Donald Trump je rođen u bogatstvu. Njegov otac Fred, bio je krupni kućevlasnik i jedan od ključnih graditelja u New Yorku poslije Drugog svjetskog rata. Tokom rata u Vijetnamu, Donald je uspješno odlagao slanje na front pet puta, dok rat nije napokon završio i bez njega. U međuvremenu mu je tatica dao milionček da započne svoj biznis. Mladi poduzetnik se tako vrlo brzo etablirao. Njegov otac gradio je zgrade za srednju klasu po Queensu i Brooklynu. Donalda to uopće nije zanimalo. Njega su zanimali samo luksuzni neboderi na Manhattanu za najbogatije, hoteli i kockarnice, zgrade s pedigreom i imenom.
Fenomen Trump
Njegov otac se sramio poslije onog rata priznati svojim židovskim stanarima da je njemačkog porijekla: tvrdio je da je Šveđanin. Donald je tokom 1970-tih ilegalno onemogućavao crnce da žive u njegovim zgradama, dok ga nisu u tome uhvatili i dok ga sud nije natjerao da prekine diskriminaciju. Njegov otac je živio relativno skromno za super-bogataša. Donalda ni to nije zanimalo. Za njega bi život u Bijeloj kući bio korak nazad u stupnju luksuza, komfora i bogatstva na koje je navikao (kao npr. u svojoj rezidenciji Mar-el-Lago na Floridi).
Kao što je Sanders autsajder u Demokratskoj stranci, tako je Trump autsajder u Republikanskoj. Njihova fenomenalna popularnost posljedična je nepovjerenju građana u političare establishmenta, uslijed sasvim utemeljene percepcije da političari establishmenta i lijevi i desni tek perpetuiraju postojeći osnovni ekonomski problem, relativno osiromašujući sve veći dio populacije. I Trump i Sanders prepoznaju taj problem. Obojica na neki način obećaju povratak u zlatne godine prije informatičke revolucije. Faktori koji dovode do tog osiromašenja su vrlo drugačiji od onih koji su doveli do depresije u Weimarskoj Njemačkoj, no njihov efekt na mase je isti, i suprotstavljena populistička rješenja problema ponuđena od Kao što je Sanders autsajder u Demokratskoj stranci, tako je Trump autsajder u RepublikanskojSandersa i Trumpa uvelike podsjećaju na socijaliste i, nažalost, naciste u Weimarskoj Republici.
Sanders je u tom primjeru socijalista. Njegova retorika zaudara na Karla Marxa. I samo jedna ovako duboka ekonomska kriza kakva je u Americi nakon 2008., gdje se tako velik broj ljudi osjeća osiromašenima i obespravljenima, mogla je dovesti do toga da su toliki Amerikanci spremni povjerovati u socijalizam – koji je tolike godine blaćen kao kontraran američkom individualističkom, slobodarskom etosu.
Počevši od svog slogana kako će "učiniti Ameriku ponovno velikom", preko anti-imigrantske, anti-manjinske retorike i nedvosmislenih poziva rulji da linčuje njegove protivnike, pa do grupa (kao Lion’s Guard) unutar te rulje, koje se zavjetuju da fizičkom silom štite mitinge od političkih protivnika, Trump podsjeća, naravno, na fašistu. Da ne bi bilo zabune, aktivisti Black Lives Matter odlučili su "bombardirati" Trumpove mitinge i izlagati se nasilnom izbacivanju, kako bi izložili javnosti rasizam Trumpovih sljedbenika.
Osim što je fizički neobično sličan Benitu Mussoliniju s tupeom, njegovi govori i ponašanje na pozornici neodoljivo privlače obožavatelje na isti Suprotstavljena populistička rješenja socijalnih problema ponuđena od Sandersa i Trumpa uvelike podsjećaju na socijaliste i, nažalost, naciste u Weimarskoj Republicinačin kao i Mussolinijevi, kako je odlično zamijetio Matt Taibbi u jednom već dosta davnom tekstu u magazinu Rolling Stone. Grubo izbacuje novinare čija pitanja mu se ne sviđaju, sa svojih skupova (Jorge Ramos), ili ih osobno vrijeđa (Megyn Kelly), poziva rulju da se fizički obračunava s njegovim protivnicima (čak obećaje da će im platiti odvjetnika), i vickasto viče neka im ne vrate kapute na garderobi prije nego ih izbace na ulicu.
Kao i Mussolini, Trump se prikazuje kao zaštitnik nacionalnog radnika od stranih bankara i nepravednih i pogubnih trgovačkih sporazuma. Recimo, Trump čak predlaže posebni porez na Wall Street špekulacije – poput Sandersa. Tako da je sličan Sandersu u oporbi prema globalizirajućem američkom establishmentu, projiciranom kroz Hillary Clinton i, s mnogo manje uspjeha, kroz Marca Rubia. On bi natjerao Meksikance da plate za podizanje zida koji bi spriječio ilegalni ulazak Meksikanaca u Ameriku (na što su mu sadašnji i dva bivša meksička predsjednika odgovorili na njegov način, drsko, prosto i politički nekorektno, nediplomatskim stilom, koji je sam inaugurirao.) Kineze bi natjerao da smanje izvoz u Ameriku, a povećaju uvoz. Kako? Nosačima aviona?
Među starijim bijelim muškarcima, za koje je, kako ranije spomenuh, već otkriveno da žive sve kraće, da se drogiraju, samoubijaju i alkoKao i Mussolini, Trump se prikazuje kao zaštitnik nacionalnog radnika od stranih bankara i nepravednih i pogubnih trgovačkih sporazumaholiziraju, i za koje istraživanja javnog mnijenja redovno pokazuju da kao grupa najčešće glasaju za Trumpa ili za Sandersa, birači se razlikuju uglavnom po neformalnom obrazovanju.
Najčitanije i nešto obrazovanije propalice, oni koji su negdje usput čuli za Pikettya, a onda posredno i za Marxa, glasaju za Sandersa. Dibidus neznalice, oni koji ne mogu ni razmišljati strukturirano, njima je koncept klase pretežak za razumjeti, pa glasaju za Trumpa, koji ima daleko najjednostavnija objašnjenja i rješenja za njihove probleme: za sve su krivi imigranti, stranci, politička korektnost prema manjinama, treba izgradit zidove, pa tuć’ bombama iz zraka preko tih zidova, da se svijet uvjeri u veličinu američkog imperija, a one koji misle drugačije treba fest ispendrečit. Do konačne pobjede.
