30/04/2010 - Državna tajnica Clinton je najavila početak indirektnih izraelsko-palestinskih pregovora (proximity talks) slijedećega tjedna kada će se specijalni američki izaslanik Mitchell sa svojom ekipom vratiti na Bliski istok.
Oglasio se istovremeno glavni palestinski pregovarač Saeb Erakat sa izjavom kako palestinska strana „ulaže sve moguće napore" da do pregovora doista dođe, ali da odluka o tomu „ovisi o arapskim ministrima vanjskih poslova" koji se sastaju u Kairu. Sam je Abas uputio javni apel tom ministarskom skupu u sjedištu Arapske lige, zahtijevajući „pozitivan odgovor".
Prema Wall Street Journalu, koji se poziva na neimenovani izvor iz američke administracije, Netanyahu je navodno obećao Mitchellu da će Izrael „olakšati blokadu Gaze, osloboditi neke palestinske zatvorenike i odložiti na dva mjeseca izgradnju 1,600 stambenih jedinica" u Istočnom Jeruzalemu. Uz to je pristao, tvrdi se, „razgovarati i o granicama i statusu Jeruzalema".
Ne zna se što su Amerikanci obećali Abasu.
02/05/2010 - U Kairu je objavljeno kako su se ministri vanjskih poslova zemalja članica Arapske lige složili podržati predložene indirektne palestinsko-izraelske pregovore. Ponovili su raniji zahtjev za potpunu obustavu dalje izgradnje izraelskih naselja na Okupiranom teritoriju, uključujući na području Jeruzalema. Dali su stranama pregovarateljicama i američkim medijatorima rok od četiri mjeseca za postizanje dogovora. Palestinski pregovarač Erakat je izjavio kako će PLO automatski prekinuti posredne pregovore ukoliko Izraelci izgrade „još ijednu novu kuću".
Izraelski gradonačelnik Jeruzalema je poručio kako će se izgradnja nastaviti kako je bilo planirano.
Britanski Independent tvrdi kako je navodno Obama informirao ostale članove BI Kvartreta (UN, EU i Rusiju) da će sazvati „globalni mirovni summit", ukoliko sadašnji pregovori ne urode plodom do slijedećega rujna ili listopada (dakle otprilike za četiri mjeseca). No, list istovremeno prenosi izjavu predstavnika State Departmenta koji je izjavio da se rješenje za bliskoistočnu krizu "ne može nametnuti izvana, već ga moraju pronaći same sukobljene strane".
Viva Palestina!
Organizatori Europske kampanje za prestanak opsade Gaze (ECESG) su najavili dolazak konvoja od deset brodova u luku Gaze. Sa sobom donose hranu, građevinski materijal, medicinsku opremu i lijekove, te školski pribor. Sa konvojem stiže i par stotina mirovnih aktivista, članova raznih parlamenata, novinara, pisaca i drugih javnih ličnosti iz par desetina zemalja. Među njima je, pretpostavljam, i član britanskoga parlamenta George Galloway, kojemu je do sada tri puta uspjelo sa svojim projektom „Viva Palestina" probiti izraelsko-egipatsku blokadu Gaze. Prilikom njegove posljednje ekspedicije, egipatske su ga vlasti proglasile personom non grata, a prošloga su ga četvrtka obavijestile da „nije dobrodošao u Egipat". U Kairu je objavljeno kako je sada na graničnom prijelazu Rafah prema Gazi raspoređeno 500 graničara. Očito se boje da će Izraelci spriječiti pristup konvoja gazanskoj luci, pa će ovaj pokušati pristati u Rafahu. Inače je tamošnji granični prijelaz prema Gazi zatvoren već tri mjeseca. Par tisuća Palestinaca čeka s obje strane njegovo otvaranje. Među njima bolesni, koji bi se trebali liječiti, i studenti koji su dobili stipendije u inozemstvu, a sa druge strane oni koji se vraćaju u Gazu.
