"Hrvatsku čekaju ogromni novci, ali samo one udruge koje budu imale novac za ulaganje u provedbu projekata, moći će konkurirati za dobivanje EU novaca."
Završna konferencija jednog europskog projekta rezultirala je zaključcima koji analiziraju budućnost opstanka i financiranja udruga po ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Scenariji koji su same udruge predvidjele više su nego zanimljivi i naglašavaju potrebu prilagodbe, strukturiranja i planiranja cijelog civilnog sektora u Hrvatskoj.
Regionalna završna konferencija Mladi u pretpristupnim i strukturnim fondovima održala se krajem studenog 2011.godine, kao završna aktivnost projekta EU misli, kojeg je nevladina organizacija PRONI Centar za socijalno podučavanje iz Osijeka, u partnerstvu s Osječko-baranjskom, Vukovarsko-srijemskom i Sisačko-moslavačkom županijom provodila uz potporu programa IPA INFO 2009 Delegacije Europske unije u Republici Hrvatskoj. Uz sudionike i sudionice županija panonske Hrvatske, predstavnike lokalnih vlasti i civilnog sektora, sudjelovali su i stručnjaci iz Finske, Mađarske i Slovenije.
Hrvatska je doživjela hiperinflaciju udruga u tolikoj mjeri da je taj dokaz demokracije postao kontraproduktivan
U svrhu pripreme za budućnost Hrvatske, međunarodni eksperti pružili su iskustva i informacije, koje trebaju pomoći održivosti i jačanju civilnoga sektora i pronaći njegovo čvrsto mjesto u strukturnim fondovima EU, s naglaskom na mlade ljude koji se susreću s novim izazovima u civilnom društvu, povezanim sa financiranjem udruga.
Po podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj djeluje 44.915 udruga, registriranih po Zakonu o udrugama. Unutar tog broja su vjerske, sportske (15.000!), hobističke, humanitarne, ekološke i ine druge, a sve su ravnopravne u traženju novaca za svoj rad, aktivnosti i plaće za nešto više od 18 000 zaposlenih osoba te nepoznat broj honorarnih suradnika i suradnica. U 2010. godini udruge su "pojele" 1,4 milijarde kuna državnog budžeta i 4,5 milijuna proračunskih novaca iz gradskih blagajni. Prema podacima iz popisa stanovništva, ima nas 4,290.612, što će reći da na 95,5 osoba ide jedna udruga!
Po brojkama, Hrvatska je doživjela hiperinflaciju udruga u tolikoj mjeri da je taj dokaz demokracije postao kontraproduktivan. Zakon o udrugama dospustio im je apsolutnu slobodu organiziranja i rada, uz minimalne uvjete i kriterije registriranja, dajući svakoj udruzi pravo na javni prostor za rad i dobivanje financijske potpore, iako većina udruga prostor ne dobiva od lokalnih vlasti čime one direktno krše zakon.
Bolna točka civilnog društva je ta što su mnogi u tom sektoru pronašli šanse za osobne i političke prosperite, osnivajući više udruga, koristeći zakonska prava za svaku od njih, ali ne dajući za uzvrat nikakvu društvenokorisnu akciju. Na taj način mnoge korisne i u našem turbulentnom društvu neophodno potrebne udruge našle su se u sjeni ovih prvotnih.
Već je od prije godinu-dvije primjećen zastoj u društvenoj, javnoj angažiranosti udruga, kao nositeljica civilnog društva u Hrvatskoj. Naime, ono što se neprimjetno uvuklo u taj sektor jest strah od neminovnih promjena u načinu rada vezanih za mogućnosti pronalaska izvora financiranja svog rada.
Milica Milosavljević, mag. oec., voditeljica projekta EU misli osječkog PRONI Centra za socijalno podučavanje, naglasila je da udruge polako postaju svjesne problema
milica_milosavljevic_proni.jpg
Po njenim riječima, aktivne organizacije civilnog društva u gotovo svim lokalnim sredinama udaljenim od velikih gradova nositeljice su zapošljavanja i informiranja svih skupina društva o nadolazećim promjenama, a upravo te udruge će imati velikih financijskih poteškoća za nastavak svoga djelovanja. Takve organizacije nisu bile u prilikama "uštedjeti" niti stvoriti zalihe novaca kojima bi mogle dokazati svoju sposobnost korištenja strukturnih fondova. "Jednostavnim rječnikom rečeno, Hrvatsku čekaju ogromni novci, ali samo one udruge koje budu imale novac kojeg će prvo ulagati u provedbu projekata, a tek onda ostvariti pravo na povrat uloženih sredstava, moći će konkurirati biti konkurentne za dobivanje EU novaca," objašnjava gospođica godspođa Milosavljević.