Raspad tradicionalne obitelji, stagnirajuće plaće i socijalna dislokacija ne pogađaju više samo manjine. Rod Dreher u Američkom konzervativcu govori o "bjelačkom obezvlašćenju" kao pozadini fenomena Trump: o prekršenom implicitnom obećanju društva prema većinskoj populaciji da će Dibidus neznalice, oni koji ne mogu ni razmišljati strukturirano, njima je koncept klase pretežak za razumjeti, pa glasaju za Trumpa, koji ima daleko najjednostavnija objašnjenja i rješenja za njihove problemeim biti dobro samo zato što su većina i o osjećaju te velike većine bijelih muškaraca srednje dobi, sa nedovoljnim formalnim obrazovanjem za uspjeh u novoj ekonomiji, da su uskraćeni za nešto što su vjerovali da im po rođenju pripada. Taj osjećaj zatim slijedi strah da će im manjine i imigranti preoteti njihove preostale jadne društvene pozicije i potisnuti ih još dublje u očaj i bijedu. Upravo taj strah je hrana Trumpove kampanje. Potpirujući i komandirajući taj strah, Trump je preoteo biračku bazu Republikanske stranke.
I republikanski establishment mu se nije u stanju suprotstaviti. Previše su ogrezli u strukturalnoj, institucionaliziranoj pohlepi i zlobi. Republikanci su odlučili da gradić Flint crpi vodu iz svoje zagađene rječice umjesto iz jezera, jer je tako bilo jeftinije, a Flint nema novaca. Niti je važan kad tamo žive samo crnci i sirotinja. Ta ušteda na budžetu završila je trovanjem olovom više od osam tisuća djece. A sve do nedavno je među njihovim predsjedničkim kandidatima bila i Carly Fiorina, bivša generalna direktorica Hewlett Packarda!
Čime je ona zaslužila kandidaturu za predsjednicu? U šest godina, koliko je rukovodila korporacijom, otpustila je 30 000 radnika, svakog desetog dakle, a dionice HP-a su svejedno pale za 60 posto. Prihod je rastao na papiru zbog prevarantskih ugovora sa malim – fiktivnim - kompanijama kojima bi Fiorina odobrila goleme zajmove, kojima bi one onda kupovale HP mašine, iako su svi znali da neće moći te zajmove vratiti. Za takvo inovativno rukovođenje Fiorina je prvo primila 65 miliona dolara da bi uopće došla raditi, a zatim između milion i četri i po miliona svake godine Trumpov recept: Za sve su krivi imigranti, stranci, politička korektnost prema manjinama, treba izgradit zidove pa tuć’ bombama iz zraka preko tih zidova, da se svijet uvjeri u veličinu američkog imperija, a one koji misle drugačije treba fest ispendrečit. Do konačne pobjedezaposlenja, i na kraju 21 milion da bi otišla. Mislim da je trebala tražiti da je plate još više da ode, jer da je ostala još šest godina, HP bi valjda prestao postojati. I, iako je redovno dobivala najmanju podršku u istraživanjima javnog mnijenja, mjesecima se sprdala s našom inteligencijom prezentirajući sebe kao uspješnu poslovnu ženu u Republikanskim TV debatama.
Jedini normalan među njima, John Kasich, ima najmanju podršku među svojima, jer jednostavno nije dovoljno glasno neprijatan (iako su Republikanci u obrazovanijim Vermontu i New Hampshireu mahom glasali za njega). I, iako je Kasich hrvatskog porijekla, većina Hrvata u i oko New Yorka glasat će za Trumpa, prema mom neformalnom istraživanju. Hrvati imaju tu nezdravu tendenciju k fašizmu.
Marco Rubio i Ted Cruz su se u TV-debatama doimali kao patuljci koji trče oko Trumpovih nogu i pokušavaju ga ugristi za gležanj dok ih div pokušava otresti s nogavica. Fašizam je ultimativna ekspresija stranke korporativnog kapitala: Trump samo dovodi desetljeća republikanske ideologije do njenog logičnog zaključka. I stranka kapitala nema načina da ga zaustavi niti da ga se riješi, jer on jeste kapital, i, kao takav utjelovljenje stranke kapitala. Trump često naglašava kako je on već dugo dio političkog procesa, samo što je do sada bio na drugoj strani: plaćajući drugima kampanje.
Njegova prednost je što ne samo što je ljeviji i progresivniji od Cruza i Rubia (Ted Cruz bi zabranio abortus, stavio muslimane u logore i ukinuo porezni ured potpuno), baš kao što su Mussolini i Hitler bili ljeviji i ekonomski progresivniji od konzervativnih desnih stranaka u tadašnjoj Italiji i Fašizam je ultimativna ekspresija stranke korporativnog kapitala: Trump samo dovodi desetljeća republikanske ideologije do njenog logičnog zaključkaNjemačkoj, nego i, iako se do sada nije ni za što kandidirao, odlično poznaje politički sistem SAD-a kao netko tko godinama daje donacije političkim kandidatima – i lijevim i desnim. Donedavno je zapravo bio Demokrata i još 2008. je podržavao upravo Hillary Clinton u njenoj kampanji protiv Obame.
On najbolje zna što su sve političari spremni učiniti da se dodvore svojim bogatim mecenama. I naglašava kako on ništa od toga ne mora, jer nema prema nikome nikakvih obaveza, budući da čitavu kampanju financira sam iz svog džepa. No, u tome je upravo i njegova slabost na jesen. Jer u sukobu sa Sandersom, Trumpova ekonomska "rješenja" su inferiorna, a u sukobu s Clintonicom infantilna. Rješenja su pod navodnicima, jer i Trump i Sanders podrazumijevaju korjenite promjene u ekonomskom i političkom sustavu, koje možda nisu moguće ili nisu provedive bez giljotine ili bez svjetskog rata.
Negdje 1930. fašizam nije izgledao tako loše. Danas međutim, znajući do čega je doveo, fašizam izgleda zastrašujuće. Napokon, i drugi republikanski kandidati kao Kasich i Rubio upozoravaju na to. Rubio se, no nažalost tek nakon što je izgubio u svojoj državi, Floridi, ohrabrio reći da glasati za Trumpa znači glasati za kaos. Njemački Der Spiegel je prozvao Trumpa najopasnijim čovjekom na svijetu. Trump, naime, i u Europi uživa podršku – krajnje desnice, kao na primjer Mischaëla Modrikamena, predsjednika belgijske Narodne stranke. A New York Times nas je nedavno podsjetio kako je Donald Trump bio heroj neslavnog Batemana, narcističkog psihopate i serijskog ubojice, protagoniste romana/filma American Psycho. Ne bez razloga.