04/05/2010 - Netanyahu je doletio do Šarm El-Šeika na devedesetominutni razgovor sa Mubarakom. Očito mu trebaju egipatske dobre usluge pred početak nove runde pregovora sa PLO-om. Egipat je naime odigrao odlučujuću ulogu u podršci Arapske lige tim pregovorima. Kairo, osim toga, održava privilegirane veze sa Abasom i njegovom upravom, dok su mu odnosi sa Hamasom, koji kontrolira susjednu Gazu, više nego hladni. Netanyahu je vjerojatno htio potvrditi da se u tom pogledu ništa nije promijenilo. Prema izjavi izraelske vlade, susret dva državnika je bio "konstruktivan" i protekao u „dobroj atmosferi".
06/05/2010 - BBC-jev izvjestitelj iz Gaze javlja kako mu se vlasnik jednoga 750 metara dugog podzemnog tunela pohvalio kako je uspio probušiti čeličnu barijeru koju je na svojoj strani granice ukopao Egipat. To ga je koštalo svega tisuću dolara koje je platio jednom gazanskom majstoru. Ovaj je, koristeći običnu let-lampu, u tri tjedna rada napravio otvor u barijeri i tako osposobio tunel. Prema Svjetskoj banci - oko 80 posto proizvoda što se nude na gazanskom tržištu stiže ovim podzemnim švercerskim kanalima. Hamasova uprava na to navodno ubire porez.
Dan kasnije je Abas u jednom intervjuu optužio Hamas za šverc oružja u Zapadnu obalu. Nije objasnio od kuda i kako. Tamo nema tunela.
Jučer je u jednoj džamiji pored Nablusa na Zapadnoj obali podmetnut požar. Pretpostavlja se da su počinioci naseljenici iz susjednoga židovskog naselja. Ne bi im bilo prvi puta.
Početak pregovora
08/05/2010 - Izvršni komitet PLO-a je, poslije trosatne rasprave, dao zeleno svijetlo indirektnim pregovorima. Ovi se sa palestinske strane naime vode pod firmom PLO-oa, u čije je ime Arafat 1993. godine potpisao sporazum sa Izraelom. Današnji je PLO fantomski paravan, kojim gospodari Abasova frakcija Fataha. No Abasu, kojem je istekao mandat predsjednika Palestinske uprave (sam si ga je produžio!), daje privid nekakvoga legitimiteta.
Hamas je reagirao sa izjavom kako su bilo kakvi pregovori sa Izraelom „apsurdni". Upozorio je IK PLO-a kako se sa njegovim odobravanjem pregovora „legitimira izraelska okupacija". Javlja se kako i u samom Fatahu ima protivnika obnavljanja pregovora.
09/05/2010 - Iako se Mitchell prošloga tjedna već nekoliko puta sastajao i sa Netanyahuom i sa Abasom, tek sa njegovim današnjim susretom sa Abasom zvanično kreću famozni proximity talks. Mitchell će od sada putovati od Izraelaca do Palestinaca i natrag i tako posredovati. Amerikanci su vjerojatno odabrali današnji datum za najavu toga procesa, jer se baš ove nedjelje obilježava Dan pobjede nad fašizmom. Njima je cilj da najdalje za četiri mjeseca dogovore početak direktnih izraelsko-palestinskih pregovora. Dakle, pregovarati će se o budućim pregovorima, a ako do njih doista dođe, to će se smatrati velikim uspjehom Obamine administracije.
Pregovaralo se i ranije, bez rezultata. Današnja situacija je čak nepovoljnija nego što je bila 1993. kada su Izrael i PLO u Oslu potpisali deklaraciju kojom je utvrđen okvir budućih odnosa. Od tada su dvije strane pregovarale i pregovarale uz asistenciju SAD, a da se nisu ni korak približile utvrđivanju „konačnoga statusa", tj. stvaranju nezavisne palestinske države.
Amerikanci su upozorili obje strane „protiv poteza koji bi mogli minirati pregovore" i pozvali ih na „odgovorno ponašanje".
10/05/2010 - Par sati poslije početka pregovora, izraelski su avioni gađali ciljeve uz južnu granicu Gaze. Navodno je to bila osveta za palestinsku raketu ispaljenu prošle subote. Ni u jednom od ova dva napada nije bilo mrtvih. No lupanje po gazanskim "teroristima" se ne smatra potezom koji minira ponovo pokrenuti mirovni process.
