Karmen Lončarek pročelnica je Katedre sa oftamologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci. Pored oftamologije, područje njezinog znanstvenog interesa su odrednice jednakosti i pravičnosti u zdravlju i zdravstvenoj zaštiti. Široj 'nemedicinskoj' javnosti poznata je po knjizi 'Krema protiv smrti', (o demokratizaciji ne-zdravlja i industriji ljepote), te kao kolumnistica tjednika Feral Tribune. Što će po Vašem mišljenju pozitivno, a što negativno donijeti reforma zdravstvenog sustava, ako bude izglasana? Prije svega, ne radi se o reformi zdravstvenog sustava, već o promjeni načina financiranja tog sustava. Dosadašnji način financiranja zdravstva bio je u sebi proturječan, jer je primarna zaštita bila plaćana glavarinom - što ju je stimuliralo da daje što manje usluga, a bolnice su bile plaćane po učinku - što ih je stimuliralo da rade što više. Ujednačavanje, odnosno uvođenje jedinstvenog načela plaćanja u svim dijelovima zdravstvenog sustava, svakako je pozitivno. Negativno je što se i dalje slama načelo solidarnosti zdravih s bolesnima i mladih sa starima. Nadalje, uvođenje participacije je negativno, jer za posljedicu ima povećanje troškova u konačnici. Naime, zdravstvena usluga u času pružanja mora za korisnika biti besplatna - o tome neću razglabati zato što je to kanadski ministar zdravstva Marc LaLonde detaljno objasnio u svom znamenitom izvještaju još davne 1974. godine. Ukratko, već i najmanja financijska zapreka u pristupu zdravstvenoj usluzi, a participacija je upravo to, smanjuje korištenje te usluge, odlaže traženje zdravstvene pomoći do časa kad bolest uznapreduje, pa liječenje počinje kasno, i trošak liječenja je u konačnici mnogo veći.
Ministar Milinović tvrdi da promjene u zdravstvenom sustavu neće pogoditi najsiromašnije, no postoji opsežna znanstvena literatura koja kazuje da će biti upravo tako Hoće li planiranih 5,5 milijardi kuna, koje bi se tom reformom dodatno trebale sliti u zdravstveni proračun, riješiti nagomilane dugove u zdravstvu? Ovako organiziran, ili, bolje reći, dezorganiziran, zdravstveni sustav je financijska vreća bez dna. Mnogo puta sam pisala da temeljni problem našeg zdravstvenog sustava nije financijski, već koncepcijski. Osim toga, nikako ne razumijem koji je stvarni stav države spram pušenja: ona istovremeno uprihođuje od poreza na duhan i duhanske proizvode, isplaćuje poticaje za uzgoj duhana, te se bori protiv pušenja. Uzgred, ne bih se čudila da mnogi hrvatski pušači uskoro počnu sami uzgajati svoj duhan u vrtovima i teglama.
Ministar Darko Milinović kaže da promjene u zdravstvenom sustavu neće osjetiti građani s najnižim primanjima. Je li tome doista tako? Notorno je da takve promjene najteže pogađaju upravo najsiromašnije - ovdje gdje sam sad, u SAD-u, to je upravo bolno vidljivo. Osim toga, postoji opsežna znanstvena literatura koja kazuje da će biti upravo tako. Hoće li liječenje za građane s prosječnim financijskim primanjima poskupjeti s dolaskom najavljenih promjena? Za bolesne, svakako.
Karmen Lončarek: Temeljni problem našeg zdravstvenog sustava nije financijski, već koncepcijski
Kako bi po vašem mišljenju trebalo urediti hrvatski zdravstveni sustav, odnosno koje biste promjene uveli u taj resor? Ukratko: sačuvati načelo solidarnosti po svaku cijenu, ne samo zato što je to valjda najsvjetlija tekovina kapitalizma (uveo ju je Bismarck, a on sigurno nije bio socijalist), već i zato što to načelo od ljudi čini građane. Društvo bez solidarnosti nije društvo, već mehanička nakupina pojedinaca, i osuđeno je na rasulo. Živ dokaz tome jest američko društvo, no o tome ću govoriti kad se vratim u Hrvatsku. Drugo, transparentnost financiranja zdravstva - transparentnost do posljednje lipe, jer nema drugog načina suzbijanja korupcije i dobrog gospodarenja zdravstvenim novcem. Treće, odreći se zablude da nešto kao zdravstveno tržište uopće može postojati. Četvrto, uvidjeti da generatori zdravstvene potrošnje nisu pacijenti, već liječnici: pa nije bolesnik taj koji će si odrediti NMR ili propisati citostatik. Peto, zdravlje smatrati nacionalnim strateškim resursom. Šesto, što više osnažiti primarnu zdravstvenu zaštitu. Sedmo, slušati što govore naši javnozdravstveni stručnjaci - iznenadili biste se koliko je naše javno zdravstvo cijenjeno u Americi. Govorim, dakle, o promjeni koncepcije, o savladavanju kognitivnih barijera, jer je uzrok krize hrvatskog zdravstva tu, a ne u financiranju. I ponavljam, jer o tome ovisi sudbina cijelog našeg društva: solidarnost, solidarnost, solidarnost.