Fenomen Hillary
Hillary je dijalektička sinteza Bernieja i Donalda. Kako i priliči prvom ženskom kandidatu za predsjednicu Amerike, jer kaže se da žene uvijek moraju biti kvalificiranije za istu poziciju od muškaraca, ona je valjda najkvalificiraniji kandidat u povijesti: upravo tako ju je zastupnik James Clyburn predstavio na mitingu u Južnoj Karolini. I neki puta djeluje upravo zbunjeno da se mora truditi oko nečega što bi joj u nekoj manjoj zemlji, poput Pakistana ili Filipina, naprosto pripalo, nakon osam godina u Bijeloj kući kao vrlo politički angažiranoj supruzi i dalje vrlo popularnog bivšeg predsjednika. Rijetko tko (ispravka: nitko) tome može dodati i četiri godine u Senatu za državu New York i mjesto na upravnom odboru najveće svjetske firme (Walmart, prije nego joj je muž postao predsjednik) i mjesto ministrice vanjskih poslova pod predsjednikom Obamom.
I pored pažljivo montiranih i napuhanih skandala oko njenog privatnog e-mail servera i o tome što jeste, a što nije znala prije tragedije u Benghaziju, u debati s drugim kandidatima ona se svakako doima kao netko tko bi im mogao predavati vanjsku politiku, što joj je očito najfriškije. Na unutrašnjepolitičkom planu Hillary se odrekla trećeg puta svoga supruga, globalne trgovine, i preuzela više od pola socijalno osviještene retorike Bernie SandersaNakon svakog većeg terorističkog napada njoj raste rejting. I političari svih boja je dolaze slušati što će reći - nakon Pariza na Council of Foreign Relations, a sada nakon Bruxellessa na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji – uoči izbora u Kaliforniji. Čini se da čak i ako ne bude izabrana može računati na funkciju savjetnika za državnu sigurnost. Na unutrašnje-političkom planu Hillary se odrekla trećeg puta svoga supruga, globalne trgovine, i preuzela više od pola socijalno osviještene retorike Bernie Sandersa. I kolege sa Wall Streeta je spremna bacit pod autobus kako bi dobila podršku Elizabeth Warren, pokazujući kako joj je ambicija da postane predsjednica preča od ideologije, svjetonazora i ranijih političkih uvjerenja.
Za razliku od Bernieja koji već 30 godina ponavlja iste rečenice, Hillary, koja je sada protiv NAFTA-e, jednom je bila njezina gorljiva zagovornica. Njeni obožavatelji u njoj vide osobu koja je spremna priznati greške i za njih se ispričati (kao npr. crncima za zakon, koji je nekad podržavala, a koji ih je trećinu stavio u zatvor, i LGBT populaciji što se nekoć energično protivila njihovom pravu na vjenčanje). Realisti u njoj vide osobu koja je sposobna rasti i prihvaćati nove ideje u svrhu političkog pragmatizma. No, to je isto i njen najveći problem.
Jer većina ljudi nisu realisti, nego su zadrti u svojim uvjerenjima. Tako istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je najveća prepreka njenom Za razliku od Bernieja koji već 30 godina ponavlja iste rečenice, Hillary, koja je sada protiv NAFTA-e, jednom je bila njezina gorljiva zagovornicaizboru za predsjednicu to što joj ljudi ne vjeruju. Previše često mijenja mišljenje da bi joj se moglo vjerovati da, što danas kaže, sutra neće poreći. Tko nam može garantirati da će netko tko je nekad sjedio na upravnom odboru Walmarta, zadržati retoričku podršku dizanju plaća radnicima i nakon izborne pobjede, posebno netko tko ovako često mijenja političke kapute?!
S druge strane dvije osnovne linije napada Republikanaca, kojima je zapravo isto svrha da je ocrne kao zlu, prevrtljivu, lažljivu vješticu: njeno tobože nezainteresirano i bezosjećajno ponašanje tokom krize u Benghaziju, i njen privatni e-mail server dok je bila državni sekretar - do sada su već toliko puta istražene i ispitane, da se na jesen ništa više novo neće moći saznati, i jedino što smo iz njih naučili je da njen osjećaj superiornosti nad ostalim političarima graniči s arogancijom. No ta karakteristika, da se osjećaju iznad propisa i pravila, resila je većinu predsjednika koje danas pamtimo kao velike – Lincolna, FD Roosevelta, Kennedya, Reagana...
I Bernie joj je javno tokom jedne ranije TV debate još jesenas "oprostio" privatni e-mail server, rekavši pristojno, kao stari kavalir, da je "narodu Tko nam može garantirati da će netko tko je nekad sjedio na upravnom odboru Walmarta, zadržati retoričku podršku dizanju plaća radnicima i nakon izborne pobjede, posebno netko tko ovako često mijenja političke kapute?!vjerojatno već pun kufer slušati o njenim e-mailima" - no sada ipak traži da Hillary objavi transkripte svojih govora u Goldman Sachsu. Godine 2013. bila je plaćena za dva kratka "inspirativna" govora 675 tisuća dolara – desetgodišnju nadnicu učiteljice za dvadesetak minuta – te je svakako od javnog interesa da danas čujemo što je tada rekla (i što će sada sigurno poreći, da bi možda mogla opet jednom to preokrenuti ako je izaberemo). Kako danas sve procuri, tako su i ti govori procurili, gdje ona kaže: "Kažem vam u Goldman Sachsu: ja sam na vašoj strani. Nemojte obraćati pažnju na buku sezone političkih izbora: ja ću uvijek zapamtiti vašu podršku i staviti vaše prioritete na prvo mjesto. Hvala vam."
Na kraju, ono što analitičari i komentatori vide kao najveći problem, može biti njen najveći adut. Ono što vidimo na televiziji su masovni mitinzi Sandersa i Trumpa, u Trumpovom slučaju čak popraćeni nasiljem. Iz toga nam se čini da većina Amerikanaca želi radikalnu promjenu. Istina je međutim da je Amerika golema zemlja s velikom populacijom i ono što vidimo na televiziji je samo manjina najglasnijih i najprodornijih. Na izbore i dalje izlazi tek trećina birača, čak i u ovako zagrijanoj atmosferi.