12/05/2010 - Danas Izrael slavi 43. obljetnicu „ponovnog ujedinjenja Jeruzalema", odnosno aneksije istočnoga dijela grada okupiranog 1967. Tako je „ujedinjeni" grad proglašen „nepodjeljivom i vječnom prijestolnicom" izraelske države. Prema Centralnom statističkom uredu, grad trenutno ima 774 tisuća stanovnika sa statusom „građana", uključujući 488 000 Židova (63 posto), 261 000 muslimana (34 posto) i 15 000 kršćana. Nepoznat je broj „privremenih rezidenata" (t.j. „stranaca"), među koje spada i Abasov premijer Fajad, koji je oženjen (muslimanskom) „građankom" i koji sa njom stanuje u Istočnom Jeruzalemu. Kao i svi ostali „stranci" i on je prisiljen svaka tri mjeseca obnavljati izraelsku „privremenu propusnicu", koju mora pokazivati izraelskim graničarima prilikom svakoga odlaska u i povratka iz Ramalaha. Krajnje ponižavajuće.
Gradonačelnik Jeruzalema Barakat je u radio-intervjuu u povodu ove obljetnice naglasio kako „granice jeruzalemskoga (ujedinjenoga) municipaliteta nisu podložne pregovorima" i kako se „neće mijenjati". Ponovio je da se izgradnja projektiranih dodatnih stambenih jedinica „nastavlja normalno i bez zastoja" Prigodne su svečanosti, uz pojačane mjere osiguranja, počele još sinoć.
Prijetnje Libanonu, Siriji, Iranu...
14/05/2010 - Obamina je administracija zatražila od Kongresa 200 milijuna dolara za opremanje Izraela sustavom raketa kratkoga dometa (Iron Dome System) koje mogu presresti minobacačke i raketne projektile s kojima raspolažu Hizbulah i Hamas. To je povrh sume od 2,55 milijardi vojne pomoći Izraelu prošle godine. Za ovu godinu je predviđen iznos od 3,15 milijardi. Tako Amerikanci „pritišćuu" svoje izraelske saveznike!
24/05/2010 - Izraelsko ministarstvo obrane je najavilo početak petodnevne vježbe civilne zaštite kojoj je cilj pripremiti stanovništvo za eventualnost neprijateljskog „napada raketama i kemijskim oružjem". Riječ je o navodnim prijetnjama libanonskoga Hizbulaha, koji prema tvrdnjama izraelskih komentatora raspolaže sa nekih 40.000 do 100.000 projektila različitih vrsta i dometa. SCUD rakete, sa kojima ga je navodno snabdjela Sirija, mogu dobaciti do bilo kojega izraelskoga grada i naselja.
Riječ je o najmasovnijoj vježbi upriličenoj na teritoriju židovske države u posljednjih četiri godine, po svemu identičnoj onoj što je prethodila invaziji Libanona u studenome 2008. Zato ne bi trebalo isključiti novi „preventivni" udar protiv Hizbulaha, čija bi „neutralizacija" lišila Teheran dragocjenog saveznika na izraelskoj sjevernoj granici.
Libanonci su se sa razlogom uznemirili strahujući kako bi vježba mogla biti predigra za novi izraelski napad. Uznemirile su se i sirijske vlasti, koje su izložene udruženom američko-izraelskom pritisku zbog navodne podrške „teroristima" Hizbulaha i Hamasa. Ako dođe do udara na Libanon, Sirijci bi se ponovo mogli umiješati i pokvariti izraelske
račune. Sirijci su bili žrtve izraelskih napada u nedavnoj prošlosti, posljednji puta u studenom 2007. kada su izraelski bombarderi sravnili sa zemljom neke građevine usred sirijske istočne pustinje, koje su bile proglašene „tajnim nuklearnim centrom". Mogli bi nešto slično ponoviti, izmišljajući novu „prijetnju" njihovoj sigurnosti.
