Ne radi li se tu možda o falsificiranju zapisnika sa sjednice Vijeća za časopise?
Desetak minuta nakon jučerašnjeg objavljivanja članka ABC-sirutka za legitimirnje Milana Bandića, nekom nevjerojatnom koincidencijom u redakciju H-Altera telefonski je upala savjetnica za časopise u zagrebačkom Uredu za obrazovanje, kulturu i sport, Bruna Fijember. Javila se da nam kaže kako se "radi na tome" da odgovore na pitanja o mehanizmu dodjele potpora u okviru natječaja za javne potrebe u kulturi dobijemo što prije. Da podsjetimo, pitanja smo Gradskom uredu uputili, pozivajući se na Zakon o pravu na pristup informacijama, 20. ožujka ove godine. Malte ne jučer.
Zapisnike Kulturnog vijeća za časopise ovoga smo puta tražili tek reda radi, jer već ranijih godina zaključili smo da se iz njih može iščitati samo jedno, a to je sramotno otaljavanje posla od strane članova toga vijeća. Ove smo godine išli korak dalje, i zatražili informaciju o tome koje gradsko tijelo ustvari odlučuje o iznosima konkretnih potpora, zapisnike sa sastanaka toga tijela i evaluacije na osnovu kojih je ono odlučilo da određeni projekt, tojest časopis ili portal, dobije upravo onoliku potporu kolika mu je odobrena. Naime, iz zapisnika Kulturnog vijeća, čiji se članovi, redom ljudi koje običavamo smatrati intelektualcima, samoreduciraju na proizvodnju glasova/slova A, B i C, može se zaključiti tek jedno, a to je da Kulturno vijeće niti na koji način ne raspravlja o konkretnim iznosima potpora.
zareb_poglavarstvo-2.jpg
S druge strane, o tome ipak netko mora odlučiti, jer na primjer, kategoriziranje nekog časopisa oznakom A (što bi značilo da se radi o časopisu od prvorazredne važnosti za zagrebačku kulturu), pogotovo ako uz tu "ocjenu" ne stoji ama baš nikakva napomena, ne objašnjava kako se događa da neki časopis ili portal pod tom oznakom, primjerice Mixer.hr, na kraju dobije pet tisuća kuna potpore, a neki drugi, recimo Hrvatsko slovo, dobije 70 000 kuna. Kako je moguće da neki koji je od vijeća dobio ocjenu B, poput odličnog portala Moderna vremena info, dobije veću potporu od nekoga, poput Mixera, koji je ocijenjen kao A? Također, nameće se i pitanje tko je taj koji preinačuje zapisnike Kulturnog vijeća - pozovemo li se na svjedočenje Grozdane Cvitan kako je Hrvatsko slovo od vijeća dobilo negativnu ocjenu, a u zapisniku sa sastanka toga vijeća svrstano je pod A. Ne radi li se tu možda o falsificiranju zapisnika sa sjednice vijeća, s obzirom da to preinačenje nije prikazano kao naknadni akt nekog drugog tijela, već direktnom intervencijom u zapisnik tijela čija članica svjedoči da je ono prosudilo drukčije?
Imamo situaciju u kojoj svi članovi Kulturnog vijeća tvrde posve suprotno od službenice u Gradskom uredu za kulturu, koja ujedno vodi zapisnike njegovih sjednica!
Sve u svemu, Bruna Fijember nam je u spomenutom telefonskom razgovoru rekla da je upravo Kulturno vijeće to koje donosi prijedlog konkretnih iznosa potpora, nakon čega se njegov prijedlog, gotovo automatizmom, usvaja na nadležnim gradskim instancama. Takva procedura bila bi logična, da nam u netom objavljenom članku svih pet članova toga peteročlanog vijeća nije posvjedočilo da nisu raspravljali niti pripremali odluke o konkretnim iznosima, te da, na čast svojoj intelektualnoj radoznalosti, pojma nemaju što se dalje zbiva s njihovim ABC-ocjenama, niti tko odlučuje koji će časopis ili portal primiti 8 000, a koji 80 000 kuna. Znači, imamo situaciju u kojoj svi članovi Kulturnog vijeća tvrde posve suprotno od službenice u Gradskom uredu za kulturu, koja ujedno vodi zapisnike njegovih sjednica!