Mali broj udruga imat će mogućnosti ostvarivati partnerstva, zbog istih ili sličnih razloga. Naime, predfinanciranje na temelju kredita također neće moći podnijeti, jer su troškovi kamata na kredite projektno nepriznat trošak što znači da bi taj dio novca udruge negdje trebale "zaraditi", a to podrazumijeva socijalno poduzetništvo .
Dr. Dimitra G. Ioannou, koja već 12 godina radi programiranje, praćenje i vrednovanje projekata pomoći u pripremi za strukturne fondove u novim državama
dimitra_ioannou.jpg
ostalog je rekla: "Iskustvo zemalja koje postaju članice EU pokazuje da odmah po pristupanju u toj državi prestane postojati 50 posto udruga. Treba prihvatiti da udruge nisu "humanitarna utočišta" nego organizacije civilnog društva koje se bave striktno određenim područjima, za koja su se strateški opredjelila u svojim petogodišnjim programima i planovima."
Dio međunarodnih stručnjaka i stručnjakinja koji su dva dana sudjelovali na PRONI-evoj konferenciji u Osijeku, mišljenja su da nije ništa loše niti ne-demokratično što će se i u Hrvatskoj "očistiti" tržište udruga. Periodi krize su dobri, donose promjene, organizacije civilnog društva koje ostanu , ojačat će i kvalitativno i kvantitativno.
"Što se tiče Hrvatske ipak ima jedna tamna strana, jer mi imamo puno dobrih udruga koje rade za društvenu dobrobit, ali jednostavno neće opstati zbog spomenutih financijskih kriterija koje diktiraju europski strukturni fondovi. No, za njihovo članstvo postoje druge šanse, jer će svoje stečeno znanje i skustvo moći prenijeti u druge sektore, kao stručni suradnici i suradnice, savjetodavne osobe i slično, dok će dio ostati u civilnom sektoru kao temelju građanskog društva", mišljenja je Milica Milosavljević iz PRONI Centra.
Bolna točka civilnog društva: mnogi su u tom sektoru pronašli šanse za osobne i političke prosperite, osnivajući više udruga, koristeći zakonska prava za svaku od njih, ali ne dajući za uzvrat nikakvu društvenokorisnu akciju
Od ukupno 6 800 registriranih udruga iz Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i Sisačko-moslavačke županije, na konferenciji u Osijeku sudjelovalo je svega četrdesetak. Njihovi prijedlozi za opstanak većeg dijela udruga su vrlo konkretni i praktični, potkrijepljeni iskustvom drugih država članica EU.
Jedna od mogućnosti održivog postojanja udruga je provedba dugoročnih projekata uz razvoj socijalnog poduzetništva koje pruža samoodrživost i omogućuje stvaranje novaca potrebnog za sufinanciranje projekata iz europskih strukturnih fondova. No, socijalno poduzetništvo je među većinom organizacija civilnog društva nepoznanica, koja zahtjeva podizanje kreativne razine razmišljanja i timskog rada. Čak ni država još nije pronašla mjesto za socijalne poduzetnike u svojim fondovima iz kojih daje poticaje poljoprivrednom i gospodarskom sektoru.
Osim socijalnog poduzetništva, u zaključku koje su sastavile spomenute udruge kao scenariji koji mogu pomoći opstanku jesu i različiti oblici partnerstva s institucijama, odnosno uključivanje udruga u dugoročne projekte ministarstava, zavoda, gospodarskog sektora. Naime, u udrugama rade i volontiraju mnogi stručnjaci i stručnjakinje čije bi partnerstvo u projektima bilo mnogostruko jeftinije nego unajmljivanje skupih "konzultantskih" i PR agencija (primjer provedbe IPPC Direktive!).
Formiranje regionalnih zaklada kao fondova za civilno društvo, koji od uloženih novaca iz državnog, gradskih i gospodarskih proračuna stvaraju količinu novca dostatnu za kreditiranje udruga u predfinanciranju EU strukturnih projekata jedan je od boljih prijedloga, a njegovo funkcioniranje može se provjeriti u Finskoj, Norveškoj, Mađarskoj...