Sirija, uz Iran i Sjevernu Koreju, nije bila na američkome spisku uzvanica za summit o nuklearnoj sigurnosti kojega je Obama nedavno okupio u Washingtonu. Zapravo je Iran, zbog svoga nuklearnoga programa, bio glavna meta optužbi Zapadnih saveznika, dok je Sirija bila samo „kolateralna žrtva". A Islamska je republika, zbog svoga nuklearnog programa, još od 2006. i uvođenja prvih UN-ovih sankcija, izložena udruženom pressingu Zapada. Preko medija se svih proteklih godina na široko razglabalo o mogućem „preventivnom" udaru protiv iranskih nuklearnih pogona, no ostalo je neizrečeno da li bi ga izvršili Izraelci, ili Amerikanci, ili bi to bio njihov zajednički pothvat. Najnoviji Pentagonov strateški papir isključuje mogućnost američkoga nuklearnog napada na nenuklearne zemlje, ali se izričito navodi kako se to ne odnosi na Iran. Iran je, za razliku od Izraela , potpisnik Ugovora o nuklearnoj neproliferaciji (NTP), ali ga se sumnjiči za pokušaje ovladavanja tehnologijom za proizvodnju nuklearnoga oružja, što on energično odbacuje. S druge strane, Izrael, kojemu je Francuska svojevremeno pomogla izgraditi prvi nuklearni centar u mjestu Dimona, raspolaže sa 100-200 nuklearnih glava, što nije nikada priznao ili demantirao. U tom se pogledu pridržava tzv. politike ambigviteta. O tomu je medije obavijestio 1986. nuklearni tehničar Mordechai Vanunu, koji je radio u Dimoni. Negdje sedamdesetih prošloga stoljeća Izrael je čak nudio prodaju nuklearnih projektila tadašnjem rasističkom režimu Južne Afrike. Ovih je dana u njemačkom tisku objavljeno kako su Izraelci uputili u Perzijski zaljev tri podmornice klase Delphin (kupljene u Njemačkoj), oboružane krstarećim nuklearnim raketama, koje mogu dobaciti do bilo kojega cilja u Iranu. U istom zaljevu i susjednom Arabijskom moru operira Peta američka flota, također opremljena nuklearnim oružjem. Tko prijeti komu?
Zapadna obala i Gaza
25/05/2010 - Na Zapadnoj obali, koju praktično kontroliraju izraelske okupacione snage, pokrenuta je prije nekoga vremena kampanja za bojkotiranje proizvoda židovskih naselja što se prodaju u lokalnim trgovinama. Trgovcima koji ne povuku prokazanu robu sa polica raspisuju se novčane kazne. Hamasove vlasti u Gazi s tim nemaju problema, pošto je njihov teritorij podvrgnut striktnoj izraelskoj ekonomskoj blokadi.
Abasova uprava je zabranila Palestincima rad u židovskim naseljima, što će teško pogoditi mnoge koji nemaju druge alternative zapošljavanja, ali i same židovske naseljenike i njihove kompanije, koji se koriste jeftinom radnom snagom domorodaca. Navodno je već nekoliko naseljeničkih kompanija prestalo poslovati. Nije li to, umjesto „ekonomskoga mira", kojega je predlagao Netanyahu, a sa palestinske strane u praksi provodio Fajad, nekakav uvod u „ekonomski rat"?
Abasova administracija je raspisala izbore za municipalne savjete, koji bi se trebali održati za dva mjeseca. Hamasovci, a pridružio im se Islamski džihad, kojima nije dozvoljena politička aktivnost na Zapadnoj obali, osudili su tu inicijativu kao „nelegalnu", koja će po njima „još više produbiti razlike među Palestincima" (osim toga, Abasova PU nema nikakve nadležnosti nad „vojnom zonom" koja obuhvaća oko 40 posto teritorija Zapadne obale). Naravno, izbori se neće provesti u samoj Gazi.
Kako se saznaje, „indirektni" izraelsko-palestinsko pregovori tapkaju na mjestu. Izraelci odbijaju bilo kakav razgovor o Istočnom Jeruzalemu. Problem blokirane i izgladnjele Gaze nije ni spomenut. Za Abasa to nije problem.