No da je doista ovako kako tvrdi Bruna Fijember, odnosno kada bi Kulturno vijeće zaista raspravljalo i predlagalo odluke o iznosima potpora, u zapisniku bi ipak trebao postojati nekakav trag takvom raspravljanju i predlaganju. Međutim, u zapisnicima koje smo dobili od Gradskog ureda za kulturu, takvoga traga ne nalazimo niti mikroskopom. Bruna Fijember nas je, u nastavku razgovora, nastojala uvjeriti da je "zapisnik Vijeća o konkretnim iznosima potpora" ustvari - Odluka o javnim potrebama u kulturi, u kojoj se iznosi perpetuiraju iz godine u godinu, ali time izlazimo na teren čistoga apsurda.
Indikativna je pritom nevoljkost Gradskog ureda za kulturu - i Grada Zagreba kao takvoga - da nam ikako odgovori na zahtjev za pristup informacijama koji smo mu bili uputili još 20. ožujka. Prvo je u Ilici 25 zavladala šutnja, pa smo 23. travnja uputili žalbu nadležnoj Agenciji za zaštitu osobnih podataka zbog nerješavanja našega zahtjeva. Dva mjeseca kasnije, 27. lipnja, stiže nam posve bizarna informacija službenika za informiranje u Uredu gradonačelnika o tome da je kod Gradskog ureda za kulturu urgirao u vezi pružanja traženih informacija. Tek krajem srpnja stiže i AZOP-ovo rješenje, kojim nalaže Gradu Zagrebu da u roku od 15 dana, dakle do 10. kolovoza, riješi naš zahtjev za pristup informacijama. Skoro u zadanom roku, točnije, 13. kolovoza, službenik za informiranje u Uredu gradonačelnika opet se javlja, ali ne s traženim informacijama, već s pismom AZOP-u da je Gradski ured za kulturu ispunio svoju zadaću još 18. svibnja, odnosno da nam je još tada pružio tražene podatke.
Kako nikakve podatke od Gradskog ureda nismo primili, idemo tragom te izjave i ustanovljavamo da je GUK zaista 18. svibnja poslao nekakav dopis Udruzi za nezavisnu medijsku kulturu - ali da je na omotnici naveo pogrešnu adresu (sic!)!!!
Indikativna je nevoljkost Gradskog ureda za kulturu - i Grada Zagreba kao takvoga - da nam ikako odgovori na zahtjev za pristup informacijama koji smo mu bili uputili još 20. ožujka
Datum je bio 17. listopada kada je službenik za informiranje u Uredu gradonačelnika opet napisao pismo GUK-u, moleći ga da ponovi isti dopis, jer ga, eto, nismo mogli primiti kad je bio pogrešno adresiran. (Ta prepiska u pravilu ide preporučenom poštom, pa je nejasno kako u GUK-u nisu primijetili da im se pismo vratilo neisporučeno.) Konačno, 25. listopada stiže nam iz GUK-a zapisnik sa sjednice Kulturnog vijeća. Kako nismo primili ostale tražene informacije: podatak o tijelu koje je odlučivalo o iznosima potpora, zapisnike sa sjednica toga tijela i pismenu evaluaciju svih prijavljenih časopisa i portala koja bi trebala prethoditi tim odlukama, dana 6. studenog podnosimo GUK-u zahtjev za dopunu informacije. Nesretni službenik za informiranje u Uredu gradonačelnika opet 7. studenog pismenim putem moli GUK da nam konačno omogući pristup traženim informacijama, i o tom svom poduhvatu posebno nas izvještava, ali GUK se još jednom uvlači u šutnju, pa smo 27. studenog napisali novu žalbu AZOP-u. Time se vraćamo na početak ove priče, tojest na 5. prosinca kada nam se telefonom u redakciju javila Bruna Fijember.
Postoji još nekoliko svježih primjera izigravanja prava na pristup informacijama, koji se odnose na podupiranje izdavaštva gradskim budžetskim sredstvima.
