Za sebe kaže da je posve obična osoba, uživa u suživotu s Rabeeom i Mahamadouem, a oni na njega sad već gledaju kao na oca. Obogatili su jedni drugima živote i vole provoditi vrijeme zajedno.
"Naš je otac vrlo tvrdoglav i pomalo sanjar, ali uvijek je bio zabrinut zbog pitanja stanovanja i deložacija. Posebno je to vidio sa svojim slučajem - kupio je kuću s nekoliko soba u kojima, na kraju, nitko nije živio", priča Cesarov najstariji sin.
"Kad me ljudi pitaju zašto sam udomio izbjeglice, a ne Španjolce, kažem im da su na mjestu Rabeea ili Mahamadoua mogli biti oni. Meni je svejedno. Ovo je kao Erasmus. Ili bolje!", kaže César. Čitavu priču donosi španjolski El Confidencial, a pročitati je možete ovdje.