28-29/05/2010 - U upravo objavljenom izvještaju Amnesty Internationala, međunarodne nevladine organizacije sa sjedištem u Londonu - prozivaju se SAD, Rusija i Kina, te još četiri države iz Grupe 20 (Indija, Indonezija, Saudijska Arabija i Turska) - zbog njihova odbijanja podrške Međunarodnom krivičnom sudu i nepotpisivanja pakta kojim je on ustanovljen. Iz izraelsko-palestinske perspektive, najvažnija je neuobičajeno oštra kritika upućena Washingtonu i njegovim EU saveznicima, koji su, „koristeći svojim statusom u Vijeću sigurnosti UN-a, onemogućili sankcioniranje ratnih zločina počinjenih u vrijeme ratnih operacija u Gazi". Dalje se navodi kako je izvještaj suca Richarda Glodstonea, naručen od UN-a, jasno ukazao na odgovornost Izraela i Hamasa. Naglašava se da su „tijekom 22-dnevne ofenzive, izraelske snage počinile ratne zločine i prekršile druge odredbe Međunarodnoga prava (...) služile se neselektivnim i neprimjereno pogibeljnim napadima na civilno stanovništvo, ciljale i ubijale medicinsko osoblje, koristile se palestinskim 'ljudskim štitovima', te gađale fosfornim bombama gusto naseljene kvartove".
Flotila slobode
A osam brodova Europske kampanje za prestanak opsade Gaze (ECESG) i Pokreta za slobodnu Gazu (Free Gaza Movement), sada nazvanim „Flotilom slobode", sa 700 aktivista iz 50 zemalja i 10.000 tona humanitarne pomoći, se okuplja u istočnom Sredozemlju. Među tim je i irski teretnjak MV Rachel Corrie od 1.200 tona, nazvan po ubijenoj 24-godišnjoj američkoj mirovnoj aktivistici koju je pregazio izraelski vojni buldožer kada je 2003. pokušavala zaustaviti rušenje palestinskih kuća u Gazi. Na taj se brod, između ostalih, ukrcala i dobitnica Nobelove nagrade za mir (dodijeljene 1976) Maired Corrigan.
Konvoju je bilo nuđeno iskrcati teret u izraelskoj luci Ašdod, sjeverno od Gaze, odakle bi, poslije provjere njegova sadržaja i odstranjivanja zabranjenih materijala, ostalo bilo kopnom upućeno u Gazu. To bi na sebe preuzeli „autorizirani kanali," naravno izraelski. Organizatori konvoja su to odbili, jer im cilj nije samo istovariti to što nose, već i izraziti svoju solidarnost sa narodom Gaze i osuditi blokadu. Izraelskoj je ratnoj mornarici izdat nalog zaustaviti konvoj 20 nautičkih milja od obale Gaze i, u slučaju potrebe, primijeniti silu. U Ašdodu je pripremljen pritvorni centar za smještanje uhapšenih međunarodnih aktivista, koji će kasnije biti protjerani u zemlje njihova porijekla.
Izraelski su se zvaničnici složno propeli na zadnje noge, ponavljajući kako u Gazi „nema nikakve humanitarne krize", jer se, kako se tvrdi, preko Izraela Gazi tjedno dostavlja po 15.000 tona hrane i drugoga materijala (prema UN-ovoj agenciji za izbjeglice to je tri puta manje od neophodnoga). Kao dokaz su novinarima dijeljeni jelovnici više gazanskih resotorana. Vidim da je neke osobito impresionirao Boef Stroganoff na jelovniku jednoga među njima. Ministar vanjskih poslova Lieberman, uobičajeno oštro, a ministar obrane Barak, nešto umjerenijim jezikom, su ponavljali kako će sa ulaskom konvoja u teritorijalne vode biti „prekršeno međunarodno pravo" što će biti tretirano kao „provokacija". Sa druge se strane oglasio Hanijeh, prvak Hamasa koji upravlja opsjednutom Gazom, sa slijedećim riječima „Ako Izrael doista napadne Flotilu slobode, koja narodu Gaze donosi neophodnu pomoć, to će biti, ne samo akt piraterije, već i naša pobjeda". No više od toga - to će biti izraelska bruka. Na bruku upozoravaju i neki izraelski komentatori. Gideon Levy se u dnevniku Haaretz okomio na „besmislenu blokadu" Gaze, a najavljene je protumjere nazvao „glupošću" koja će štetiti Izraelu.
