Bitno je opetovano naglašavati da u pozadini upornog odbijanja prosvjednika da pregovaraju s parlamentarnim zastupnicima ne stoji nikakav strah niti slabost pokreta
Neposredni povod aktualnog građanskog nezadovoljstva, koje se proširilo diljem Bosne i Hercegovine, nedonošenje je Zakona o jedinstvenom matičnom broju građana (JMBG-u). Posljedično, svoj djeci rođenoj nakon 1. veljače ove godine nije dodijeljen JMBG. Ta djeca su time u potpunosti isključena, dakle nepostojeći su politički subjekti. Zbog time uzrokovanog pravnog nepostojanja, malena Belmina Ibrišević, tromjesečna beba, kojoj je hitno trebalo liječenje u inozemstvu, nije mogla preći granicu. Bila je to iskra koja je pokrenula lavinu prosvjeda. U društvu bremenitom vlastitom multinacionalnom-multikonfesionalnom-multientitetskom kompleksnošću, koju vladajuće elite koriste i zdušno pothranjuju, ta vrsta građanskog nezadovoljstva, prema riječima protagonista prosvjeda, nešto je sasvim novo, ništa slično nije se događalo najmanje 20 godina. Drugim riječima, čin oduzimanja pravne i političke prisutnosti najmlađem dijelu populacije, doveo je do preporoda građanstva kao aktivnog političkog subjekta.
Nešto kasnija smrt male Berine Hamidović, uzrokovana bešćutnošću birokracije, nesaglediva ljudska tragedija po sebi, do srži je, nepogrešivo, ogolila sistem. Sistemsko nasilje time je definitivno iz simboličke prevedeno u sasvim realnu domenu, materijaliziralo se na najbolniji način. Smrt najranjivijeg pripadnika društva, onoga o kojemu bi cijelo društvo trebalo brinuti, upravo je smrt tog istog društva kakvoga znamo. Iako smo još daleko od promjene političkog sustava, ipak u ovom trenutku svjedočimo stvaranju jednog novog, drukčijeg društva, utemeljenog na godinama potiskivanim vrijednostima. Društvo je to koje dokida tradicionalne, nametnute moduse donošenja političkih odluka, nadomještajući ih solidarnošću i zajedništvom. Naime, bitno je opetovano naglašavati da u pozadini upornog odbijanja prosvjednika da pregovaraju s parlamentarnim zastupnicima ne stoji nikakav strah niti slabost pokreta. Upravo u tome jest jedna od njegovih najvećih snaga i upravo je u tom činu sadržana jedna od temeljnih poruka - raskid s dosadašnjim sustavom i potreba za njegovim hitnim redefiniranjem i izgradnjom jednog novog, na humanističkim načelima utemeljenog poretka. Čin je to propitivanja temeljnih pojmova političkog organiziranja na temelju socijalne pravednosti i njenog izvođenja u praksi.
Kompleksnost društva Bosne i Hercegovine vidljiva je na svakom koraku. Dubokom podijeljenošću triju nacionalno-vjerska entiteta održava se takvo stanje, koje odgovara svim tamošnjim političkim elitama. Štoviše, političke elite održavaju stanje duboke podijeljenosti društva homogenizacijom entiteta. Vidljiva je posljedica toga upadljivo i vrlo rašireno isticanje nacionalne i vjerske pripadnosti. Međutim, negdje iz pozadine, ali sve glasnije i odlučnije, progovara jedna drugačija Bosna i Hercegovina, ona građanska, koja pokušava otkloniti tu nasilnu razdvojenost. I to ja zapravo ona BiH kakva je urezana u kolektivno pamćenje - to su oni prijazni ludi, koji primaju svakoga širom otvorena srca, kojima su solidarnost i sućut urezane u dušu. Ono što se trenutno događa je širenje te svijesti, buđenje cijelog društva iz stanja dugogodišnje uspavanosti.
Pogled na sistem u njegovoj ogoljenosti, mnogima je bolno iskustvo, s kojim se teško suočiti, pravilno ga sagledati i na temelju toga stvoriti bazu za djelovanje
Međutim, pogled na sistem u njegovoj ogoljenosti, mnogima je bolno iskustvo, s kojim se teško suočiti, pravilno ga sagledati i na temelju toga stvoriti bazu za djelovanje. Pomalo to podsjeća na kultni Carpenterov film They live, u kojemu glavni junak Nada nalazi naočale, što mu otvaraju pogled na svijet s one strane ulaštene vanjštine. Pogled kroz naočale otkriva subliminalne propagandne poruke koje na svakom koraku pozivaju na nekritičku potrošnju, poslušnost i sveopću umrtvljenost. Negdje na sredini filma Nada pokušava uvjeriti svog poznanika (Franka) da pogleda svijet kroz te naočale, što ovaj uporno odbija, zbog čega se njih dvojica potuku. Nakon zasigurno jedne od najduljih scena tuče, Nada Franku ipak uspijeva staviti naočale na oči i natjerava ga da pogleda svijet onakvim kakav zbilja jest. Upravo u toj sceni je nešto što neodoljivo podsjeća na situaciju u BiH u zadnjih 20 godina.