Tokom sezone nominacija, kad birači biraju ili između demokratskih kandidata ili između republikanskih kandidata, u državama u kojima obično pobjeđuju Republikanci izašlo je više Republikanaca na izbore, a u državama, u kojima obično pobjeđuju Demokrati, izašlo je više Demokrata. Nema razloga ne očekivati da će se isto ponoviti i tokom generalnih izbora u studenom. Američki izbori su zapravo dosadno predvidivi.
Trump je danas omiljen u medijima. Kao klaun, komedijaš. Njegova kampanja izgleda kao masovni reality-TV show. Njegove izjave, nasilje na Hillary: "Kažem vam u Goldman Sachsu: ja sam na vašoj strani. Nemojte obraćati pažnju na buku sezone političkih izbora: ja ću uvijek zapamtiti vašu podršku i staviti vaše prioritete na prvo mjesto. Hvala vam."mitinzima: ljudi se okupljaju pored ekrana tokom njegovih govora, baš kao što svi stanu da gledaju neku automobilsku nesreću. Njegova pojava diže gledanost televizijskim kućama, koje su u stanju prodati reklame po višim cijenama tokom njegovih govora, nego tokom finalne utakmice prvenstva američkog nogometa, što se dosad nije dogodilo.
Tako će on sam, uz pomoć televizije, do studenoga svakom normalnom dobro utuvit u glavu koliko bi bilo užasno opasno da za njega glasaju, te će i mnogi Republikanci, ukoliko on bude kandidat, eventualno radije glasati za socijalistu, ili za vješticu.
Bernie je omiljen u narodu. Jer jedini govori istinu. Već desetljećima. No, svima je instinktivno jasno koliki je otpor sistema prema njemu i boje se da će malo toga moći promijeniti usprkos ponesenoj, uznositoj retorici. Njega, npr., mediji sustavno ignoriraju: za njega svi unaprijed znaju što će reći, kad govori isto već tolike godine - dakle nema skandala, nema drame, nema štofa koji bi se mogao prodat.
Hilary od svih obećaje najmanje promjene. Zato ju glasno mrze. No potiho, jer ipak velika većina građana svuda u razvijenom svijetu zapravo upravo bolesno zazire od radikalnih promjena. Većina se osjeća najsigurnijom s njom lažljivom, iskusnom, prefriganom starom vješticom, koja se Hilary od svih obećaje najmanje promjene. Zato ju glasno mrze. No potiho, jer ipak velika većina građana svuda u razvijenom svijetu zapravo upravo bolesno zazire od radikalnih promjenaponaša upravo onako kako se od profesionalnog političara očekuje da se ponaša: danas kaže jedno, sutra drugo, a preksutra tko zna. Tako njena najveća mana – što je dio odvratne lažljive političke kaste – može paradoksalno postati njena najveća vrlina u očima većinske malograđanske populacije.
Njena nominacija među Demokratima je lakmus papir za provjeru koliko je velik dio populacije u ekonomskim govnima i koliko ih razumije razloge: ako Bernie bude nominiran, to znači da je ekonomija stvarno jako, jako nepravedna i da je puno ljudi toga dobro svjesno. Ako ona bude nominirana, to znači da nam nije još dovoljno loše da bismo bili previše revolucionarni.
Iako je teoretski još uvijek moguće da Cruz ili Kasich budu nominirani među Republikancima, to je sada već prilično teško zamisliti, i, kako je Trump već priprijetio, moglo bi završiti nasiljem. Nasilje će se onda vjerojatno otegnuti do jeseni, uvelike omogućujući Hillary da uđe u Bijelu kuću. Jer američki korporativni uhljeb najviše mrzi političko nasilje. Svaku nepravdu će lakše podnijet. A laži oprašta lako. Jer živi s njima, i tako svaki dan, budući je prijetvornost put ka uhljebljenju.
Pojednostavljeno, hrvatskim političkim rječnikom: Hillary je kandidat uhljeba. A uhljebi su, kao što znamo, dobro povezani i imaju samo jedan politički program: sačuvati svoje uhljebljenje. I na sve su spremni da bi to postigli. Već dvije susjedne države imaju izborne skandale: Arizona i Ako Bernie bude nominiran, to znači da je ekonomija stvarno jako, jako nepravedna i da je puno ljudi toga dobro svjesno. Ako Hillary bude nominirana, to znači da nam nije još dovoljno loše da bismo bili previše revolucionarniNevada. U Arizoni je jedna prerevnosna republikanska kamarila jednostavno ukinula 9/10 birališta, uzrokujući nezapamćene redove za glasanje i optužbe za opstrukciju glasanja manjina, koje danas stižu čak i od republikanskog guvernera, sugerirajući da bi Arizona morala ponoviti izbore.
U Nevadi je Hillary dobila više glasova među ljudima koji su glasali za Demokrate. Najednom, međutim, na konvenciji, koja odlučuje koliko će delegata za kojeg kandidata biti na saveznoj Demokratskoj konvenciji, Sanders je dobio više delegata. Zašto mi uopće glasamo, ako se sve ipak odlučuje posredno, preko delegata i superdelegata i odlukama na zatvorenim sjednicama nekakvih komiteta, ko da nismo u demokraciji? Američki predsjednički izbori se i dalje odvijaju po arhaičnim pravilima iz 18. stoljeća. Kao da danas – u doba Interneta – ne bismo mogli direktno glasati za kandidate i bez delegata, superdelegata i njihovih sumnjivih konvencija. Ovakvi skandali, koji dovode u pitanje poštenje našeg demokratskog sustava, zapravo jedino koriste karizmatskim, populističkim, demagoškim, čvrstorukaškim kandidatima poput Trumpa.