Generalni sekretar UN-a Ban Ki-Moon je pozvao „sve strane na uzdržanost i odgovornost", no ipak je dodao kako je opsada Gaze sa stanovišta UN-a „nelegalna", jer stanovništvu uskraćuje osnovne ljudske potrebe. Catherine Ashton, 'ministrica' EU vanjskih poslova, bila je određenija. Pozvala je Izrael na „neodložnu deblokadu Gaze i na bezuvjetno otvaranje svih graničnih prijelaza (dakle i onih na egipatsko-gazanskoj granici - p.a,), za ulazak humanitarne pomoći, nesmetan promet trgovačkih proizvoda i slobodan prolaz ljudi".
A egipatske su vlasti objavile kako je policija prošloga petka, sjeverno od Rafaha, grada na egipatskoj strani granice sa Gazom, „otkrila i razorila sedamnaest podzemnih švercerskih tunela". U jednome je otkrila „vreću punu oružja i eksploziva", za koje vjeruje da je bilo namijenjeno Gazi. Ne znam kakva se poruka sa ovim „otkrićima" (malo je vjerojatno kako su svi ti tuneli mogli biti otkriveni baš u jednome danu) htjela uputiti Izraelcima i gazanskim Palestincima?
30/05/2010 - Konvoj Slobode je naišao na neočekivane probleme. Prvo, jer je irski teretnjak kasnio, a onda, jer flotili nije bilo dozvoljeno prihvatiti na Cipru grupu parlamentaraca iz dvadesetak, većinom europskih zemalja što su tu čekali na ukrcaj. Ni jedan iz država slijednica SFRJ! Svega jedan parlamentarni zastupnik, bugarski Turčin, iz Istočne Europe. Na jednom se spisku spominje i anonimni srbijanski aktivista. Konačno su, poslije dva dana navlačenja, zaglavljeni parlamentarci ukrcani u jedan od brodova na sjevernom, turskom dijelu podijeljenoga otoka.. Nešto se kasnije ispostavilo kako su se dva manja broda iznenada pokvarila. Organizatori konvoja sumnjaju u sabotažu.
Masakr
31/05/2010 - Preostalih šest brodova, tri putnička i tri teretna, se jutros konačno okupilo u međunarodnom vodama južno od Cipra i krenulo prema Gazi. Na nekih 40 milja od obale, dakle u međunarodnim vodama, presrele su ih topovnjače izraelska ratne mornarice. Konvoj je upozoren da ne smije nastaviti prema teritorijalnim vodama koje su pod blokadom. Kada su se organizatori konvoja oglušili o naređenje, izraelski su komandosi krenuli u akciju. Dok ovo pišem još nije jasno da li su napali samo najveći turski brod, Mavi Marmara, ili i druge. Prema izvjestiteljima turske TV i katarske Al-Jazeere, koji su bili na brodovima, napadači su koristili vatreno oružje, upotrijebili „prekomjernu silu" protiv aktivista koji su pružali „pasivan otpor". Uspjeli su u eter poslati par snimaka, a onda su prekinuti. Izraelci su blokirali sve elektronske veze, tako da su komunikacije sa brodova prestale. Prema izraelskom vojnom radiju, aktivisti su bili „izuzetno nasilni". Navodno su „napali" komandose koji su preuzeli brod(ove) - „lakim oružjem - noževima i željeznim šipkama". Jedan je oduzeo pušku izraelskom marincu. Četvorica su komandosa ranjena, od kojih jedan teško. S druge strane je bilo, ovisno o izvještajima, 10-19 ubijenih i između 30-60 ranjenih. Među ovima je navodno i šeih Raed Salah, izraelski državljanin, za kojega se kaže da je jedan od vođa „Islamskog pokreta"(?) u Izraelu. Zaplijenjeni brodovi sa uhapšenim aktivistima se sada, izgleda, usmjeravaju prema Haifi, na sjeveru Izraela, a ne prema Ašdodu kao što je bilo predviđeno.