Berminina smrt ovdje djeluje kao te naočale, kroz koje je velik dio društva BiH pogledao nakon više snažnih, ali otrježnjujućih udaraca u glavu. Pogled kroz JMBG-naočale na sistem otkriva politički poredak u svoj njegovoj bijedi i iskvarenosti. Iza katoličkih i pravoslavnih križeva, s one strane polumjeseca razabiru se, a zatim i razbistruju sve one subliminalne poruke koje godinama cijelo društvo drže u stanju obamrlosti: "Kupuj", "Gledaj TV", "Budi poslušan", "Ne postavljaj suvišna pitanja" i straha od zapitkivanja susjeda: "Tko ste vi? Tko su vaši roditelji?". Kao u znamenitoj priči, iza tragedije malene Bermine cijelom BiH, a i šire, odjeknuo je uzvik: "Car je gol!" i sve su te subliminalne poruke izašle na vidjelo u svoj svojoj malicioznosti.
Na početku prosvjeda, u blokiranim Zajedničkim institucijama našli su se političari, ali i investitori i bankari. Dio pobunjenih građana nije tad još bio siguran što im je činiti - treba li ipak propustiti investitore i bankare, jer prosvjed je usmjeren protiv političara? Naravno, odgovor je da treba blokirati sve njih zajedno, jer upravo su sprege politike s krupnim kapitalom te interesi koji se kriju iza toga doveli do dokidanja države kao servisa građana, uz konzekventno uništavanje javnog interesa, rasprodaje javnih dobara, a u konačnici i do alijenacije političke klase od onih koje deklarativno zastupaju te do potpune dehumanizacije. Raskrinkani su i pokušaji da se građansko nezadovoljstvo iz politikantskog diskursa interpretira narativom o etnički utemeljenom prosvjedu protiv vlasti. Kao što Čuljak i Kovo[1] naglašavaju, revolt, ili sama blokada, kao i zahtjevi koji su upućeni vlastima, od samog su početka politički čin i kao takvi moraju biti prepoznati, a ne razblaženi depolitizirajućim diskursom.
Kao u znamenitoj priči, iza tragedije malene Bermine cijelom BiH, a i šire, odjeknuo je uzvik: "Car je gol!" i sve su te subliminalne poruke izašle na vidjelo u svoj svojoj malicioznosti
Iako je neposredan povod borba za temeljna ljudska prava djece, dublji korijeni protesta su u ukupnoj socijalnoj slici najnižih slojeva te u otporu politikama nacionalnih ekskluzivnosti entiteta, koje zdušno podržavaju kapitalističko-fundamentalističke političke opcije što ih nameće Europska unija, a namijenjene su liberalizaciji tržišta, nastavku kriminalne tranzicije te rezanju krvavo stečenih socijalnih prava. Politike nacionalno-vjerskog fundamentalizma na prvi, površni pogled nemaju ničega zajedničkoga s kapitalističkim fundamentalizmom u liku neoliberalizma. Ipak, te dvije opcije koegzistiraju i hrane jedna drugu. Možemo reći da je na djelu dance macabre uzajamno miroljubive aktivne koegzistencije opcija, što vodi društvo u još veću izolaciju, bijedu i propast. Jednostavnije rečeno, dok sistem u doslovce smrtonosnom zagrljaju odnosi najnevinije živote, običan se građanin ima baviti pitanjima etničke i vjerske pripadnosti svojih susjeda i ne treba si razbijati glavu pitanjima od općenitijeg društvenog interesa.
Čuljak i Kovo svoj članak "Ni entitete ni identitete!" zaključuju nadom da protesti u BiH imaju potencijal razvoja na tragu otpora koji se događa diljem svijeta. Međutim, već i moje površno seciranje uzroka aktualnih protesta u BiH pokazuje da su oni već sada u potpunosti na liniji otpora kapitalističkom fundamentalizmu koji je pokrenuo mase diljem svijeta. Pritom treba zamijetiti i još jednu temeljnu sličnost inicijalnih iskara - u BiH to je tragedija malene Bermine, u Turskoj se radi o parku Gezi u središtu Istanbula. Radi se, dakle, o nečemu s čime se ljudi intimno povezuju. Upravo, radi se o duši čovjeka, koja, unatoč svemu, unatoč odljuđenosti globalnog sustava i svim podjelama unutar društava, ne umire i ne da se zatrti. Zato prosvjede koji se odvijaju diljem svijeta prvenstveno treba shvatiti kao krik čovjeka protiv sveopće dehumanizacije, koja, eto, i doslovce ubire žrtve. Zbog toga kretanja u BiH treba sagledavati u kontekstu globalnog pokreta za pravednije društvo.
[1] Luka Čuljak, Jasna Kovo, "Ni entitete ni identitete!", Zarez XV / 361 4-5 (2013)
