Trend pisanja o izbjegličko-migrantskoj krizi u Hrvatskoj, ali i šire, ulazi već polako u onu fazu društvenog zasićenja kada se svaka tema, koliko god ona bila važna i zanimljiva, dovodi do neizbježne trivijalizacije. Neizbježne zbog starog ekonomsko-psihološkog faktora koji ljude tjera na to da ih nešto "zanima” samo dok problem zaokuplja širu javnost, a dok zaokuplja širu javnost onda je isplativo na tome trošiti tintu, papir i novac. Međutim, kada aktualnost zakorači prema izlaznim vratima, tada stupaju na scenu one snage koje bi htjele još malo iskoristiti cijelu situaciju, pa makar za to trebalo malo, kako bi se ono reklo žargonski s…. - lagati.
Ono što zabrinjava kada se medijski prostor nađe u takvoj atmosferi jest činjenica da mnogi tobože "novinari, komentatori i kolumnisti" u potrazi Sigurno je naš autor pomislio kako bi to puno bolje zvučalo da je cijela grupa Sudanaca, onako kao horda crnih barbara, nasrnula na jadnu naivnu Europljankuza samoispunjenjem posežu za bilo kojim prljavim trikom kako bi svoju malenkost osvijetlili pod vedrim nebom novinarstva. No što ima sad to veze s izbjegličko-migrantskom krizom?
Mnogo. Upravo kada su vijesti o ruskom službenom ulasku u sirijski konflikt uspjele donekle smiriti tenzije kod nekih portala koji su uživali prenoseći ideje o kraju Europske civilizacije i najvećoj invaziji ikad organiziranoj u povijesti čovječanstva (odnosno o migraciji nekoliko stotina tisuća ljudi), na prvoj se stranici jednog takvog pojavio članak o tragičnom silovanju jedne talijanske aktivistice u blizini grada Ventimiglie. Pod naslovom Ludilo bez granica, dotični se autor dramatično osvrće na taj gnjusan događaj, pišući kako je unesrećena djevojka morala gotovo mjesec dana šutjeti o tome što je doživjela zbog pritiska koji je prema njoj vršila organizacija No Borders, pod čijim je okriljem djelovala. Navodno, pripadnici No Bodersa su strahovali da bi takva informacija, jednom proširena u javnosti, mogla ozbiljno našteti njihovom projektu i cijelom kampu koji je na tome području podignut kako bi se izbjeglicama koje žele u Francusku omogućio kakav-takav privremeni smještaj. I zaista, što je takav čin, ako ne ludilo bez granice? Štoviše, to je mnogo gore od ludila jer je to rezultat promišljenog čina, čiji bi izvršitelji trebali platiti kaznu daleko veću od bilo koje ikada dosuđene npr. u Hrvatskoj. Međutim, tu prestaje bilo kakva ozbiljnost navedenog autora.
Naime, iako on navodi talijanske novine u kojima je cijeli događaj ispričan (Il Secolo XIX i Il Corriere della Sera), istovremeno pokazuje kako mu je poznavanje matičnog jezika tih novina vrlo vjerojatno vezan uz Google Translate razinu. Zašto? Zato što je autor, u očajnoj želji da privuče što veći broj čitalaca i dežurnih "branitelja čiste europske rase", napravio nekoliko "sitnih" pogrešaka.
Corriere Della Sera: Djevojka jest nažalost silovana, ali ne od grupe Sudanca već od strane jednog "muškarca senegalskog porijekla".
Prema dotičnom, radilo se o grupnom silovanju koje je izvršila skupina Sudanaca za vrijeme jedne noćne zabave, dok su nakon toga pripadnici No Bordersa (organizacija ljevičarskog ustroja iz jednog od famoznih talijanskih socijalnih centara) savjetovali djevojku da nikome o tome ne priča. Šteta je što se prvi dio priče spominje samo u nekim mističnim vizijama autora članka, jer su novine koje citira prenijele kako djevojka jest nažalost silovana, ali ne od grupe Sudanca već od strane jednog Senegalca.
