ISTE (Izjednačene / Solidarne / Transnacionalne / Emancipirane) naziv je pod kojim djeluje grupa žena različitih manjinskih identiteta. Inicijalno okupljene na poziv umjetnice Andreje Kulunčić, koja je također članica kolektiva, one su kroz niz radioničkih sastanaka detektirale osnovne probleme s kojima se susreću na svakodnevnoj i institucionalnoj razini, a koji su rezultat diskriminirajućih oblika ponašanja i diskriminirajuće legislative: od straha od prolazaka određenim dijelovima grada zbog boje kože ili vjerskih obilježja (hidžab), nelagode zbog uporabe vlastitog jezika (arapski) do nemogućnosti usvajanja djeteta u istospolnoj zajednici ili dobivanja azila.
U vremenu društvene krize, rasta siromaštva i neizvjesnosti, slabljenja nacionalnih država pred ekonomskom globalizacijom te pojačanih migracija, nacionalne se države konsolidiraju umišljajem o cjelini i homogenosti zajednice. U takvoj konstelaciji, dominantni entitet percipira manjinske grupe, koje drukčijim identitetima i mješovitim statusima nagrizaju jedinstvo kolektivnog identiteta, kao kolektivnog stranca koji je prijetnja zamišljenoj homogenosti, nacionalnoj ekonomskoj snazi i kulturnoj koherenciji (A. Appadurai Strah od malih brojeva). Identiteti izmaknuti od norme (u ovom slučaju Romkinja, muslimanka, lezbijka, crnkinja, tražiteljica azila iz Sirije), postaju objekt netrpeljivosti i meta nasilja koje će mijenjati oblik ovisno o identitetskom određenju ugrožena tijela.
Javno se obraćajući svojim sugrađanima putem socijalnih mreža i oglasa, žene kolektiva ISTE, koje budući da su žene iznad četrdesete godine života i k tome manjinski identiteti, najmanje dvostruko prelamaju drugost, upisuju svoje tijelo u javni prostor poručujući da ne žele pristati na tiraniju statističkoga konstrukta te da u gradu, koji smatraju svojim, žele živjeti bez straha i poniženja.