Pojedine države riješile su startne financijske probleme svojih udruga na način da pri prijavi poreza svatko može darovati 2 posto od svojeg iznosa nekoj udruzi. Za davatelja nije neki novac, ali udrugama se skupi dovoljno novca da mogu imati dostatnih sredstava za predfinanciranje provedbe projekata.
Dimitra Ioannou: Iskustvo zemalja koje postaju članice EU pokazuje da odmah po pristupanju u toj državi prestane postojati 50 posto udruga
Vladin Ured za udruge razmatra ove probleme u kontekstu izrade nove Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva, za razdoblje 2012.-2016. Ovaj proces je počeo u svibnju prošle godine na Danima udruga 2011. pod nazivom Civilno društvo u Hrvatskoj 2016. - vizija, strategija i akcija. U Uredu za udruge Vlade RH kažu da se u izradi strategije koriste saznanja o iskustvima i dobroj praksi u drugim državama članicama EU, a prvu javnu raspravu o nacrtu strategije planiraju održati krajem siječnja ili početkom veljače 2012., dakle za najviše mjesec dana. Do onda se svi zainteresirani mogu uključiti u izradu nacrta slanjem svojih prijedloga na kontakt objavljen na internetskoj stranici Ureda, na kojoj se nalaze detaljnije informacije o izradi Strategije.
Svemu ovome predstoji jedan nimalo veseo i nepopularan zadatak: revizija udruga, izmjena propisa o registraciji udruga, promjena zakona ili sastavljanje nekog novog propisa kojim bi se civilni sektor pravedno strukturirao i detaljno definirao svoj sadržaj. Uostalom, EU u svojem poglavlju o civilnom društvu točno određuje koje ga udruge čine, a koje ne.
Hoće li hrvatska Vlada imati hrabrosti rješiti ovaj veliki problem, koji se godinama gura pod tepih, iz straha od pobune dijela udruga koje za sada još uvijek koriste položaj u "civilnom društvu" (navijačke, sportske, religijske, ratne,) a koje bi raščišćavanje tržišta udruga protumačili kao "nedemokratsko"? Upravo o civilnom društvu ovisi hoće li požuriti vlastitu državu da prihvati njegov značaj otvarajući neke od spomenutih mogućnosti za dalji rad i razvoj udruga i organizacija civilnog društva, ili će dopustiti desetkovanje svojeg sektora.
Svjetsko civilno društvo
organizacije imaju sa svojim državama, međunarodnim organizacijama i položaj nevladinih organizacija u stvaranju i djelovanju međunarodne politike.
U svojoj knjizi autori su zaista dali dubinski pregled nevladinih organiazcija koje čine svjetsku civilnu scenu, od kojih razdvajaju vjerske i političke udruge, odnosno društva i sportske klubove. Civilno društvo definiraju kao spoj udruga, odnosno nevladinih organizacija - NVO i neprofitnih organizacija NPO. NVO-i koriste novce i financijsku pomoć iz državnih budžeta, uz garanciju slobode rada i djelovanja, a uz obavezu sastavljanja jednostavnog financijskog izvještaja. Dakle to su mala sredstva, overhead and flat rate.
Neprofitne organizacije, NPO, su upravo socijalni poduzetnici, koji ne obrću veliku zaradu, ali bilo kakav profit koji ostvare ne dijele između dioničara ili vlasnika tvrtke, nego koriste u dalje društveno korisne aktivnosti, poput javnih umjetničkih događanja, dobrotvornih akcija i slično.
Dakako, Shamima Ahmeda i David M. Potter opisuju i velike međunarodne nevladine organizacije, naročito humanitarne, koji bez ogromnih novaca ne mogu opstati. Njihov način sakupljanja i distribucije novaca kontrolira se tako da se provjeravaju donatori: jesu li uredni platiše poreznih obaveza, poštuju li ljudska prava i slično, peru li novac preko donacija. Ukoliko se otkrije da su donatori nevladinih organizacija bilo kakvi kršitelji zakona-kazne snose nevladine organizacije.
Ima i onih koji su izvan kontrole i imaju prste umočene u obrtanje svjetskog kapitala. O takvima je izišla u SAD već svjetski popularna knjiga koju je napisala okolišna novinarka Christine Macdonald, pod naslovom Green, Inc.