Stječe se dojam da službenik za informiranje u Uredu gradonačelnika nastoji pred strankama oprati ruke, s obzirom da mu je s više instance zabranjeno otkrivati sve ono - a toga je doista puno - što bi moglo kompromitirati aktualnu gradsku vlast
U lipnju ove godine gradonačelnik Bandić je objavio natječaj za financiranje portala. Prethodno je Bandić donio Zaključak o sufinanciranju proizvodnje i objave programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama kojim je odredio krajnje restriktivne uvjete natječaja. Na njega su se mogli prijaviti samo portali koji su upisani u Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija, koji opet po svojim restriktivnim i napola nelegalnim kriterijima vodi Vijeće za elektroničke medije. Nadalje, natječaju su mogli pristupiti samo portali koji već ranije najmanje šest mjeseci kontinuirano izvještavaju o gradskim događajima (!?), pri čemu su, iz samo Bandiću znanih razloga, bili unaprijed eliminirani portali koji se financiraju iz Fonda za poticanje pluralizma elektroničkih medija (što je po sadašnjem zakonu nemoguće) ili iz proračunskih sredstava. Ovom zadnjom restrikcijom, iz igre su a priori bili izbačeni svi portali čiji su sadržaji negdje drugdje proglašeni javnim interesom, a privilegirani su oni koji to nisu. Glavni zgoditak na natječaju, od 205 000 kuna, ostvario je Index.hr, dobivši veći iznos nego svi portali zajedno koji su ostvarili sredstva na gore spominjanom natječaju za javne potrebe u kulturi za 2012. godinu.
Neposredno nakon zaključenja ovoga natječaja, 29. lipnja, od Grada Zagreba zatražili smo, opet se pozivajući na Zakon o pravu na pristup informacijama, popis svih kandidata koji su se na njega prijavili. Zahtjev je u gradskim uredima izazvao pravu komediju zabune. Službenik za informiranje u Uredu gradonačelnika (koji je, ne zaboravimo, na tu dužnost imenovan na osnovu ZPPI-ja), javlja nam 6. srpnja da naše pitanje ne podliježe ZPPI-ju, već Zakonu o državnim potporama, odnosno Zakonu o općem upravnom postupku. Zato ga Službenik za informiranje u Uredu gradonačelnika niti ne rješava, već ga upućuje - Uredu gradonačelnika! O tome tražimo mišljenje AZOP-a, i dobijamo njegov odgovor kako ne može biti ni riječi o tome da zahtjevi takve vrste ne bi podlijegali Zakonu o pravu na pristup informacijama.
U međuvremenu, 20. srpnja, stiže nam i rješenje Ureda gradonačelnika, potpisano od strane pročelnika Mira Lace. Pročelnik odbija objaviti podatke o svim prijavama na natječaj za portale, jer da Udruga za nezavisnu medijsku kulturu, koja ga je podnijela, "nije stranka u predmetnom postupku"! Laco nadalje preporuča da se, ukoliko nismo zadovoljni ovakvim rješenjem, možemo požaliti Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja (a ne Agenciji za zaštitu osobnih podataka, koja je nadležno žalbeno tijelo u slučajevima prava na pristup informacijama). No mi smo se ipak 2. kolovoza žalili AZOP-u. Nakon toga, 13. kolovoza, stiže nam iz Ureda gradonačelnika drugo rješenje, Ovoga puta potpisano od strane službenika za informiranje u Uredu gradonačelnika. Kaže da su naknadno, na neki nejasan način, "stvoreni uvjeti za drugačije postupanje službenika za informiranje u odnosu na postupanje prema zahtjevu od 6. srpnja". Naš zahtjev po njegovu sudu ipak "nije osnovan", ukratko, zato što Zakon o općem upravnom postupku određuje odbacivanje zahtjeva ukoliko ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka - a zakonske pretpostavke ne postoje jer je naš zahtjev od 6. srpnja "riješen primjenom odgovarajućih zakonskih odredbi dostavljanjem na postupanje Uredu gradonačelnika kao nadležnom upravnom tijelu".(!!)
