelektrana na ugljen u svijetu.
Svjetska banka je ugrađena u financijske arhitekture klimatskih promjena, a kontradikcije u južnoafričkoj energetskoj politici na ovom ranjivom kontinentu čine ju idealnom za domaćina osporavanih COP17 razgovora.
Opći osjećaj među ljudima koji dolaze u Durban - službeno i neslužbeno - je da iz COP17 neće proizaći ništa bitno drukčije od onoga što je proizašlo iz nedjelotvornih pregovora prošle godine u meksičkom Cancunu.
Nije onda iznenađenje što se neki aktivisti pitaju da li da se uopće gnjave sudjelovanjem. U srijedu sam prisustvovao fascinantnoj raspravi u sklopu Tjedna prljave energije koji organiziraju Friends of the Earth Južna Afrika, gdje je panel razmatrao ima li ikakvog smisla da se organizacije civilnog društva uopće pojavljuju.
Mnogi smatraju da klimatski pregovori oduzimaju puno energije, a ujedno samo postavljaju pozornicu za katastrofalne klimatske promjene u Africi i diljem svijeta
Mnogi smatraju da klimatski pregovori oduzimaju puno energije, a ujedno samo postavljaju pozornicu za katastrofalne klimatske promjene u Africi i diljem svijeta.
Druga strana tvrdi da, ako civilno društvo ne sudjeluje u UN-ovim pregovorima, onda će taj prostor sigurno zauzeti zagađivači i oni koji klimatske promjene ne vide kao krizu, već kao poslovnu priliku, kao što su trgovci ugljikom.
Ostali su karakterizirali nastavak sudjelovanja civilnog društva u UN-pregovorima kao manifestaciju "Stockholmskog sindroma" gdje se oteti ženi otmičarem i ne vidi otvorena vrata za bijeg, čak i ako su vrata širom otvorena i nezaštićena.
Bobby Peek, direktor Friends of the Earth Južna Afrika, vidi borbu koja se proteže daleko izvan samih pregovora. On uspoređuje borbu protiv klimatskih promjena s masovnim naporima koji su doveli do poraza apartheida u Južnoj Africi.
"Još jednom naše zajednice treba organizirati, mobilizirati", rekao je. "Moramo pomoći u izgradnji novog pravednog i održivog svijeta koji stavlja interese i potrebe običnih ljudi i zajednica na prvo mjesto."
Pitanje nije toliko hoće li COP17 proizvesti prihvatljiv sporazum o klimi, već hoće li ustanci ljudi u svijetu imati odjeka u Durbanu. Jesu li političari spremni slušati zahtjeve ljudi ili će čuti samo zagađivače?
Hoće li ovo biti konferencija stranaka, ili će to biti konferencija zagađivača? Hoće li trgovanje ugljikom i popratni niz tržišnih mehanizama sasvim podivljati? Hoće li takozvani Mehanizam čistog razvoja (CDM), konačno biti viđen kao Mehanizam korporativnog razvoja, Mehanizam razvoja korupcije ili Mehanizam razvoja kriminala?
