Iako je 2010. godina proglašena Europskom godinom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, najnoviji rezultati istraživanja javnog mnijenja pokazuju kako većina Europljana smatra da čelnici Europske unije i nacionalnih vlada još uvijek nisu uspjeli u tom naumu. Rezultati posljednjeg Eurobarometrovog istraživanja, objavljeni krajem kolovoza, pokazuju kako su dva kontekstualna faktora, koja su u vrijeme provedbe istraživanja bila na svom vrhuncu - financijska kriza u Grčkoj i nezapamćena nezaposlenost u svim državama euro zone, nekad glavne probleme kao što su zdravstveni sustav i terorizam, svrstale daleko iza brige za nezaposlenost i gospodarsku situaciju. U tom pogledu najpesimističnijima su se, očekivano, pokazali građani Grčke i Španjolske, dok su se građani Hrvatske ovoga puta pojavili u ulozi iznimke koje potvrđuje pravilo - za razliku od ostalih, najvećom brigom s kojom je suočena njihova zemlja smatraju kriminal.
Unatoč basnosnovnim najavama o gospodarskom oporavku temeljenom na ulaganju u znanje i poticanju zelene ekonomije, većina ovogodišnjih ispitanika nije krila bojazan za budućnost smatrajući kako najgore tek dolazi
Unutar Unije se već neko vrijeme sve nade za izlazak iz krize ulažu u strategiju Europe 2020, no unatoč basnosnovnim najavama o gospodarskom oporavku temeljenom na ulaganju u znanje i poticanju zelene ekonomije, većina ovogodišnjih ispitanika nije krila bojazan za budućnost smatrajući kako najgore tek dolazi. Mogući izlazak iz krize vide u provedbi reformi na nacionalnoj razini te u prestanku daljnjeg zaduživanja, a njih 74 posto izjavilo je kako su spremni na štednju i daljnja odricanja ako će to donijeti bolju budućnost generacijama koje dolaze. Najpožrtvovnijima su se pokazali građani nordijskih zemalja (88 posto), što se osim faktorom intergeneracijske solidarnosti koji je svojstven njihovoj političkoj kulturi, može objasniti i manjim razmjerima financijske krize u tim zemljama. Prvi vrhu ljestvice našli su se i Nijemci, čije je gospodarsko nedavno zabilježilo najveći privredni rast u posljednjih dvadeset godina. Poučena starom maksimom "štedi na vrijeme kako bi imao za potrebu", njemačka Vlada unatoč oporavku ovih dana raspravlja o novom paketu štednje kako bi do 2014. godine prepolovila nagomilani dug. Sukladno "debljini" financijskog proračuna, hrvatski ispitanici su se u odnosu na one s vrha ljestvice pokazali daleko manje požrtvovnima (48 posto). Budući da su se ovi rezultati u javnosti pojavili taman po završetku još jednog rebalansa proračuna, domaći mediji i rukovodstvo oporbenih stranaka ovaj postotak nisu izbjegavali protumačiti kao veliku brojku, koja je doslovce poziv na smanjenje standarda svim građanima. U revijalnom tonu naposljetku su ipak priznali kako ni oni sami ne bi imali hrabrosti dublje zaviriti u radničke džepove.