AZOP: "Kada bi se članak 1. st. 3. ZPPI-ja tumačio drugačije, došlo bi do protuustavnog suspendiranja prava korisnika prava na informaciju"
Agencija za zaštitu osobnih podataka ipak 5. studenog poništava rješenje Bandićeva službenika za informiranje i vraća mu ga na ponovni postupak. "Neophodno je ponoviti kako je Ured gradonačelnika Grada Zagreba, u okviru članka 84. Zakona o općem upravnom postupku, rješenjem odbio zahtjev Udruge za nezavisnu medijsku kulturu iz razloga jer navedena nije stranka u upravnom postupku i jer u zahtjevu nije dokazala pravni interes, što znači da dostupnost informaciji nije omogućena. Budući da dostupnost informaciji nije omogućena primjenom drugog propisa, kao što navodi članak 1. st. 3. ZPPI-ja, prilikom rješavanja korisnikova zahtjeva za pristup informaciji primjenjuje se ZPPI, te se temeljem tog zakona procjenjuje da li je tražena informacija dostupna za javnost ili postoje zakonski izuzeci koji ograničavaju pristup", stoji u AZOP-ovu pravorijeku. "Kada bi se članak 1. st. 3. ZPPI-ja tumačio drugačije, došlo bi do protuustavnog suspendiranja prava korisnika na informaciju", zaključuje AZOP. No premda je predmet vraćen Gradu na ponovni postupak još 5. studenoga, do danas taj postupak još nije proveden - premda zakonski rok za njegovo rješavanje traje petnaest dana.
Mjesec i pol dana nakon raspisivanja ovoga natječaja, točnije 27. srpnja, Milan Bandić raspisuje novi natječaj za portale. Pravni temelj ovoga puta nije njegov vlastiti Zaključak, već Odluka Gradske skupštine o sufinanciranju proizvodnje i objave programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama, koja je bila donesena 19. lipnja. Ta odluka sadržajno je gotovo identična Bandićevu Zaključku, s razlikom da su uvjeti za kandidiranje još restriktivniji. Na natječaj su se mogli prijaviti isključivo portali koji "najmanje šest mjeseci kontinuirano izvještavaju o događajima u vezi s radom Gradske skupštine", a korisnici proračunskih sredstava i u ovom su slučaju eliminirani.
Kada bismo se pozabavili onim pravim gradonačelnikovim poslovima, gradnjama sportskih dvorana, fontana, podzemnih garaža i prometnica - strah nas je i pomisliti kave bismo odgovore dobili
I u ovom slučaju, kao i u prethodnom, zatražili smo od službenika za informiranje u Uredu gradonačelnika popis portala prijavljenih na javni natječaj. Zahtjev smo podnijeli 24. kolovoza. Službenik za informiranje u Uredu gradonačelnika 29. kolovoza prosljeđuje naš zahtjev Uredu gradonačelnika, i o tome nas pismeno obavještava. Miro Laco, tajnik u Uredu gradonačelnika 12. rujna odbija naš zahtjev, s istim argumentima kao u prethodno opisanom slučaju, i s preporukom da se žalimo Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja. Dana 18. rujna šaljemo dvije žalbe - jednu Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja, na odbijenicu Mira Lace, a drugu AZOP-u, zbog nerješavanja zahtjeva od strane službenika za informiranje. Već 11. listopada AZTN rješava svoj dio posla, proglašavajući se nenadležnom u ovom predmetu. Time je i ta agencija bacila u vodu "teoriju" koju primjenjuje Bandićev ured, po kojoj zahtjevi za informacijom o upravnim predmetima ne podliježu Zakonu o pravu na pristup informacijama. AZOP je pak od službenika za informiranje u Uredu gradonačelnika još 21. rujna zatražio dopunske informacije u vezi ovoga slučaja, a ovaj mu je odgovorio 3. listopada. Od tada AZOP nije riješio žalbu, a bio je dužan to napraviti u roku od 30 dana od njezina podnošenja. Rezultati ovoga natječaja još nisu objavljeni, a na novinarsko pitanje o razlozima toga kašnjenja i o mogućem terminu objavljivanja rezultata, nismo od Grada dobili nikakav odgovor.
Ovo su primjeri kako gradske službe pod kontrolom Milana Bandića rješavaju zahtjeve za transparentim poslovanjem kada se radi o poslovima teškim nekoliko stotina tisuća, ili nekoliko milijuna kuna. Zastrašujuće je što Gradska skupština, koja je navodno u opoziciji prema Bandiću o ovoj neprozirnosti ne želi ništa da zna. Kada bismo se pozabavili onim pravim gradonačelnikovim poslovima, gradnjama sportskih dvorana, fontana, podzemnih garaža i prometnica - strah nas je i pomisliti kave bismo odgovore dobili. Testirat ćemo ipak i takve slučajeve u 2013. godini.
