Hrabro unazad!

Ne razlikuje obiteljska-poljoprivredna gospodarstva od velikih sustava, a svu upravljačku  moć koncentrira u Agenciji za poljoprivredno zemljište.

Cilj novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu je vrlo brzo staviti u funkciju neiskorišteni resurs i kroz intenziviranje poljoprivredne proizvodnje značajno povećati BDP, naglasila je Vesna Gantner, pomoćnica ministra poljoprivrede, na raspravi održanoj u Novinarskom domu u petak. Ministarstvo poljoprivrede smatra kako sadašnji Zakon nije zadovoljio, jer je u deset godina stavio u funkciju "svega jednu trećinu od 890 tisuća hektara državnog poljoprivrednog zemljišta.

Vesna Gantner

Međutim, predstavnici seljačkih udruga i saveza Zakonom koji je prošao prvo čitanje u Saboru nisu nimalo zadovoljni, a ne postoji konsenzus čak ni oko brojki od kojih polazi Ministarstvo. Bivši državni tajnik Josip Kraljičković tvrdi kako je u procesu pregovora Europska unija kritizirala metodologiju izračuna količine poljoprivrednog zemljišta, te da obradivih površina imamo manje od 200 tisuća hektara, dok ostatak čine pašnjaci. Svu silu slobodnog državnog zemljišta koje vidi Ministarstvo ne vide ni drugi poljoprivrednici u svojim regijama.

"Dolazim iz Lovasa i u našoj općini nema državnog poljoprivrednog zemljišta koje već nije dano u zakup ili prodano, kao i u cijeloj Vukovarsko-srijemskoj županiji", istaknuo je Adam Rendulić iz Hrvatskog zadružnog saveza. Miroslav Kovač iz skupine Živo selo potvrdio je da je sličan slučaj s Požeško-slavonskom županijom.

Nepoznatu, dakle, količinu državnog zemljišta koje još nije dano u zakup ili prodano prema sadašnjem prijedlogu davalo bi se isključivo u pedesetogodišnji zakup, a odlučivanje se iz lokalnih vlasti prebacuje na tročlano tijelo pri Agenciji za poljoprivredno zemljište. Slično kao i s prijedlogom Zakona o strateškim investicijama, Zakon o poljoprivrednom zemljištu predviđa koncentriranje upravljačke moći u jedno tijelo nad kojim nitko neće imati nadzor, te smanjiti utjecaj lokalne zajednice.

"Neozbiljno je da tročlano povjerenstvo odlučuje o neprocjenjivoj vrijednosti kakva je poljoprivredno zemljište. Svi se slažu da je dosada polukriminalno raspolagano državnim zemljištem, ali sada se ovim prijedlogom samo moć iz ruku lokalnih šerifa predaje saveznom šerifu", smatra Mijo Latin iz Hrvatskog seljačkog saveza.

U tročlanom povjerenstvu sjedilo bi dvoje zaposlenika Agencije te je jedan predstavnik lokalne samouprave. Nije, međutim, jasno koje tijelo, kada i na koji način nadzire rad Agencije koja je osnovana tek 2008. godine i tek nedavno profunkcionirala. Nije jasno tko imenuje člana lokalne samouprave niti tko imenuje koji su to točno zaposlenici Agencije u povjerenstvu. Nije jasno koliko će novih ljudi Agencija morati zaposliti kako bi obavljala posao ocjenjivanja tisuća gospodarskih programa iz svih krajeva zemlje.

Kako su postojeći programi raspolaganja zemljištem po jedinicama lokalne samouprave stavljeni izvan snage, a zakon ne predviđa izradu novih, izvjestan je izostanak bilo kakvog regionalnog pristupa planiranju proizvodnje.

Gartner tvrdi kako će Agencija raditi u suradnji s lokalnim zajednicama koje će prijedloge pripremati, a povjerenstvo će odlučivati prema sustavu bodovanja. Predviđeno je da se šezdeset bodova dobiva za gospodarski program, dvadeset za ponuđenu cijenu, a još dvadeset na osnovu dosadašnjeg  uživanja zemljišta. Prijedlog Zakona, međutim, uopće ne radi razliku između fizičkih i pravnih osoba, isti se program piše i za jedan i za sto hektara, a ne postoji nikakvo ograničenje na količinu zemlje koje pojedini subjekt može dobiti u zakup kao što je bilo do sada. Hrvatski seljački savez zato smatra kako zakonski prijedlog diskriminira obiteljsko-poljoprivredna gospodarstva, a smatraju kako i samo bodovanje dovodi male poljoprivrednike u nepovoljni položaj.

"Dvadeset bodova se dobija na cijenu, a to je neprihvatljivo jer potiče maksimalno podizanje cijene i dovest će u pitanje preživljavanje obiteljsko poljoprivrednih gospodarstva. Obiteljsko poljoprivredna gospodarstva ne mogu pobijediti ni kada se dogodi da više potencijalnih zakupaca ima isti broj bodova jer je tada predviđeno nadmetanje s obzirom na cijenu", kazao je Mato Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore.

Miroslav Kovač

Kovač pak upitnim smatra što se dvadeset bodova predviđa davati na osnovu prijašnjeg posjeda. "To je smišljeno za velike sustave kako bi ostali u posjedu zemlje. Nastavlja se politika koja je uništila hrvatsko selo i OPG-ove jer je zemlja jedino što je ostalo, a što država može pružiti kao podršku obiteljima", komentirao je.