Hillaryn prvi i posljednji adut je naša šansa da izaberemo prvu ženu za predsjednicu SAD-a. Šansa koju su američki građani već nekoliko puta prokockali. Hillary je neosporan borac za prava žena još od govora u Pekingu 1995. U jednom od njenih briljantnih govora, Hillary je pobrojala dosad prokockane šanse: Margaret Chase Smith, republikanska senatorka, koja je bila prva koja se usudila suprotstaviti McCarthyevim čistkama 1950-tih, kandidirala se za potpredsjednicu, no Republikanci su 1952. godine nominirali Nixona. 1964. pokušala je dobiti nominaciju za predsjednicu, ali je stranka nominirala Barry Goldwatera, koji je izgubio predsjedničke izbore s do tada najvećom razlikom u američkoj povijesti 486:52 (Hillary je tu, međutim, karakteristično, zaboravila spomenuti da je ona, tada, podržavala Goldwatera). 1972. druga žena, crnkinja, demokratska zastupnica Shirley Chisholm pokušala je osvojiti nominaciju. Demokratska stranka se bojala da žena, crnkinja nema šanse. Te su radije nominirali Georgea McGoverna, koji je izgubio s još većom razlikom od Goldwatera – 520:17. Tu je uslijedila znakovita stanka u govoru, nakon koje je Hillary postavila retoričko pitanje: "Have you noticed a pattern here?"
Endgame: Demokrati sigurno pobjeđuju
Iz današnje perspektive (travanj 2016.) najvjerovatnije je da ćemo na jesen imati izbor između Donalda Trumpa i Hillary Clinton i da će tada ipak većina ljudi glasati za Hillary, jer koliko god je Trumpov anti-politički nastup atraktivan, većina je ipak najčešće u povijesti na strani dosadnih i provjerenih rješenja.
No put do toga još nije sasvim gotov. Zapravo, tek smo na pola puta. I još uvijek nisu glasale dvije po stanovništvu i broju delegata najveće države: Kalifornija i New York. A razlika u broju do sada osvojenih delegata i način na koji se delegati dodjeljuju još uvijek ostavljaju mogućnost i među Demokratima i među Republikancima da netko treći i četvrti bude kandidat. Recimo, ako bi Sanders pobijedio u Kaliforniji, New Yorku i Pensilvaniji, lako je moguće da bude nominiran. Superdelegati su podržavali Hillary i 2008. - sve dok ju Obama nije pretekao u broju kandidata. Jednako tako i Cruz. Kasich ima šanse jedino ukoliko i Trump i Cruz dođu na Republikansku konvenciju s približno jednakim i nedovoljnim broClintonina najveća mana – što je dio odvratne lažljive političke kaste – može paradoksalno postati njena najveća vrlina u očima većinske malograđanske populacijejem delegata za nominaciju. Tada superdelegati na konvenciji mogu preko reda progurati "normalnog" i establishmentu prihvatljivog Kasicha.
Devetnaestog travnja su izbori u državi New York, vjerojatno najvažnija stepenica u ovogodišnjim predsjedničkim izborima. Svi vodeći kandidati su naime na neki način povezani sa New Yorkom. Bernie Sanders i Donald Trump su u New Yorku rođeni i školovani, a Trump i danas u New Yorku ima svoje sjedište. Hillary Clinton je dotepenka iz Arkanzasa koja je državu New York izabrala kao svoj dom kad je željela lansirati svoju političku karijeru (i bila je senatorka iz države New York). A Ted Cruz obično uzima New York za primjer kad želi svojim biračima dočarati moralno posrnuće Amerike.
S prilično velikom statističkom sigurnošću možemo zaključiti da građani New Yorka neće dati puno glasova kandidatu koji toliko prezire njihov mentalitet, no van grada, u zabitima inače goleme države New York, Cruz bi upravo zbog toga mogao pokupiti dosta glasova. Trump ima veliku podršku u predgrađima, naročito na Long Islandu. Međutim i Hillary ima veliku podršku u predgrađima, a ima i veliku podršku među gradskom inBernie je omiljen u narodu. Jer jedini govori istinu. Već desetljećima. No, svima je instinktivno jasno koliki je otpor sistema prema njemu i boje se da će malo toga moći promijeniti usprkos ponesenoj, uznositoj retoriciteligencijom. Bernie apsolutno svuda pobjeđuje među mladima. U gradu New Yorku bi mogao pobijediti i među manjinama, ali nije baš tako sigurno da bi mogao i u cijeloj državi nadvladati Hillary (koja je ipak bila senator).
Bernie ima podršku među sindikatima. Ali samo 6 posto radnika u privatnom sektoru je sindikalizirano. To je premala baza. Državni službenici i njihovi sindikati su po inerciji na strani Clintonovih još od doba kad je Bill prvi put biran za predsjednika. I većina lijevih aktivističkih organizacija, baziranih na rasnim, etničkim, imigracionim i/ili rodnim okvirima podržava Hillary.
Mnogi ljudi vide Hillary kao nasljednicu svoga muža. A njega se većina naroda sjeća kao Josipa Broza u bivšoj Jugoslaviji – iz vremena kada je naoko svima bilo dobro. Pa zaboravljaju da je upravo on ozakonio deregulaciju banaka, NAFTA sporazum, srezao socijalna davanja i omogućio masivni rast zatvorsko-industrijskog kompleksa. Hillary se svega toga do sada odrekla – ali nekad je bila gorljiva zagovornica. Jedino što je Bernie preuzeo od njenog muža je: "It's the economy stupid!" - reducirajući naše političke probleme na osnovni, fundamentalni ekonomski problem nejednakosti.
Dužnosnici iz administracije Billa Clintona danas su starosjedioci Demokratske stranke – i njihova podjela na ljeviju i desniju struju iz Billovog kabineta prenijela se na izbornu dilemu između Bernieja – kojeg podržava Billova lijeva struja, kao npr. Robert Reich, bivši Billov ministar rada, i Američki predsjednički izbori se i dalje odvijaju po arhaičnim pravilima iz 18. stoljeća. Kao da danas – u doba Interneta – ne bismo mogli direktno glasati za kandidate i bez delegata, superdelegata i njihovih sumnjivih konvencijaHillary – koju podržava Billova desna struja, ljudi oko Roberta Rubina, Billovog ministra financija, bivšeg zaposlenika Goldman Sachsa. Postavlja se pitanje je tko je pravi nasljednik Billa Clintona: Bernie ili Hillary?
Bernie, iako najstariji kandidat, i dalje uživa jedino najveću podršku među mladima: onima koji su rođeni dok je Bill Clinton bio predsjednik i koji imaju najviše razloga biti razočarani ovakvim kapitalizmom, koji je baš njihovu generaciju ostavio na cjedilu, opterećenu užasno visokim – neotplativim – dugovima na zajmove za školovanje i suočenu sa ekonomijom, u kojoj su male šanse za sigurno zaposlenje sa pristojnom plaćom.