Konačno se oglasio i Mahmud Abas, osudivši „masakr", te proglasio trodnevnu žalost na Palestinskom okupiranom teritoriju. Njegov mirovni pregovarač Erakat je bio oštriji, ustvrdivši kako je „to što smo jutros vidjeli - ratni zločin. Napadnuti su civili na brodovima koji su prevozili civilnu pomoć - lijekove, invalidska kolica, hranu i građevinske materijale - namijenjene jednom i pol milijunu Palestinaca izloženih bezdušnoj i kriminalnoj opsadi Gaze". No nije rekao da li to smatra dovoljnim povodom za prekid „indirektnih pregovora" sa vladom odgovornom za taj zločin.
Prva je reagirala turska vlada, izjavom kako ovaj napad „na otvorenom moru predstavlja flagrantno kršenje međunarodnoga prava, koji može dovesti do nepopravljivih posljedica" po tursko-izraelske odnose. Premijer Erdogan je izjavio kako je riječ o „državnom terorizmu". Turska je zatražila očitovanje Vijeća sigurnosti UN-a. U Istanbulu je deset tisuća demonstranta pokušalo napasti izraelski konzulat, ali su bili odbijeni. Demonstracije su izbile i u više arapskih zemalja, te u Londonu i Parizu. Generalni sekretar Arapske lige Amr Musa je oštrim riječima osudio izraelski zločin. Navi Pillay, visoka komesarica UN-a za ljudska prava je izjavila kako je „šokirana" vijestima o tomu što se dogodilo. Ashtonica je u ime EU-a tražila da se povede „hitna istraga o krvoproliću", i ponovila je zahtjev da se neodložno pristupi deblokadi Gaze i otvaranju svih njezinih graničnih prijelaza. Ambasadori Izraela u Španjolskoj, Grčkoj, Danskoj, Švedskoj i u nekim drugim zemljama, čiji su se građani nalazili u flotili, pozvani su hitno u ministarstva vanjskih poslova zemalja akreditacije. Pošto su prvo izrazili zabrinutost da bi nemili incident mogao ugroziti sadašnje izraelsko-palestinske pregovore, Amerikanci su dan kasnije izrazili žaljenje zbog žrtava i zahtijevali istragu o okolnostima pod kojima je do toga došlo.
Pošto i Egipat u koordinaciji sa Izraelom blokira Gazu, i često je zbog toga prozivan, zanimljivo je upravo objavljeno priopćenje Ureda predsjednika Mubaraka. Citiram: „Upotreba sile protiv nevinih ljudi nema opravdanja. Egipat osuđuje prekomjernu i neopravdanu upotrebu sile od strane izraelskih snaga (...) Egipat je uvijek bio solidaran sa narodom Gaze, pa i sada naglašava potrebu ujedinjenja palestinskih grupa kako bi došao kraj patnjama Gaze". Problem je, dakle, nejedinstvo Palestinaca, a ne sama blokada. Jučer je manja grupa aktivista protestirala pred egipatskim ministarstvom vanjskih poslova. U parlamentu je više oporbenih zastupnika zahtijevalo otvaranje egipatskih granica prema Gazi, opoziv egipatskog ambasadora iz Tel Aviva, prekid isporuka egipatskoga prirodnoga plina Izraelu i obustavu avioveza između dvije države. Vidim danas da je oko centralnoga kairskoga trga Tahrir policija u pripravnosti, ali mislim da do masovnijih protesta neće doći prije petka.