Latin također upozorava kako, dok fizičke osobe zakup u nasljedstvo mogu ostaviti samo prvoj nasljednoj liniji, pravne osobe ništa ne sprječava da prodaju tvrtku strancima. "Zaustavit će se ruralni razvoj, a ne rješava se ništa u vezi privatnog zemljišta koje stoji neobrađeno", smatra.

Pedesetgodišnji zakup duži je od radnog vijeka te ga predstavnici poljoprivrednih udruga smatraju nepotrebnim. Ministarstvo poljoprivrede tvrdi da se zakup može raskinuti kada god poljoprivrednik to poželi, te da su ovu brojku odabrali radi roka koji je potreban za otplatu investicija u prozvodnju. Na zaustavljanje prodaje državne zemlje odlučili su se radi zaštite resursa, tvrde. Na primjedbe poljoprivrednika kako je vlasništvo važno radi okrupljavanja zemljišta i prijave na europske natječaje,  Gartner je izjavila kako vlasništvo nije garancija proizvodnje, što proizlazi iz činjenice da više od pedeset posto zemljišta u privatnom vlasništvu nije obrađeno.

Nepoznatu količinu državnog zemljišta davalo bi se isključivo u pedesetogodišnji zakup, a odlučivanje se iz lokalnih vlasti prebacuje na tročlano tijelo pri Agenciji za poljoprivredno zemljište

Međutim, unatoč tvrdnjama kako se zemljište neće moći prodavati, zakonski prijedlog dopušta da se državno poljoprivredno zemljište može prodati ili prenamijeniti u svrhu drugih gospodarskih aktivnosti, što insinuira na Zakon o strateškim investicijama koji Vladi daje pravo određivanja koji je investicijski projekt dovoljno bitan da bi se u njegovo ime žrtvovalo poljoprivredno zemljište ili koje drugo javno dobro. I u ovom procesu isključene su u potpunosti lokalne zajednice. Također, vlasnici parcela koje graniče s državnim zemljištima manje površine od onog privatnog, moći će kupiti državno izravnom pogodbom.

Kriteriji kojima se pak vrednuje gospodarski program naglašeno su kvantitativni, a ne kvalitativni. Kao jedan od niza kriterija koji će se vrednovati u gospodarskom programu uvršteni su ipak nakon javne rasprave ekološka proizvodnja i utjecaj na okoliš. Međutim, nigdje se ne spominju poljoprivredno-okolišne mjere koje pak ulaze u Program ruralnog razvoja 2014-2020. koji se upravo izrađuje u istom Ministarstvu poljoprivrede koje je izradilo Zakon o poljoprivrednom zemljištu.

"Šteta je da jedan odjel radi zakon u koji ne ulaze mjere koje upravo donosi drugi odjel. Zakon mora uključivati i mjere koje nisu usmjerene na produktivnost i kriterije kao što su poticanje mladih poljoprivrednika, očuvanje genetskih resursa, starih sorti i pasmina, zaštitu tla i vode putem nisko intenzivne poljoprivrede. Za provođenje tih mjera bit će nam na raspolaganju vjerovatno veća sredstva nego ćemo ih uspjeti iskoristiti. Uvjerena sam da u korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države ima mjesta i za one koji će visokim prinosima osigurati gospodarski razvoj i za one koji će načinom svoje proizvodnje doprinijeti u ekološkom i socijalnom smislu ne samo očuvanju sela nego i šireg prostora", navodi Iris Beneš iz Brodskog ekološkog društva koja ispred Zelenog foruma sudjeluje u radnoj skupini koja izrađuje Program ruralnog razvoja. Iako je za takve mjere bilo novca i u pretpristupnom razdoblju u IPARD programu, Hrvatska nije ništa od toga uspjela iskoristiti.

Zakonski prijedlog ne prepoznaje da je poljoprivredna proizvodnja vezana uz najveće izazove 21. stoljeća, potrošnju  fosilnih  goriva i klimatske promjene

Osim zamjerki koje su uočili seljaci u vezi nemogućeg položaja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u ovakvom obliku natjecanja i koncentriranju moći unutar jedne Agencije bez razvijanja mehanizama nadzora, zakonski prijedlog ne prepoznaje da je poljoprivredna proizvodnja vezana uz najveće izazove 21. stoljeća, potrošnju  fosilnih  goriva i klimatske promjene. U Hrvatskoj je provedeno vrlo malo istraživanja na temu klime i upitno je kakvi će klimatski uvjeti prevladati u Slavoniji sredinom stoljeća. Istraživanja koja jesu provedena na, primjerice, kukuruzu, pokazuju da će se, suprotno pretpostavci Vlade, prinosi na toj kulturi smanjivati. Zakonski prijedlog bazira se, međutim, isključivo na imperativu podizanja prinosa i ostaje nejasno očekuje li se od zakupaca da pišu gospodarski program kojim će obećati visoki prinos sve tamo negdje od 2060-tih. Na brojne, međutim, nejasnoće Ministarstvo objašnjava kako će se sve to urediti nizom posebnih uredbi koje će se naknadno donijeti.

Prijedlog Zakona o poljoprivrednom zemljištu čini se kao još je jedan Vladin pokušaj hvatanja smjera koji je Saša Poljanec Borić nazvala "razvojem unazad". Problem prehrambene ovisnosti u Hrvatskoj promatraju kroz prizmu pretpostavki koje su vrijedile u 20. stoljeću, imperativu podizanja prinosa u svrhu rasta BDP-a. Pritom se ne vodi računa potiče li zakonski prijedlog daljnje društveno raslojavanje na bogate i siromašne niti se osigurava zaštita zemlje kao resursa odgovarajuća izazovima 21. stoljeća.