Je li i Zagreb postao Magreb? Izgleda nevjerojatno, ali nešto se, nakon Sjeverne Afrike i arapskih zemalja, događa i u Hrvatskoj. Prosvjedi su krenuli konfuzno. Prvo je dogodio prosvjed nekoliko stotina ljudi u utorak 22. 2., a onda brojniji u četvrtak 24. 2., tokom kojega je došlo i do sukobljavanja s policijom. Stvari su se dodatno zaoštrile u subotu 26. 2. nakon braniteljskog prosvjeda, kada je došlo do još više nasilja i kada su se mnogi, među njima i većina aktivista koja inače dolazi na prosvjede, pokolebali od pridruživanja daljnjim prosvjedima - zbog obračuna s policijom, zbog ekstremističkih povika i zbog nesretnih izjava samozvanih "vođa".
Zanimljivo je bilo vidjeti prosvjednike - većina je bila ispod trideset godina i činilo se da nije riječ o ekipi koja inače dolazi na prosvjede. To su neke nove snage, mladi koji su se konačno probudili
No jučer se, u ponedjeljak 28. veljače, sve stubokom promijenilo. Vođe su nestale (i pokazalo se da su potpuno nepotrebni!), kao i ekstremistička i neprimjerena retorika. Ovaj put je prosvjed bio miran - ljudi su sami vikali "mirno, mirno" i "miran prosvjed". Policija je bila zbunjena - ne samo da ih više nitko nije napadao, nego nije bilo unaprijed određenog plana i vođa pa je policija samo kaskala za prosvjednicima. Nevjerojatno je bilo gledati kako se ljudi spontano i bez vodstva samoorganiziraju. Neprocjenjivo je bilo vidjeti zbunjena lica specijalaca, koji su se postrojili na Trgu i početku Jurišićeve, kada je masa od 4000 ljudi spontano počela trčati prema Katedrali pokušavajući tako što prije stići do Markova trga. Zanimljivo je bilo vidjeti prosvjednike - većina je bila ispod trideset godina i činilo se da nije riječ o ekipi koja inače dolazi na prosvjede. To su neke nove snage, mladi koji su se konačno probudili.
Svima nam je jasno da sami izbori neće biti dovoljni - opozicija se od vladajućih razlikuje tek još žešćim zalaganjem za daljnja ukidanja socijalnih i radničkih prava i za daljnje rezove na štetu većine ljudi
Sve je počelo skromno - nekoliko stotina ljudi na Cvjetnom trgu i nezanimljivi govori prvotnih organizatora koje je mali broj prosvjednika uopće čuo. Još uvijek se ne može predvidjeti što će se dogoditi. Mnogi su došli tek vidjeti što se na prosvjedu događa da bi mu se ubrzo oduševljeno pridružili. Masa odlučuje ići na Markov trg i putem se broj prosvjednika povećava te je u Radićevoj već oko 1000 ljudi. Ovaj put nema obračuna s policijom. Netko iz gomile povikao je "idemo na HDZ" i masa je krenula prema Džamiji. Ori se "svi na ulice". Policija je prije Trga žrtava fašizma postavila barikade. Prosvjednici su krenuli okolo, razdvojili se, opet spontano i bez vođa, i tako dospjeli na Džamiju. Policija je pritom prosvjednike ograđivala sa svih strana te su neki morali i odustati od prosvjeda jer se nisu do prosvjeda mogli probiti, a drugi su više sati hvatali prosvjed koji se brzo kretao po Zagrebu pokušavajući proći kroz policijske kontrole koje "sumnjivima" nisu dale proći. Na Džamiji jedan mladić iz gomile viče "idemo na NSB, tamo je Zlatna kuna, tamo su svi političari i tajkuni". Informacija se širi i masa kreće, ide se preko Zelenog vala do Importannea i NSB-a. Prekida se promet na Vukovarskoj, sve više ljudi dolazi - neki su čuli za prosvjed u medijima, neki su vidjeli i čuli prosvjednike u gradu. Neko se vrijeme prosvjeduje pred NSB-om u kojem je u toku dodjela nagrada "najboljim" tajkunima. Izmjenjuju se ozbiljne i šaljive poruke - jedan od simbola čitavog prosvjeda bilo je indijansko glasanje i indijanski znakovi kao odgovor ministru Karamarku koji je prosvjednike proglasio "Indijancima". A onda se dugi marš Zagrebom nastavlja. Blokiraju se obje trake Vukovarske, a onda i Savska - prosvjed je sada na vrhuncu i na njemu je oko 4000 ljudi. Dolazi se do Trga, a onda preko Katedrale i Tkalčićeve do već kultne Radićeve, gdje prosvjednike opet zaustavlja policijska barikada. Opet nema nasilja, prosvjednici viču policiji "nećemo vam ništa". Prosvjed se vraća u Tkalčićevu i preko Trga i Jurišićeve nastavlja kroz Vlašku sve do Maksimira, neprestano skandirajući. U Maksimiru nas čeka još jedna policijska barikada, skreće se na Zvonimirovu i polako kreće natrag prema Trgu bana Jelačića, nakon 5 i po sati prosvjeda!
Reći će - prosvjed je neartikuliran. I jest. Vikalo se i "hoćemo izbore" i "re-vo-lu-ci-ja". No tu nema ništa loše. Do ideološke konsolidacije i razvoja ideja dolazi najlakše i najbrže uvijek kroz direktnu akciju. Svima nam je jasno da sami izbori neće biti dovoljni - opozicija se od vladajućih razlikuje tek još žešćim zalaganjem za daljnja ukidanja socijalnih i radničkih prava i za daljnje rezove na štetu većine ljudi. Do radikalnih promjena, kakve su nam potrebne želimo li bolju budućnost za sve nas, neće doći preko noći. No ovakvi prosvjedi nisu uzaludni. Treba pokazati da ljudi neće trpjeti da ih se i dalje ništa ne pita i da se zemlja i dalje sustavno uništava radi koristi sitne političko-ekonomske elite. Ne smijemo biti pasivni - trebamo pokazati da ćemo reagirati ako nismo zadovoljni onim što se u društvu i politici događa. U Hrvatskoj su potrebne korjenite promjene i nema unaprijed danih odgovora, no treba znati da nam prava nitko neće pokloniti - za njih se moramo sami izboriti.
Stoga u srijedu u 18h opet na Cvjetnom trgu. Svi na ulice!