Kako je istraživanje zbog katastrofalne gospodarske situacije ove godine zabilježilo rekordnu dozu euroskepticizma, čini se da će članovi Europske komisije morati uložiti dodatan trud u osvjetljenje vlastitih obraza
Ovogodišnji rezultati pokazali su i kako bi europska birokracija u budućnosti trebala više poraditi na informiranju građana svojih sadašnjih i budućih članica, budući da čak 58 posto ispitanika tvrdi kako nisu u potpunosti upoznati sa svim pravima koje imaju kao članovi ove zajednice. Kako je istraživanje zbog katastrofalne gospodarske situacije ove godine zabilježilo i rekordnu dozu euroskepticizma unutar zadnjih devet godina, čini se kako će članovi Europske komisije dodatan trud morati uložiti i u osvjetljenje vlastitih obraza. Tek polovica ispitanika (49 posto) dala je potporu članstvu, a gotovo isto toliko (53 posto) vjeruje da od članstva imaju koristi. Unija najviše pristaša ima u Luksemburgu i Nizozemskoj, a u donjem dijelu ljestvice, odmah iza građana Islanda koji su tek nedavno odlučili ući u pretpristupne pregovore, našli su se ispitanici iz Hrvatske - samo 26 posto njih smatra da bi članstvo u EU bila "dobra stvar". Za razliku od rezultata istog istraživanja provedenog prošle godine, unutar hrvatskog uzorka ipak je uočen pozitivan rast od skromnih dva posto. A usporede li se ovi rezultati s 13 posto koji stoje kraj odgovora na pitanje "Vjerujete li svojoj Vladi?", čini se kako je Unija još i dobro prošla. No državni tajnik za europska pitanja u Ministarstvu vanjskih poslova Andrej Plenković je za Jutarnji list svejedno brže-bolje objasnio kako "ima i drugih istraživanja koja su pokazala kako bi 52 posto onih koji bi izašli na referendum glasali 'za'". No kolika god bila prednost unutar statističke pogreške, ovakvi rezultati i dalje ne daju razloga za optimizam Vladi koja se nedavno pokazala spremnom posegnuti i za "elastičnim tumačenjem" Deklaracije o temeljnim načelima pregovora ne bi li EU pristupila upravo za vrijeme trajanja svog mandata.
No da bojazan od pridruživanja EU nije ostala samo mrtvo slovo na papiru, dokazuje osnivanje javnosti relativno nepoznate nestranačke inicijative Volim Hrvatsku, a ne EU. Njezin predsjednik Roko Šikić kao motive za pokretanje inicijative navodi nevjerojatnu količinu manipulacije demokracijom kojom parlamentarne stranke, putem zastupnika u Hrvatskom saboru, provode ono za što nemaju podršku svojih birača. Iako je zamjerki na pristupanje Hrvatske EU mnogo, Šikić ipak očekivano kao glavni problem ističe "odricanje od teško stečenog suvereniteta". S gospodarskog aspekta smeta ih financijski sustav Unije koji je baziran isključivo na kreditiranju i koji bi, kako Šikić objašnjava, hrvatsko gospodarstvo ostavilo u raljama dužničkog ropstva. No prije nego li članove inicijativa nastave dalje s ozbiljnijim koracima, sredinom listopada očekuje ih sastanak s predsjednikom Josipovićem. "Predsjedniku ćemo doći kao predstavnici mišljenja većine o najznačajnijem pitanju koje se pred nas stavlja nakon održavanja referenduma o neovisnosti. Od njega ćemo zatražiti da počne zastupati mišljenje građana koji su ga izabrali, a ne svoje mišljenje i mišljenje stranke iz čijih je redova kandidiran na dužnost", objašnjava predsjednik inicijative tvrdeći kako je Josipovićev poziv na razgovor prvi korak u priznavanju postojanja velikog otpora europskim integracijama.
Za razliku od 1980-ih, kada se povezivanje s Europskom zajednicom smatralo sredstvom prevladavanja ukupne krize u nekadašnjoj Jugoslaviji i početka 1990-ih kada je Europa doživljavana kao sinonim za blagostanje i uporište za razlikovanje od "onih s Balkana" [i], čini se kako je jačanje nacionalne homogenosti i samodostatnosti tijekom ratnih godina još uvijek ostavilo jak utisak na velik dio hrvatskih građana. Upravo je zbog toga paradoksalna činjenica da niti jedna parlamentarna stranka u svom programu ne ističe euroskepticizam, kao vrlo jaku kartu za prikupljanje glasova na izborima. Očito je umjesto toga ljepše već cijelo desetljeće sanjati svoj europski san koji bi nedavno najavljenim nedemokratskim metodama, već iskušanima u ostvarivanju sjevernoatlanskog sna, uskoro mogao postati hrvatska realnost. Ma što god "brojke" iz Eurobarometra mislile o tome.
[i] Blanuša, Šiber (2007) Mladi i Europa: Strahovi i nade, Anali Hrvatskog politiloškog društva