Gomila političkih špekulanata po raznim blogovima raspreda kakve su šanse kome u kombinacijama od četiri vodeća kandidata. Da li će Trump "uništiti" Hillary oživljavanjem priče o njenom privatnom e-mail serveru i generalnoj prevrtljivosti i nepoštenju? Ili će njega Hillary napokon ponizit, srezat i pospremit u ropotarnicu povijesti? Ima li Cruz, s nebuloznim idejama o ukidanju cijelog poreznog ureda, stavljanja muslimana u getoe, ikakve šanse bilo protiv Hillary ili protiv Bernieja? Bi li Bernie bio bolji kandidat da se suoči s Trumpom, baš budući da su toliko oprečni kao osobe, ili bi ga Trump uspio omrazit narodu kao komunjaru?
Dodatno, FBI upravo završava istragu oko Hillarynog privatnog e-mail servera i uskoro će i nju pozvati na informativni razgovor. Trumpova kamIz današnje perspektive (travanj 2016.) najvjerovatnije je da ćemo na jesen imati izbor između Donalda Trumpa i Hillary Clinton i da će tada ipak većina ljudi glasati za Hillarypanja već maše plakatima, na kojima umjesto "Hillary za Predsjednika" piše "Hillary za u zatvor." Trump je sve ono što bi Cruz želio biti, ali nema muda da postane. Tako da će za Cruza glasati oni koji mrze imigrante, muslimane, crnce, pedere, drugačije, a boje se to otvoreno priznati. Ne treba podcijeniti koliko je takvih u SAD-u. Trumpovo ponašanje je međutim oslobodilo govor mržnje do te mjere da – ako se postojeći trend nastavi – ipak možemo doživjeti Trumpa kao republikanskog kandidata i republikansku konvenciju kako mu složno plješće, i Paul Ryana kako stoji iza njega lojalno kao von Hindenburg iza Hitlera.
Trenutno, istraživanja javnog mnijenja potpuno opovrgavaju narativ demokratskog establishmenta da Bernie najesen nema šanse protiv Republikanaca. Zapravo, Bernie jedini ima šanse protiv svakog mogućeg republikanskog kandidata, uključujući i Kasicha, za kojeg istraživanja pokazuju da bi pobijedio Hillary. Istraživanja pokazuju i da bi i Hillary i Bernie pobijedili bilo kojeg od vodeća dva republikanska kandidata, s time da Bernie tuče i Cruza i Trumpa s gotovo dvostrukom razlikom u glasovima! Još kako se u trku spremaju ući i Michael Bloomberg (kao nezavisan, a ustvari da odvuče glasove od Trumpa) i Garry Johnson (kao libertarijanac, a u istu svrhu), proizlazi da u ovim izborima Demokrati sigurno pobjeđuju.
Berniejeva kampanja danas tvrdi kako im je žao što nisu pristupili predizbornom poslu ozbiljnije, ranije. Hillary je kandidatkinja 24/7 – sve je u Izbor je između principijelnog i beskompromisnog kandidata i kandidata koji mijenja principe i pravi kompromise kad je to neophodno, kao što to čini sada, priklanjajući se ideologiji principijelnog kandidata, u doba kad je ista u trenduovu političku trku uložila i apsolutno je determinirana da pobjedi. A Bernie je i dalje senator, tj. ima i drugog posla osim kampanje. I u početku su svi njegovu kampanju – a vjerojatno i on sam – doživljavali pomalo utopijski i uglavnom se nadali da će barem uspjeti Clintonicu povuć na lijevo, što je većina mislila da i jeste jedina svrha njegove kampanje protiv tako globalno popularne kandidatkinje.
U međuvremenu ne samo da je povukao Clintonicu na lijevo, tako da ona uglavnom ponavlja sve što on govori već 30 godina, nego je počeo puniti sportske dvorane kao da je Bono, i, usprkos tome što se oslanja samo na male donacije, njegova kampanja je sakupila najviše novca do sada. Veliki mediji ga i dalje ignoriraju kao marginalca, ali on nipošto više nije marginalac, nego trenutno najpopularniji političar u Sjedinjenim Državama i sasvim ozbiljan i prihvatljiv predsjednički kandidat. Pitanje je da li glasati za nekog tko svakih deset godina mijenja filozofiju, a danas, oportuno, zvuči kao što netko drugi zvuči već 30 godina, ili, jednostavno, glasati za ovog drugog. Izbor je između principijelnog i beskompromisnog kandidata i kandidata koji mijenja principe i pravi kompromise kad je to neophodno, kao što to čini sada, priklanjajući se ideologiji principijelnog kandidata, u doba kad je ista u trendu.
Mozak mi govori da je institucionalna podrška Hillary prevelika da bi ona mogla izgubiti nominaciju, ali srce mi je i dalje za Bernieja: jer su mi njegovi prijedlozi još najrazumniji od svih predloženih.
Propustili ste prvi dio Škorićeve analize kandidata za američku predsjedničku utrku? Pročitajte sada! Imperij uzvraća udarac (1.)
Lista linkova:
PROBLEM
- Fundamentalni ekonomski problem i grafikon razilaženja rasta produktivnosti rada i rasta novčane naknade za rad od 1970-tih do danas, koji galvanizira ovogodišnje amerićke izbore:
http://reclaimtheamericandream.org/2016/03/campaign-2016-the-rise-of-wedge-economics/
- Plaće su najviše pale upravo na dnu prihodovne i obrazovne ljestvice:
http://www.theatlantic.com/business/archive/2015/09/low-income-worker-wage-decline/403840/
http://blogs.wsj.com/economics/2015/07/06/just-how-stagnant-are-wages-anyway/
- I globalni trgovački ugovori, kao NAFTA. uvelike pogoduju tom trendu daljeg osiromašivanja najsiromašnijih i transferu bogatstva ka centru:
- Nova ljevica i nova desnica, obje svesrdno podržavaju neoliberalni kapitalizam i vuku iz njega koristi: bogati ne mare za klasnu nejednakost, bez obzira da li su svjetonazorski lijevo ili desno:
- Kevin Phillips piše kako su Demokrati postali druga naj-entuzijastičnija stranka kapitala:
- Primjer besramnog samovlađa tobož cool korporacija nove ekonomije: Amazon pretresa svoje mizerno plaćene zaposlenike u skladištima (da ne bi bokci što ukrali), i NE plaća ih za vrijeme provedeno u pretresima:
http://www.benefitspro.com/2015/01/05/amazon-ruling-to-have-widespread-employee-impact
- Dok se životni vijek bogatih produžuje, siromašni žive sve kraće. Naročito žene u siromaštvu.