Braneći operaciju izraelskih snaga sigurnosti, zamjenik ministra vanjskih poslova Ayalon je izjavio kako „nije moguće dozvoliti otvaranje morskog koridora kojim bi išao šverc oružja i infiltracija terorista (...) to ne bi dozvolila ni jedna suverena zemlja (...) Pokušaj probijanja blokade je bio nasilan i provokativan akt". Navodno je na zaplijenjenim brodovima pronađeno oružje, iz kojega se pucalo po IDF-ovim snagama. Po njemu - organizatori prokazanoga konvoja održavaju veze sa „terorističkim organizacijma", Hamasom i Al-Kaedom. Napad je izvršen u međunarodnim vodama, jer su postojale osnovane sumnje da su neki od brodova krcati eksplozivom. Netanyahu, kojega je događaj zatekao u Kanadi na putu za Washington, otkazao je svoj susret sa Obamom. Možda je upravo to htio, jer je tako izbjegao odgovarati na neugodna pitanja američkoga predsjednika o izraelskoj sabotaži mirovnoga procesa. On i njegov Likud, kao i ultradesna koalicija kojoj predsjedava, nikada nisu prihvatili mogućnost stvaranja neke nezavisne palestinske države. Zato bi im dobro došlo da odgovornost za prekid tekućih pregovora preuzmu Abas i kompanija. Nije mi jasno zašto Netanyahu i njegovi „rade u korist vlastite štete"? Zašto je ova operacija morala biti tako brutalna i sa takvim krvavim ishodom? Zašto su napad izvršili u međunarodnim vodama, i tako se, čini se namjerno, dodatno ogriješili o međunarodno pravo? Što su htjeli postići?
Gorke ironije
Richard Irvine, predavač Queen's sveučilišta u Belfastu, je ukazao na gorku povijesnu ironiju sadašnje pomorske drame ispred obala okupirane Palestine i Izraela, i događaja od prije šezdeset godina u istim tim vodama. Podsjetio je da su u srpnju 1947. britanske okupatorske snage tadašnje Palestine napale brod Exodus, koji je u „obećanu zemlju" prevozio grupu europskih Židova što su preživjeli nacistički genocid. Tada su ih britanske vlasti smatrale „ilegalnim imigrantima". Brod im je napadnut dvadeset milja ispred Haife, očajne su izbjeglice navodno pružile otpor, trojica su ubijena, a deseci izranjavani. Ostali su silom potrpani u tri broda pretvorena u zatvore, neki prebijeni, i kasnije vraćeni u Njemačku („The Gaza Flotilla and the Ironies of History", The Electronic Intifada, 20/05/2010). Sa Konvojem slobode je prema Gazi putovala i jedna 88-godišnja Židovka, koja je preživjela Holokaust. Nije poznato što se sa njom dogodilo. Još uvijek nema vijesti o sudbini Nobelovke Carrington, ni parlamentarnih zastupnika koji su bili u konvoju.
Bumerang ovoga masakra, a još se ne zna kakav će mu biti politički epilog, vraća se arogantnoj izraelskoj soldateski i njezinim nalogodavcima. Po svoj prilici će se ubrzavati slijedećih dana. Imat će, još je jedan paradoks, više odjeka u svjetskoj javnosti nego onih 1.300 ubijenih i više tisuća ranjenih i osakaćenih Palestinaca u izraelskom ratnom pohodu na Gazu u siječnju 2009. Svijet je, na žalost, u proteklih šest decenija, nekako oguglao na ubijanje Palestinaca. No masakr europskih mirovnih aktivista i uglednika, koji su htjeli pomoći Gazi, je nešto drugo. Ako to bude pomoglo deblokadi te palestinske enklave, biti će to, kao što se naglašava u priopćenju Hamasa - doista velika pobjeda. A i „provokacija" Flotile slobode će tada postići svoj cilj.
01/06/2010 - Poslije desetosatnoga zasjedanja iza zatvorenih vrata, Vijeće sigurnosti UN je u danas objavljenom dokumentu osudilo „djela koja su dovela do smrti civila" i zahtijevalo „provođenje nezavisne istrage" o tomu. Dakle, barem na razini ovoga međunarodnoga tijela - ništa od osude Izraela.
U Kairu je objavljeno da je predsjednik Mubarak naredio otvaranje graničnoga prolaza Rafah kako bi se omogućilo dostavljanje humanitarne pomoći stanovništvu Gaze. Dobra vijest, ali nije rečeno koliko će prolaz ostati otvoren.
