Dva jako poznata i priznata filma obilježila su četvrtak na ZFF-u. Srpski "Tilva Roš" osvojio je ovogodišnje "Srce Sarajeva", a američki "Zimska kost" pobijedio je na Sundanceu, festivalskom bardu nezavisnog američkog filma. Jednom i drugom zajednički je prostorni issue, i tu prestaje svaka sličnost. Poznata nezavisna redateljica Debra Granik za svoj prvi dugometražni film prihvatila se mračne temu prikaza života pretežno bjelačke populacije u planine Ozark u Missouriju gdje vladaju siromaštvo, proizvodnja amfetamina i striktna pravila zatvorenih tradicionalnih zajednica.
Glavna junakinja, Ree, 17-godišnja je djevojka u bezizglednoj situaciji potpune bijede i brige za malog brata i sestru i potpuno dezorijentiranu majku dok otac, "kuhača cracka", cijelu njihovu imovinu (uključujući i kuću u kojoj žive) zalaže za jamčevinu i izlazak iz zatvora. Kada ga odluči potražiti kako bi se pojavio na sudskom ročištu, film se pretvara u napeti triler s neočekivanim raspletom. Ree se bori u muškom svijetu svojih rođaka koji joj ne žele pomoći i, dapače, ne libe se nasilno opstruirati njezinu potragu za ocem. Zanimljivo je da Ree ne propituje pogrešnost takvog koncepta, on joj doduše, izaziva bijes jer joj članovi šire obitelji ne žele pomoći, među ostalim jer je ipak samo curica koja se opasno počela miješati u odrasle "muške" poslove. Do kraja filma postaje jasno da je svojim prkosom samo učvrstila, odnosno potvrdila svoju ravnopravnu ulogu u tradiconalnoj, plemenski nastrojenoj zajednici koja joj na kraju na svoj, vrlo specifičan način pomaže, nakon što se uvjere da kao i oni poštuje striktna pravila odanosti i zavjeta šutnje o svim gadostima zajednice. Jer to je jedini način da ju se prihvati i da se održi.
Pomalo ipak živcira nevjerovatna količina "samorazumljivog" zla glavnih protagonista i njihovog načina života. Stoga je zanimljivo čitati reakcije američkih gledatelja o autentičnosti prikaza života planinske zajednice i kritika na račun redateljice Granik da je iz perspektive površnog turista jako plošno izgeneralizirala čitavu način života hillbilliesa. S druge strane, pozitivni komentari puni su hvale upravo na račun autentičnosti i realnog stanja stvari.
U svakom slučaju, film koji se treba pogledati, a reprizu još možete uloviti u petak u 15 sati.
Prvo pitanje koje mi je palo na pamet gledajući "Tilva Roš" je koliko će još vremena proći da se i u ostalim zemljama bivše Jugoslavije snimi sličan film koji potpuno iskače iz uobičajenih regionalnih preokupacija koje se obično kreću unutar tematskih gabarita rata, suočavanja s prošlošću ili pak nekih urbanih ekstrema nasilja. U Tilva Rošu nema spomena ratu, nema skrivenih ratnih trauma, samo onih tranzicijskih grada koji je tu tranziciju debelo popušio. Kad ukucate u Google pretraživač Bor, grad u istočnoj Srbiji u kojem se događa radnja, prvi naslov koji izađe je "I Bor je Srbija", što će reći da je grad i njegovi stanovnici zaboravljen od svih i pretvoren u nedođiju iz koje se spašava tko može.
Takva je i radnja filma, pomalo banalna, naoko neisprofiliranih likova i besmislenih radnji. Hrpa mladića i samo jedna djevojka provode ljetne praznike u krajoliku nekad bogatog grada koji se dičio najvećim rudnikom srebra u Europi, a trenutno nalikuje na ruinu nekih prošlih života. Radnika koji prosvjeduju, mladih nezaposlenih ljudi bez perspektive i njihovih roditelja koji se okreću spasu u vidu multilevel marketinga. Ekipica skejtera o kojoj je riječ dane krati snimanjem amaterskih filmića u stilu, prije nekoliko godina jako popularne, MTV-eve serije "Jackass", tj. besmislenog i, čini se, zabavnog samoozlijeđivanja. Prisutan je tu i neki ljubavni trokut koji također u nijednom trenutku ne postaje potpuno očit i ne događa se rasplet na tu temu, već se kroz film samo koketira s njegovom idejom. Dodatak ljubavnog trokuta takve vrste samo pojačava osjećaj besmislenosti toliko prisutne tijekom čitavog filma što pomalo izaziva iritaciju, ali svakako dodatno pojačava poruku.
Reprize u petak u 17 sati i nedjelju u 21, u kinu Europa.