- Studija američkog konzervatica Rod Drehera o trendu samoubojstava među sredovječnim bijelim muškarcima bez fakulteta, koji su primarni Trumpovi, i, nešto manje, Sandersovi glasači:
http://www.pnas.org/content/early/2015/10/29/1518393112.full.pdf
http://www.nytimes.com/2015/11/08/opinion/sunday/the-dying-of-the-whites.html
- Raspad tradicionalne obitelji, stagnirajuće plaće i socijalna dislokacija pogađaju natprosječno radničku klasu bjelačke većine kako u SAD-u od Reagana tako i u Velikoj Britaniji od Margaret Thatcher (oboje su razorili radničke sindikate):
- Objašnjenje "midwestern nice" mentaliteta:
https://www.thrillist.com/lifestyle/nation/my-life-living-midwestern-nice
- Zašto i koliko su danas Amerikanci opsjednuti posjedovanjem fakultetske diplome:
- Rat u Iraku je do sada koštao $1.7 biliona...
http://www.reuters.com/article/2013/03/14/us-iraq-war-anniversary-idUSBRE92D0PG20130314
http://www.cnbc.com/2014/12/15/-for-us-cost-1tn.html
- SAD troši na vojsku više nego sedam slijedećih zemalja ZAJEDNO:
http://www.pgpf.org/chart-archive/0053_defense-comparison
http://www.pgpf.org/sites/default/files/0053_defense-comparison-full.gif
- A Republikanci bi još POVEćALI izdatke za vojsku, i to bez pitanja! Hillary bi barem tražila osnivanje komisije, koja bi ispitala zašto se toliko troši. Bernie je jedini koji nedvosmisleno kaže da taj golemi i ničim opravdan trošak treba naprosto srezati.
http://www.reuters.com/article/us-usa-election-clinton-defense-idUSKCN0RH37B20150918
- Nije međutim istina da su Republikanci uvijek najveći neoliberali: peta najveća elektroprivreda u SAD-u je javno poduzeće TVA, koje je 1933. ustanovio Franklin Delano Roosevelt – opskrubljuju strujom 9 miliona kućanstava u 7 država, a, uz godišnji prihod od $11 milijardi, ne koštaju ništa poreznike, ali ne ostvaruju nikakav profit – i kad ih je 2013. naš ljevičar trećeg puta, Obama, htio privatizirati, lokalni Republikanski političari (Lamar Alexander) su se pobunili i to spriječili:
- Donald Trump predlaže uvođenje novčanih kazni za američke kompanije koje "outsourcaju" svoju proizvodnju van zemlje, ukidanje poreznih olakšica korporacijama koje baziraju svoje operacije van zemlje, i dizanje poreza na kompenzaciju financijskih špekulanata – zvuči skoro kao Bernie Sanders – a ne samo da se prijeti da će "slomiti banke" – nego ih zaista i lomi: 2008., kad se srušilo tržište nekretnina, prvi je odbio otplačivat zajmove bankama, pod izgovorom da je žrtva "vis major", i da se njemu ne isplati otplaćivat te kredite pod istim uvijetima, kad više ne može prodati izgrađene stanove za novac koji je svojim budžetom predvidio (sudski proces je završio sa "undisclosed settlement"):
http://www.cbsnews.com/news/loan-fight-deutsche-bank-vs-donald-trump/
- Čak Paul Krugman podržava Trumpa u tom segmentu:
http://www.nytimes.com/2015/09/07/opinion/paul-krugman-trump-is-right-on-economics.html
LJEVICA
- Berniejeva poruka se ne mijenja već 50 godina:
- Bernie puni stadione, ali ga ignoriraju mediji:
- Mladi glasaju za Bernieja. Najstariji kandidat ima najveću podršku među najmlađim biračima.
- Nikada ranije u povijesti nije jedan Demokratski kandidat za predsjednika imao toliko veliku podršku naroda, a toliko malu podršku svoje stranke kao Bernie Sanders danas:
- Jedno dosta razumno razmišljanje u New York Timesu kako bi Bernie, da bi uspjeo ostvariti svoju "političku revoluciju" morao sa sobom u Kongres dovesti grupu mladih zastupnika koji bi mu u tome pomogli – inače će samo udarati glavom u zid i ako bude izabran...
http://www.nytimes.com/2016/03/13/opinion/sunday/the-bernie-sanders-revolution.html
- Bernie komentira za National Public Radio kako je mentalitet ljudi u Iowi sličan mentalitetu u Vermontu i zašto je otišao iz Brooklyna u Vermont:
- Mother Jones magazin u nekoliko tekstova opisuje mladog Bernie Sandersa, hipija, buntovnika, radikala, šezdeset-osmaša, poklonika Willhelm Reicha i Karl Marxa, pobornika slobodne ljubavi i prava radnika.
http://www.motherjones.com/politics/2015/07/bernie-sanders-vermont-freeman-sexual-freedom-fluoride
http://www.motherjones.com/politics/2015/05/bernie-sanders-university-of-chicago-free-love
- Bernie, za razliku od većine modernih ljevičara, stavlja slobodu ispred sigurnosti, što ga čini bližim libertarijanskom svjetonazoru od prosječnog Demokrate i osigurava glasove pojedinaca, koji bi inače glasali za Republikance na jesen (I hoće, ukoliko Hillary bude nominirana):
https://www.documentcloud.org/documents/2157596-sanders-reflection.html
- Bernie odnosi pobjedu u Oklahomi – naoko neobično, ali Oklahoma ima dugu tradiciju radničkog organiziranja i relativno je homogeno bijela, dakle Sandersov teritorij.