Legitimno i nužno jest pitati se mijenja li to uopće išta, jer ipak govorimo o osobi koja je doživjela strašan zločin. Pa naravno da mijenja! Kakva bi Nije li bilo dovoljno napisati ono što se navodno dogodilo bez da se izmisli broj počinitelja i njihovo porijeklo? Ne, naravnoto vijest bila da je samo jedan običan Senegalac silovao neku tamo ljevičarsku aktivisticu, "toga ima ovako i onako svugdje". Sigurno je naš autor pomislio kako bi to puno bolje zvučalo da je cijela grupa Sudanaca, onako kao horda crnih barbara, nasrnula na jadnu naivnu Europljanku… vjerojatno je u njegovim krugovima to zaista tako bolje zvučalo.
Iskorištavanje takvog događaja radi neposrednog potpaljivanja mržnje prema drugim kulturama, jer ruku na srce radi se isključivo o tome, jest zaista na granici ludila. Postavlja se pitanje kakva je to osoba koja namjerno iskrivljava istinu, iskorištavajući tragediju jedne djevojke koja je radila to što je radila upravo kako bi pokazala svijetu da ima dobrih ljudi kojima je pomoć opcija koja se javlja puno prije puške i žice. Nije li bilo dovoljno napisati ono što se navodno dogodilo bez da se izmisli broj počinitelja i njihovo porijeklo? Ne, naravno. Trebalo je takvu glupost istaknuti u samom naslovu članka, kako bi se ljudi koje se kognitivno maltretira i manipulira dodatno šokiralo. Svaka čast na tome, ipak je to jedno od prvih novinarskih pravila!
Osim što se čovjek zapita tko zna koliko je takvih lažiranih članaka taj autor ponudio masama i medijima (a logičnim slijedom i cijeli portal na čelu Djevojku su izdale one osobe koje su joj trebale biti najbliže, potom pojedinac zbog kojeg je marljivo radila i na koncu jedan senzacionalistički hrvatski portals uredništvom koje očito nije ni izdaleka provjerilo o čemu se tamo radi), ostaje u ustima taj gorak okus izdaje koju je talijanska aktivistica doživjela.
Prvo, ako su se stvari stvarno odvijale kako piše u novinama (talijanskim naravno), djevojku su najprije izdale one osobe koje su joj trebale biti najbliže, odnosno pripadnici No Bordersa. Naime, nedopustivo je sudbinu jedne osobe na takav način podrediti uzvišenim idealima "borbe protiv sistema", kada se upravo takvim pričama taj sistem hrani te zatim uzvraća još snažnijim udarcem. Dovoljna je bila sumnja da su aktivisti natjerali djevojku na šutnju kako bi vlasti odlučno reagirale i ispraznile cijeli kamp. Ako su pripadnici No Bordersa zaista djevojku natjerali na šutnju, onda ih je sistem samo još jednom izigrao poput najobičnijih lumpenrevolucionara te njihov apsurdno kukavički i odvratan potez naplatio ne samo njima, već i svima onima koji s takvim potezom nisu imali nikakve veze. Potom, djevojku su izdali pojedinac zbog kojeg je marljivo radila i na koncu jedan senzacionalistički hrvatski portal, o kojemu usput rečeno neće vjerojatno nikada ni saznati, koji njezinu priču nije iskoristio tako da barem u ime svih žena i djevojaka osudi ono što se realno dogodilo, već je izabrao laž za agitaciju već uplašene mase. Čin fizičkog silovanja, bez obzira bio on masovan ili ne, gnjusan je rezultat djelovanja osoba koje se ne smiju slobodno kretati ulicom. Čin kognitivnog silovanja karakteriziran lažima i huškačkim tonom jest rezultat djelovanja osoba koje se ne bi smjele slobodno koristiti javnim prostorom, jer kako zaključuje autor spomenutog teksta, "na lažima i zataškavanju se ne može graditi ništa, bar ništa dobrog". Da, upravo tako.