- Vermont ima najviše ljudi, koji nisu siromašni po saveznim standardima, a primaju socijalnu pomoć:
http://i0.wp.com/www.politisite.com/wp-content/uploads/2011/06/Moocher-Index1.jpg
- Ekonomska statistika Vermonta:
- Rock of Ages, kamenolom u Vermontu, u gradu Barre, najdublji kamenolom na svijetu:
- 40 posto školskih učenika u Vermontu ima pravo na besplatan ručak u školi:
https://danieljmitchell.files.wordpress.com/2013/07/food-stamp-participation-rate.jpg
- Vermont ima najveći postotak vojnika po glavi stanovnika poginulih u Iraku:
http://www.washingtontimes.com/news/2010/jan/27/iraq-war-takes-big-toll-on-vermont/
- Minimalac u Vermontu je $8.6/sat, a kad se preračuna koliko se dobije putem socijalne pomoći ako se ne radi, onda to ispada $8.13/sat:
http://vtdigger.org/2013/08/19/mcclaughry-vermonts-welfare-cornucopia/
- National Public Radio potvrđuje u studenome prošle godine kako Hillary Clinton ima prednost nad Bernie Sandersom u broju superdelegata (dužnosnika Demokratske stranke, koji mogu glasati kako hoće, bez obzira na glas naroda) od 45:1, a kako oni čine 1/6 delegata na konvenciji, tako Bernie mora skupiti 20 posto više glasova građana, da bi tu Hillarynu prednost neutralizirao.
http://www.npr.org/2015/11/13/455812702/clinton-has-45-to-1-superdelegate-advantage-over-sanders
- Bernijeva kampanja danas žali što se nisu ranije i ozbiljnije posvetili izborima:
http://www.nytimes.com/2016/04/04/us/politics/bernie-sanders-hillary-clinton.html
- Debata u alternativnim medijima o tome da li bi Bernie Sanders ili Hillary Clinton imali više šanse pobjediti Republikanskog kandidata na jesen. Current Affairs, Us Uncut, The Intercept favoriziraju Sandersa, a Slate i Daily Newsbin favoriziraju Clintonicu.
- Raskol u Demokratskoj stranci – mlađi rukovodioci su za Sandersa:
- Kako je Trey Gowdy svojom istragom protiv Hillary Clinton, pomogao Hillary cementirati njenu prednost u kampanji:
http://www.rollingstone.com/politics/news/trey-gowdy-just-elected-hillary-clinton-president-20151023
- Maureen Dowd komentira na istu temu pod naslovom "Empire Strikes Back" (koji sam i ja preuzeo za svoj tekst, i sa istom namjerom):
http://www.nytimes.com/2015/10/25/opinion/sunday/the-empire-strikes-back.html
- Govori Hillary Clinton u Goldman Sachsu:
http://thegoodlordabove.com/articles/details/202
http://www.politico.com/story/2016/02/clinton-speeches-218969
- Hillaryn govor na UN konferenciji o ženskim pravima u Pekingu, 1995.:
http://www.americanrhetoric.com/speeches/hillaryclintonbeijingspeech.htm
- FBI završava istragu Hillary Clinton i sprema se pozvati je na informativni razgovor:
https://www.youtube.com/watch?v=I5PP9x2RftI
- Skandal oko glasanja između Bernija i Hillary u općini Clark u državi Nevada:
http://www.ktnv.com/news/thousands-turn-out-for-clark-county-democratic-convention
http://usuncut.com/politics/bernie-wins-nevada-democratic-caucus/
DESNICA
Američki rasizam:
- Trovanje vodom u Flint, MI.
- U Texasu djeca uče u školi na satovima povijesti kako su, prema izjavama nekih robova, neki robovlasici na Jugu lijepo tretirali svoje robove...
http://www.nytimes.com/2015/10/22/opinion/how-texas-teaches-history.html
- Američke konzervativne republikanske vrijednosti datiraju i proizlaze iz robovlasničkog uređenja na Američkom Jugu:
- Desničarski bijeli teroristi bacaju bombu u Walmart, protestirajući Walmartovu odluku da prestane prodavati Konfederalnu zastavu:
- Američki muslimani skupljaju novac da pomognu obnoviti crnačke kršćanske crkve na Jugu, spaljene od desnih bijelih terorista u valu bijesa zbog zabrane Konfederalne zastave – vijest se ne pojavljuje u američkim medijima, ali se pojavljuje u pakistanskim:
http://en.dailypakistan.com.pk/world/muslims-gather-money-to-rebuild-burned-black-churches-295/
- Iako je SAD federalna država, a ne, kao EU savez zasebnih država, razlike između tretmana izbjeglica u pojedinim američkim državama jednake su razlikama između tretmana izbjeglica u pojedinim zemljama EU. Nakon terorističkih napada u Parizu samo 9 (od 50) država nastavilo je prihvaćati muslimanske izbjeglice:
http://usuncut.com/politics/these-9-states-will-continue-welcoming-syrian-refugees/
- Vermont je jedna od tih 9:
http://www.wcax.com/story/30532379/shumlin-syrian-refugees-welcome
- Kanzas nije – guverner Brownback, američka verzija Viktora Orbana, je izdao izričito naređenje da izbjeglice nisu dobrodošle:
- Kako se američki rasizam pretvara u 90 posto crnačkog glasa za Hillary Clinton na Jugu:
- Matt Taibbi objašnjava kako je postepeno otklizavanje američke politike u desno stvorilo plodno tlo za uspon Donalda Trumpa, kojeg Taibbi kompetentno uspoređuje sa Mussolinijem.
http://www.rollingstone.com/politics/news/how-america-made-donald-trump-unstoppable-20160224
- Njemački Der Spiegel naziva Trumpa najopasnijim čovjekom na svijetu.
- Donald Trump bi izgradio zid na granici sa Meksikom i zahtjevao bi da Meksiko za to plati. Sadašnji i dva prethodna predsjednika Meksika odgovorili su mu da o tome može samo sanjati.
http://www.bbc.com/news/world-latin-america-35753318
- Marco Rubio, nakon što je povukao svoju kandidaturu, odnosno nakon što ga je Trump potukao na domaćem terenu u Floridi, daje izjavu da glas za Trumpa vodi u kaos.
- Trumpova ekipa formira militariziranu grupu za podršku – Lavlja Garda (Lion"s Guard) – već sama ideja priziva neugodna sjećanja iz povijesti.
http://usuncut.com/politics/trump-militia/
- Europska nova desnica podržava Trumpa – video predsjednika belgijske Narodne Stranke, Modrikamena:
https://www.facebook.com/1081327175240237/videos/1144618238911130/
- Donald Trump je bio heroj neslavnog imaginarnog karaktera Batemana, serijskog ubojice, psihopate, protagoniste romana/filma American Psycho:
http://www.nytimes.com/2016/03/27/theater/in-hindsight-an-american-psycho-looks-a-lot-like-us.html
- Jedan zastrašujuće montiran video uspoređujući Trumpa i Hitlera za kraj:
